Za Sportski kod piše Igor Blažinčić.
Ovu kolumnu započeti ću pomalo nepotistički, ali s obzirom da živimo u Lijepoj našoj to baš i neće biti neki veliki problem. Osobno ne volim pojam “srebro zlatnog sjaja” jer srebro je srebro, a zlato je zlato, tako da Ciboni čestitam na zlatu, ali ovim putem još jednom bi čestitao “svojoj” ekipi KK Cedevita Junior na finalu Kupa koji smo igrali protiv Cibone jer samim time što smo došli do njega je ogroman uspjeh za ekipu koja je prošle godine igrala drugu ligu. Današnja tema je itekako vezana i baš za tu ekipu, s obzirom da zadnje tri godine ovi mladići dižu tone i tone utega kako bi bili kompetentni te kako bi bili sposobni igrati vrhunsku košarku. Iskreno, smartam da živimo u nekoj normalnoj državi u kojoj se cijeni sport, a ne u kojoj je glavna vijest koji je političar uhapšen, ova ekipa i ovi dečki bi bili senzacija i pisalo bi se o njima onoliko koliko zaslužuju svojim igrama, s obzirom da su u svojoj prvoj sezoni prve Hrvatske lige na prvom mjestu, da su u finalu Kupa Hrvatske i da su iza njih ostali ABA ligaši KK Split i KK Zadar. Naravno čestitati ću i reprezentaciji koja je napravila ogroman uspjeh u Švedskoj te po meni odigrala najbolju utakmicu zadnjih nekoliko godina i kao vječni optimista vjerujem da će sa ovom utakmicom početi lijepši dani za našu košarku.
Iskreno nekoliko puta sam preispitivao sam sebe da li da uistinu pišem ovaj tekst s obzirom da je 2022 god. te da sam nešto slično pisao prije 10-ak godina na ovu temu, ali nažalost od tada se nije baš previše promjenilo u mindsetu što se tiče ove teme. Naime zamišljajuči vrhunsku košarku bez segmenta rada na svome tijelu je čista utopija. Pod rad na sebi ulazi veliki broj različitih faktora, ali svakako jedan od najbitnijih je rad sa vanjskim opterećenjima ili kako se to voli pod narodski reći “rad u teretani”. Teretana je meni osobno jedan od najružnijih naziva za ono što rade kondicijski treneri s obzirom da je ozbiljna kondicijska priprema cijeli Svemir različitih znanja, no s druge strane razumijem kada se tako naziva jer je možda i najjednostavniji.
Idemo za početak reći nešto o treningu mladih košarkaša sa vanjskim opterećenjima. Dan danas nažalost postoji strah od utega i opterećenja, posebice u mlađim dobnim kategorijama. Bitno za naglasiti je da ukoliko mladi košarkaš trenira sa vanjskim otporima istovremeno radi na prevenciji ozljeda te smanjuje rizik od ozlijede. Tako da mladi košarkaši već od 15 godina mogu početi slobodno podizati utege, ali naravno u skladu sa njihovim sposobnostima i maksimalno poštivajući tehniku izvođenja vježbi. Meni osobno je nevjerojatno da igrači u kadetskim godinama ne rade čučnjeve, bench press te ostale temeljne vježbe kojima unapređuju jakost i snagu. Činjenica je da gotovo svaki junior kada pređe u seniorsku ekipu ima problema sa “tijelom”, odnosno ima problem sa jakošću i snagom svoj tijela te ne može odgovoriti na zahtjeve seniorske košarke. Ne znam što čekamo i kada se mislimo pomaknuti sa mrtve točke i koliko još godina treba proći da taj segment počnemo shvaćati ozbiljno. Nekada se puno više važnosti davalo tom dijelu i mnogi Hrvatski košarkaši koji su napravili velike karijere bili su fizički monstrumi. Znam da mi je svojevremeno Nikša Prkačin pokazivao svoje slike kako je izgledao i pričao mi o rezultatima svojih testiranja koji su bili nevjerojatni tako da se pitam gdje se u hodu sve to izgubilo. S jedne strane krivi su i klubovi koji nemaju uvjete. Za nevjerovati je da unazad 25 godina svaki klub nije mogao opremiti ozbiljnu “teretanu” u kojoj njihovi košarkaši mogu trenirati svoja tijela. Naravno da su mogli, ali se tome treba dati na važnosti i napokon shvatiti da bez toga nema košarkaša.
Nažalost nemamo problem samo sa mladim košarkašima nego i sa seniorskim igračima. Veliki broj seniorskih košarkaša i dalje ne shvaća da bez ovog dijela ne mogu igrati ozbiljnu košarku. Seniorski košarkaš jednostavno ne može raditi čučanj i bench press sa 60kg ili nešto malo više. To su uistinu sramotne kilaže za jednog seniora. Kako će jedan seniorski igrač igrati sa takvim tijelom, kako će razvijati sposobnosti sa takvim malim opterećenjima? Odgovor je vrlo jednostavan. Nikako! To vam je kao da na utrku idete sa autom od tisuću kubika i 50 konjskih snaga i očekujete da budete kompetentni među formulama. To je jednostavno nemoguće. Zašto sam na početku rekao da je ova tema vezana za “moju” ekipu Cedevite Junior. Prije tri godine kada sam počeo koordinirati cijelu akademiju te raditi sa seniorskom ekipom uveo sam veliki volumen rada sa vanjskim opterećenjima svih selekcija. Tako su kadeti, juniori i seniori počeli provoditi puno vremena podižući utege te radeći na svome tijelu na razne načine. Danas u seniorskoj ekipi Cedevite Junior imamo nekoliko mladih igrača koji su sa mnom od prvog dana i koji su prije nekoliko godina bili djeca, ali koji su svakodnevno teško trenirali te podigli stotine tona unazad tri godine. Te je to jedan od razloga zašto ti igrači, iako su mladi, mogu igrati seniorsku košarku te igrati cijele sezone bez ozljede. Naravno da ja još uvijek nisam zadovoljan njihovim tijelima, ali oni su na dobrom putu da kroz par godina mogu odgovoriti i na najveće zahtjeve koje će košarka staviti pred njih. Ovdje bi još napomenuo da se ovakvom načinu treniranja treba pristupati minimalno 3 puta tjedno, ukoliko dugoročno želimo postići razvoj sposobnosti te da se naravno vrsta treninga treba programirati sukladno zahtjevima sezone. Također plan i program treninga mlađih i starijih igrača ukoliko su članovi seniorske ekipe ne smije biti isti nego se treba koncipirati prema indivudualnim zahtjevima.
Moj savjet svima bez obzira da li ste mlađi ili stariji košarkaš ( ili trener ) počnite maksimalno davati na važnosti treningu sa vanjskim opterećenjima, počnite podizati utege, počnite raditi sa gumama, počnite razvijati svoje sposobnosti jer jednostavno nećete moći igrati na ozbiljnoj razini ukoliko to ne shvatite ozbiljno doslovno čitajući ovaj tekst i niti dana više. Vrlo često svojim igračima pričam o NBA igračima, njihovim treninzima, njihovim sposobnostima i namjerno ih uspoređujem sa njima jer ukoliko žele igrati ozbiljnu košarku onda moraju znati kako treniraju najbolji te težiti ka tome da podižu takve kilaže radeći sa otporima.
Iskoristite svaki dan maksmimalno, svaki dan napravite nešto za svoje tijelo i nakon godinu dana vidjeti ćete veliki napredak. Ne može se dogoditi da prođe godina dana, a da izgledate isto kao na početku sezone. To znači da ili ne radite ili radite loše. Krenite već sutra, nađite trenera, trenirajte sami, dođite sami prije treninga ili ostanite nakon, podići koji uteg jer na kraju sve ovisi o vama i vi ste jedini koji odlučuju da li ćete trenirati ili nećete te da li ćete napredovati ili nećete.
Igor Blažinčić
CEO Body & Mind
Koordinator kondicijske pripreme Cedevita Junior
Kondicijski trener seniorske ekipe Cedevita Junior
