Pavle Marčinković, za kolege Pavljučenko, igrač KK Split, izabran je prema trenerima za najboljeg igrača HT Premijer ligu za ovu sezonu. Boljeg povoda za razgovor i nema, pored toga Pavle je, uz Cobbinsa, bio i najbolji igrač svoje ekipe, čija je sezona okončana ispadanjem u polufinalnoj seriji od Cibone. U trenucima kada su ostali bez Morrisa i Kovačevića, igrača koji poentiraju, Pavle je još više preuzeo ulogu prve napadačke violine momčadi i redovito bio među najboljim pojedincima, što je na kraju i struka primjetila i nagradila ga titulom najboljeg igrača domaćeg prvenstva. Pavle je drugu sezonu u Splitu i, kako sam kaže, lijepo mu je, a kakva je sezona iza njega, koliko mu znači ova nagrada, što ga čeka u budućnosti, misli li da njegov suigrač Tomislav Gabrić može šutirati trice 10/10 i što bi poželio da uhvati zlatnu ribicu, otkrio nam je u jednom opuštenom razgovoru, kako i priliči kraju sezone…
Krenut ćemo sa nešto lakšim pitanjem, s obzirom da je sezona završila. Jesi li već počeo sa lijenčarenjem, opuštanjem i odmaranjem? Ili to kod vas profesionalaca nije dozvoljeno?
Za sada sam u procesu odmora i rehabilitacije, no vrlo brzo se vraćam u radni režim i trenažni proces, tako je to kod nas profesionalaca.
Idemo na onaj ozbiljniji dio. Sezona u domaćem prvenstvu je završena u polufinalu, izbacila vas je Cibona sa 3:0. Tko nije gledao seriju pomislio bi metla, no tu je bilo svega osim metle, pogotovo u trećoj utakmici, kada ste odigrali možda i najbolju utakmicu serije. U prvoj ste imali odlično prvo poluvrijeme, kasnije ste popustili, Cibona je to iskoristila, a u drugoj vas je treća četvrtina dotukla.
Da, šteta za tu polufinalnu seriju, ovako na prvu izgleda laganih 3:0. Mislim da smo u prvoj i trećoj utakmici pokazali da smo zaslužili više od ovoga, ali ta druga utakmica u Splitu i ta kobna treća četvrtina nas je zakopala i Cibona je zasluženo slavila, kao što je zaslužena i cijela njihova serija. Nama ostaje žal da nismo dobili makar jednu ili eventualno dvije utakmice, da malo začinimo i zakompliciramo seriju.
S obzirom na sve ozljede koje su vas snašle tijekom sezone, promjena trenera na polovici sezone, može li se reći da je ovaj domet u Premijer ligi realan, kad se sve uzme u obzir? Sigurno je da su te neke nepredviđene stvari utjecale i na cijelu ekipu i atmosferu…
Definitivno su nas te ozljede poremetile, mislim da bi ciljeve ispunili da smo bili kompletni sigurno. Kažem, rezultat možda na kraju je realan kad se sve uzme u obzir, no mislim da smo bili kompletni, pogotovo u tom polufinalu, da bi rezultat bio bolji za nas i da bi napravili više u cijeloj sezoni.
Sigurno vam je i ostao svima žal za boljim rezultatom u Kupu, pogotovo jer se igrao u vašoj dvorani pa su svi imali velika očekivanja, no Gorica vas je zaustavila već na prvoj stepenici. No, treba uzeti u obzir da ste u to vrijeme bili desetkovani ozljedama…
Taj Kup nas je dosta unazadio, pogotovo što se tiče atmosfere, jer su očekivanja bila velika od cijelog tog natjecanja. No, u tom trenutku naletjeli smo na ekipu koja nam je kroz cijelu sezonu predstavljala problem svojom igrom, uz to su se nadovezale te ozljede, pored Morrisa i Kovačevića dogodila se i moja ozljeda prsta, dečki su trenirali praktički tri na tri i u tim uvjetima bilo je teško bilo što postaviti i razviti igru.
Upravo to se dogodilo i Gorici protiv vas u četvrtfinalu prvenstva….
Tako je da, u prvoj našoj utakmici te serije i oni su u Split došli desetkovani ozljedama i onda su i oni vidjeli da je u tim uvjetima nemoguće igrati, rezultat na kraju je sve rekao, no to su stvari na koje ne možete previše utjecati, nego se prilagoditi najbolje što možete.
Što se tiče Druge ABA lige, tu ste odlično krenuli, no ozljedom Morrisa, kao da su krenula kola niz brdo, zaredali ste neke poraze i sa vrha tablice se spustili van zone doigravanja. Na kraju 8.mjesto. Kako bi taj dio sezone ocijenio i rekao nam nešto više malo o tom natjecanju, kako je to sve skupa izgledalo?
Krenuli smo jako dobro, sa četiri uvodne pobjede, pokazali smo da možemo gurati kroz to natjecanje, no te ozljede su nas koštale boljeg plasmana. Sad kad pogledaš i kažeš osmo mjesto ne izgleda lijepo, s obzirom kako je bilo na početku…
Unatoč tome, odigrali ste nekoliko dobrih utakmica…
Je, nama su praktički nedostajale samo dvije pobjede. Imali smo nekoliko utakmica koje smo izgubili u samim završnicama, tako da nas ni sreća nije tu pomazila bar malo, ali možemo biti ponosni recimo na utakmice protiv MZT-a, Sutjeske, Primorske i Sparsa pokazali da možemo više, no kažem, mislim da su nam ozljede na kraju prilično skrojile sudbinu i u tom natjecanju.
Izabran si prema glasovima trenera u Premijer ligi za najboljeg igrača. Sigurno ti to puno znači…
Sigurno je da mi znači ta nagrada, pogotovo jer to nisam uopće očekivao, a eto ako su treneri tako glasali valjda sam ostavio dobar dojam, hahaha. Zahvalio bih se i ovim putem svima koji su glasali za mene.
Kakva je atmosfera bila ove sezone u svlačionici? S obzirom da je u ekipi bilo nekoliko vas, uvjetno rečeno, starijih igrača, kao okosnica momčadi, a ostatak mlade snage, većinom 18 i 19-godišnjaci, koji su se predstavili u dobrom svijetlu kroz sezonu…
Samo riječi pohvale za te mladiće. Moram reći da ja u njihovo vrijeme nisam imao toliko prilike za igranjem, na njima je da nastave u takvom ritmu, prije svega trenažnom i voljnim momentom, idu za sada u pravom smjeru i neka se toga i drže.
No, Pavle posebno ističe tu homogenost i kemiju te parolu Splita kao “Žuta obitelj”…
Meni je ovo definitivno od svih klubova gdje sam igrao bila najbolja atmosfera, koja se preko nas starijih u ekipi prebacila i na te mlađe igrače, povezali smo jako. Mislim da se kroz sezonu moglo vidjeti da smo disali kao jedno tijelo.
Kako je Pavle ove dvije sezone disao sa Splitom? Jesi li se adaptirao do kraja na tu sredinu? Dojam je kao da si tu sto godina…
Odlično! Jednostavno sve mi je odgovaralo ove dvije godine. Počevši od samog grada, publika odlična, uvjeti odlični, dvorana isto tako i jednostavno lagao bih kad bi rekao bilo koju drugu riječ, jednostavno stopio sam se sa Splitom, haha.
Logično je onda da te pitam, prije ovih brzopoteznih pitanja, ostaješ li i slijedeće sezone u Splitu?
Mogu ti reći da su pregovori u tijeku te je moguće da ostanem slijedeće sezone, a možda i više.
Ok Pavljučenko, sad smo bili ozbiljni, a sad idemo na deset brzopoteznih…
Trica ili dvica?
Zakucavanje!
Crnke ili plavuše?
Može crnke.
Izlazak ili play station?
(osam sekundi razmišljanja) Play station!!! hahahahahah 🙂
Može li Tomislav Gabrić šutirati trice 10/10?
Može i 25/25, na moje oči viđeno ove sezone. Navodno da je bilo i više, no nisam to vidio.
Curry ili Harden?
Fear the Beard!
Jutarnji trening ili večernji?
Oba! (ovo je poruka trenerima 🙂 ) Šalim se, večernji. Ja sam večernji tip.
Lidija Bačić ili Nives Celzijus?
Krešo Bengalka 🙂
Najdraži suigrač?
To ti je kao da majku pitaš koje joj je draže dite…
Najbolja sezona u karijeri?
Ova tekuća definitivno!
Uhvatio si upravo zlatnu ribicu, koja će ti ispunit tri želje. Što bi Pavle poželio?
Prva je velika obitelj, druga je da postanem vrhunski gitarista, a zadnja bi bila posjeta Tajlandu.
Eto, Pavle je “prebio” ovim brzopoteznim pitanjima za kraj intervjua, a mi se ovim putem zahvaljujemo na odvojenom vremenu, čestitamo još jednom na nagradi za najboljeg igrača i želimo puno sreće i uspjeha u nastavku karijere.
