Ove subote Sara je ugostila jednog od najboljih igrača Kvarnera.
Neposredno prije najvećeg derbija Prve muške lige, u goste mi stiže jedan od najzapaženijih aktera ovosezonskog izdanja spomenutog nivoa domaćeg natjecanja. Kao povratnik u Kvarner, Paolo Marinelli drži kako se unutar kluba počela pisati jedna nova, lijepa priča, no na pitanje hoće li ona biti dostatna za hvatanje elitnog ranga domaćeg natjecanja, odgovorit će nam krajnji poredak na tablici. Paolo se ovim povodom prisjetio nekih od svojih prošlih adresa, prenio atmosferu koja vlada u gradu favoritu, ali i odgovorio na poneka pitanja koja odavno zanimaju miljenike riječkog parketa.
Pozdrav, Paolo, dobrodošao! Jako mi je drago što ćeš mi se upravo ti pridružiti ove subote kako bismo zajedno porazgovarali o nekim iznimno bitnim temama koje se tiču tebe kao pojedinca, sadašnjeg Kvarnera, ali i Prve muške lige. Jako puno iskustva si stekao u svojih 28 godina i sigurna sam da ćeš imati štošta za ispričati. Krenimo nekim redoslijedom… košarku si zapravo počeo i igrati u Kvarneru, točnije tadašnjem Triglavu, dok si prvoligaški debi ostvario u Splitu. Odakle ljubav prema košarci?
„Pozdrav, Sara! Jako mi je drago što si me pozvala i puno hvala na tome. Moja ljubav prema košarci krenula je sasvim slučajno. Naime, gledao sam košarkašku utakmicu na TV-u i naravno, odmah sam i ja htio isprobati. Od prvog mi se trenutka uvukla pod kožu. Točno, moji počeci dogodili su se u tadašnjem Triglav Osiguranju. Trenirati sam počeo sa sedam godina i zanimljivo je da su me jedva primili jer sam bio premlad. Samim time, treninge sam odrađivao s dvije godine starijim uzrastom. Inače, od kada znam za sebe živio sam s loptom. Koš sam imao i kući, a cijelo sam slobodno vrijeme provodio na školskom igralištu. Umjesto dječjeg programa, nakon škole gledao sam dokumentarce o Jordanu, Draženu i svim ostalim velikanima iz svijeta košarke. To mi je bila dodatna inspiracija, motivacija i ohrabrenje. “
Podosta klubova se našlo u tvom košarkaškom životopisu, od premijerligaških do onih izvan naših granica. Između ostalih, branio si boje Splita, ljubljanske Olimpije, Cibone, Krke, Škrljeva, ali i litvanske Dzūkije. Koju ćeš sredinu najviše pamtiti i koje te okruženje najviše oblikovalo u karakter kakav si sada? Ovosezonski ti je treći dolazak u Kvarner. Po čemu se današnji Kvarner razlikuje od onog u čijem si rosteru bio nekoliko godina ranije?
„Stvarno mi je jako teško istaknuti samo jednu sredinu jer u svakom klubu i gradu u kojem sam igrao i živio, oblikovale su me situacije, okolnosti i događaji specifični baš za to područje, bilo s dobrom ili manje dobrom primjesom. Iskustvo se gradi uz pomoć obje strane medalje i sve se broji. Kvarner ove sezone i Kvarner u kojem sam bio prije nekoliko godina razlikuju se prvenstveno po nivou natjecanja i svim drugim popratnim stavkama koje dolaze uz to. Moram naglasiti kako je ove, kao i prošle sezone, unutar kluba odlična timska atmosfera. Također se u međuvremenu promijenio i ostatak igrača. U prošlom navratu dijelio sam svlačionicu samo sa Štembergerom od sadašnje ekipe.“
Iskustvo, predan rad, spremnost, želja i dobre fizičke predispozicije svrstavaju te u onaj gornji rang kvalitete igrača spomenute lige. Kako se ti osjećaš? Sigurna sam kako je igrati kući uvijek poseban osjećaj, pogotovo kada su ulozi, očekivanja i rezultati ovakvi kakvi su ove godine, no kako ti općenito gledaš na sredinu u kojoj si se ponovno našao?
„Hvala na lijepim riječima. Stvarno se osjećam sjajno doma. Klub ima i nudi odlične uvjete i postavljene su jasne ambicije što su definitivno bili jedni od glavnih faktora koji su me privukli da ostanem u Kvarneru. Između ostalog, poseban je osjećaj igrati pred svojim prijateljima iz djetinjstva i obitelji. Nakon toliko godina u inozemstvu lijepo je vratiti se odakle je sve i krenulo.“
Kako ni ti ne bježiš od opravdanog statusa onih perspektivnih, tako ni Kvarner ne bježi od titule favorita za ulazak u premijerligaško društvo. Kakva atmosfera vlada u Rijeci? Dolazi li publika na utakmice i kakvo ozračje vlada unutar kluba, uzmemo li u obzir kako je doigravanje sve bliže i bliže?
„Tako je, svjesni smo svojih kvaliteta i trudit ćemo se opravdati svo dano povjerenje. Ciljevi su, ponavljam, jasni i atmosfera u gradu te klubu je za poželjeti. Osjećamo pozitivne dojmove i priču koja kola Rijekom od kada je Kvarner krenuo s ovosezonskim izdanjem. Što se tiče publike na utakmicama i njihove podrške koja nam je svima od velikog značaja, ne mogu reći da ne dođe značajan broj, ali volio bih da je ta brojka još malo veća.“
Što očekuješ u nastavku prvenstva? Bliži se utakmica protiv najvećih rivala, osječkih Vrijednosnica. Ambicije su jednake s obe strane. Kako gledaš na tu utakmicu i hoće li imati veću težinu, negoli ostale u regularnom dijelu sezone?
„U nastavku prvenstva očekujem da pobjeđujemo svaku sljedeću utakmicu, a samim time da se dižemo iz dana u dan kao ekipa, napadački i obrambeno. Nažalost, ozlijedio sam se na utakmici protiv Cibone u Kupu tako da nisam siguran hoću li moći pridonijeti ekipi u utakmici protiv Vrijednosnica. Naravno, radim na tome da budem spreman. Nadalje, težina te utakmice je zasigurno prisutna jer ipak se radi o trenutno direktnom konkurentnu. Moramo biti pravi i dati sve od sebe da nastavimo započeti niz. Siguran sam da će nam i domaća publika dati dodatan vjetar u leđa.“
Vratimo se malo na inozemnu košarku. Što bi izdvojio kao najveću prednost slovenske i litvanske lige u odnosu na domaću? Što ti se najviše svidjelo u Sloveniji, a što u Litvi? Vidiš li se možda ponovno u nekoj od liga u kojima si već svojedobno stekao iskustvo?
„U litvanskoj ligi najveća prednost očituje se u posjećenosti i popularnosti košarke na masovnijem nivou. Jedna je od rijetkih zemalja, ako ne i jedina u Europi gdje je košarka u očima ljudi ispred nogometa. Igrači s ovih područja su jako poštovani, što se iznimno osjeti i to prvenstveno zbog tradicije i bogatstva povijesne baštine. Sjećam se da je bilo jako hladno… tri mjeseca po dva metra snijega. Slovenija je sličnija našoj ligi tako da mi je dosta teško tu izdvojiti jasne razlike. Način življenja je isto tako sličniji, uzimajući u obzir kilometre i vremenske uvjete. Mogu reći kako mi je taj period jako puno dao. Proveo sam tamo nepunih pet godina i igrao na dosta visokom nivou. Ljubljana mi je bila prvi klub koji je sa sobom nosio samostalan život. Zaista sam uživao u tom gradu, od prve ozbiljnije veze do mnoštva uspomena stvorenih u Ljubljani i Novom Mestu. Sa Krkom, primjerice, pamtim ulazak u ABA ligu kao jedan od najvećih pothvata koji smo zajednički ostvarili. Ukoliko se u budućnosti okolnosti poslože tako da se otvori dobra prilika za povratak, zašto ne? Trenutno sam u Kvarneru sretan i jako zadovoljan.“
Kakav je Paolo van terena? Koji su ti hobiji, koliko pažnje pridaješ „sportskom“ načinu života i kako bi, na koncu, okarakterizirao kvalitetu svojih navika?
„U zadnje 3-4 godine jako sam radio na tom segmentu prehrane jer shvatiš da jednostavno nezdrave navike nemaju mjesto, ukoliko želiš živjeti sportski. Također, poboljšao sam način treninga snage u teretani te se trudim biti bolji u svim aspektima koji mogu utjecati na kvalitetu mog sportskog performansa, ali i na samu kvalitetu života. Kao posljedica svega, san je puno bolji i sve što nije poželjno maksimalno je reducirano. Naravno, nisam znao sve sam i ne libim se potražiti pomoć i okružiti se stručnim ljudima. Isto to bih preporučio i mladim igračima – radi na onome što ti je najteže i što najmanje voliš jer upravo ta poboljšanja su odgovor na pitanje o načinu dostizanja uspjeha, istinski voli to čime se baviš i sa strašću živi sportski život koji će ti omogućiti da svakim danom budeš sve bolji. Slobodno vrijeme volim provoditi s prijateljima i obitelji, otići van Rijeke, pogledati pokoji dobar film. Na primjer, ne prođe dan bez da slušam glazbu. Ima tu još hobija, ali ne mogu ti sada sve otkriti hahah.“
Što možemo očekivati od tebe u nastavku? Koji su tvoji ciljevi, želje i ambicije za nastavak karijere? Ukoliko izborite plasman u elitni rang domaćeg natjecanja, vidiš li se i sljedeće sezone u dresu Kvarnera?
„Ne razmišljam previše unaprijed. Imam veliku želju i ambiciju pokušati iz dana u dan izvlačiti svoj maksimum i napredovati u svakom mogućem smislu. Kud god da me to odvede, dobro odvede. Mogu reći da, ukoliko izborimo plasman u Premijer ligu, vidim se i dogodine u Kvarneru. Naravno, o svemu će se detaljnije pričati na kraju sezone.“
Za kraj, obrati se vašim navijačima. Pozovi ih na tribine, potakni mlade na bavljenje sportom i reci Riječanima kakav Kvarner mogu očekivati do kraja aktualne sezone.
„Pozivam sve navijače i ljubitelje košarke da nam se pridruže na domaćim utakmicama jer puno radimo, trudimo se i želimo vam pružiti igru koju vrijedi doći pogledati. Vaša energija s tribina nam puno znači!“
Ja se također pridružujem lijepim željama i nadam se kako će ti upravo ova sezona ostati u pamćenju kao jedna od najboljih. Za kraj sam ti pripremila malu pitalicu. Krenimo!
- Tri stavke koje prve uzimaš u obzir kada ti određeni klub pošalje ponudu? „Ambicije kluba i trenera, preklapanje u danim i željenim uvjetima te grad u kojem je smješten klub.“
- Koja bi trenutno bila tvoja najveća košarkaška želja? „Ulazak u Premijer ligu.“
- Gdje se vidiš za 5 godina? „Vidim se u dobroj košarkaškoj formi, usmjeren ka ispravnom i željenom cilju te s obogaćenim privatnim životom.“