PETA DIMENZIJA KOŠARKE by Igor Blažinčić: Prevencija ozljeda košarkaša

Novu, svoju treću kolumnu donosi naš Igor Blažinćić, prilično bitnu u današnjem svijetu košarke i kondicijske pripreme općenito.

U zadnjem podcastu Body & Mind-a “RAVNO U GLAVU” Mirela i ja imali smo čast ugostiti jednog od najvećih Hrvatskih sportaša ikada Željka Mavrovića. Naravno da smo se u razgovoru dotakli i što je potrebno za uspjeh u sportu i koliko je za uspjeh bitno odricanja i truda, ali jedan dio njegovog odgovora urezao mi se u sjećanje. Željko je rekao jednu odličnu stvar koja je naravno vezana i uz prevenciju ozljeda, a sada ćete saznati zašto. Rekao je da svaki sportaš mora točno odrediti što je njegov cilj i gdje on ide te da apsolutno sve što radi treba biti usmjereno ka ispunjenju tog cilja. U provedbi ispunjenja cilja ne smije biti praznog hoda i sportaš sve što radi mora biti u službi cilja, što znači da nisi sportaš nekoliko sati dnevno kada treniraš, nego si sportaš 24 h dnevno. To znači da kada hodaš razmišljaš o treningu, kada čekaš autobus radiš vježbe disanja, kada sjediš meditiraš i vježbaš fokus itd. Ja bi još ovdje dodao ( Željko sigurno i razmišlja isto samo nije spomenuo ) i da što god da radiš, jednostavno moraš raditi sa maksimalnim fokusom te željom za napretkom. E to je prevencija. U svakome slučaju veliki savjet poslušati ovog velikog prijatelja Body & Minda i nas osobno jer dubina ovog čovjeka u svim segmentima ostavlja bez teksta.

Unazad desetak godina pojam prevencija postao je trend u košarci. Svako povlačenje gume, svako rolanje i neki drugi dio takvog tipa treninga košarkaša smatra se prevencijom, što u neku ruku i je, ali smatram da određene vježbe ne mogu puno toga prevenirati ako, kao što je Željko rekao, ostatak dana glava i/ili tijelo su negdje drugdje. Košarkaš dođe na trening sa mislima negdje drugdje, dođe par minuta prije treninga, presvuče se i uđe u dvoranu te krene sa treningom. Takvim pristupom može raditi najkvalitetniju vježbu koja postoji, ali ona jednostavno neće imati utjecaj na njegovo tijelo kakav bi trebala imati. Odavno je dokazana moć misli i kako se čak i samo razmišljanjem može aktivirati određeni dio tijela jednako kao i da se trenira, ali nažalost dan danas to se vrlo malo ili nikako ne koristi kod nas u košarci. Ja sa seniorskom ekipom KK Cedevita Junior znam nakon meditacije raditi i vizulalizaciju kako bi kod sebe popravili određene segmente te kako bi im trenirao fokus, koji je jedan od najbitnijih segmenata u košarci. Što želim svime ovime reći i što ja mislim kako bi to trebalo izgledati. Pa vrlo jednostavno. Košarkaš dolazi na trening minimalno 20 minuta prije, priprema svoje tijelo, koncentrira se na trening, osvještava svoje tijelo, osvještava određeni dio tijela u kojem eventuatlno osjeća neki problem, komunicira sa trenerima o potencijalnim problemima te kada kreće trening, bio on košarkaški ili kondicijski, on kreće sa treningom. Tada cijela priča sa prevencijskim vježbama ima smisla, a ne da košarkaš sa pecivom u ustima ulazi u klub u 9:45, a trening je u 10h i onda su samo treneri krivi što se igrači ozljeđuju.

Vratiti ćemo se dvije kolumne unazad i opet ćemo spomenuti dijagnostiku. Po meni prevencija nije kada svi igrači rade iste vježbe, sa istom gumom, istim redoslijedom itd. Prevencijska vježba je vježba koja se temelji na rezultatima inicijalne dijagnostike te je dizajnirana na način da košarkašu ciljano djeluje na tijelo te na taj način smanjuje rizik od ozljede. Navesti ću jedan primjer koji se dogodio svojevremeno u jednom sportskom klubu. Trener je pozvao osobu da odradi Pilates sa ekipom kako bi napravili prevencijski trening jer je Pilates metoda zasigurno jedna od najboljih za taj segment. Što se dogodilo. Kako ta osoba nije imala potrebna znanja iz Pilatesa “zaklala” je cijelu ekipu i zbog nje su zamrzili Pilates za cijeli život jer je treningom napravljeno više štete nego koristi. Što želim ovime reći? Pa upravo da nije svaka vježba za svakoga i da nije svaka vježba prevencijska jer ako netko ima potencijalan problem sa određenem dijelom tijela i on “nateže” gumu svaki dan, taj problem će dovesti do ozljede. Da skratim! Prvo se treba napraviti posturalna dijagnostika ili neke druge dijagnostike koje se koriste te nakon toga postavljaju se vježbe bilo na razini ekipe i/ili individualno za svakog igrača u ekipi, kako bi se smanjio rizik od ozljede. Znači svi “natežu gumu i rade isto te smanjuju rizik od ozljede” ne pije vodu.

Vjerovali ili ne, ja osobno nemam dovoljno znanja za sastavljanje prevencijskih protokola. Jel znate zašto? Pa zbog toga što se 20 god. bavim drugim segmentima kondicijske pripreme, a ne tim dijelom. Zbog toga u svom timu imam Mirelu Anić. Specijalistu za prevenciju i jednog od najboljih stručnjaka u tome segmentu u svijetu, upravo zbog toga što se bavi ljudskim pokretom više od 20 god., te što je završila nebrojene edukacije kojima je stekla potrebna znanja, koja su joj porebna da bi kreirala prevencijske protokole na najvišoj razini. Danas smo došli do situacije da trener da košarkašu deset vježbi i kaže mu ovo je tvoja prevencija. Nažalost živimo u vremenu “savršene razine površnosti” pa tako i uvom segmentu. Treneru treba minimalno 15 god. iskustva sa konstantnom formalnom i neformalnom naobrazbom te praktičnog rada da bi postao kompetentan pa čak i u ovom “jednostavnom” segementu.

Ja osobno pa tako i Body & Mind, ovom dijelu kondicijkse pripreme pristupamo jako ozbiljno i to je jedan od osnovnih razloga tako malog broja ozljeda košarkaša sa kojima radimo bilo da je riječ o KK Cedevita Junior ili na razini franšize. U KK Cedevita Junior unazad 3 god. prvi tjedan priprema posvećujemo dijagnostici ekipa. Pa tako dijagnostiku rade kadeti, junior i seniori te se svim ekipama kreiraju prevencijski protokoli. Ukoliko netko od igrača izlazi iz bazičnih problema, njemu se daju dodatne vježbe koje mora raditi. Također najmlađe ekipe akademije ispod mlađih kadeta educiramo kako da vode brigu o svome tijelu, radimo na njihovim stopalima, učimo ih temeljne obrasce pokreta te sve drugo kako bi dugoročno smanjili rizik od ozljede i kako bi se razvijali na pravi način.

Ono što je spomenuo najpoznatiji hrvatski Irokez je ključ svega. Cijeli život sportaša pa u našem slučaju košarkaša treba biti usmjeren ka ostvarenju cilja. Nažalost dan danas košarkaši u Hrvatskoj imaju jako malo znanja o ostalim segmentima sporta koji su im neophodni kako bi postigli svoje ciljeve. Paradoksalno je da je takva situacija usprkos nikada većem dotoku informacija. Pa tako košarkaši još uvijek znaju jako malo kako voditi brigu o svome tijelu, kako se hraniti, nemaju osnovna znanja o suplementaciji, disanju, spavanju itd. Sve su to dijelovi prevencije koji će košarkašu pomoći da ostane zdrav. Ovdje je krivnja podjeljena na trenere i igrače. S jedne strane treneri se ne educiraju dovoljno da bi naučili svoje igrače, a s druge stane igračima je večinom sve glupo i misle da će samo treniranjem košarke uspjeti u košarci što je daleko od istine. Čast iznimkama sa jedne i druge strane koji trebaju biti zvijezde vodilje svima ostalima. Dokle god košarkaši ne shvate da je prevencija daleko širi pojam od natezanja gume netko drugi će im biti kriv za ozljede koje se dešavaju. Ja sam u svojoj karijeri trenirao stotine i stotine košarkaša i formula za uspjeh je vrlo jednostavna. Samo oni koji na vrijeme shvate da je svakodnevno ulaganje u sebe jedini put i da drugog puta nema takvi i uspiju. Svima drugima netko drugi je kriv, krivi su klubovi i sustavi te ostanu vječni talenti koji čitaju o uspjesima svojih nekadašnjih suigrača na jutarnjoj kavi uz pljugu.

Neizostavan dio prevencije je i “load management” koji zajedno kreiraju glavni i kondicijski trener te bi trebali međusobno trebali poštovati odluke te se slagati o kreiranju volumena opterećenja ekipe. Kao što nekada glavni trener ili njegovi pomoćnici imaju bolji uvid u stanje ekipe jedanko tako nekada ima i kondicijksi trener. Sukladno tome trebaju se prihvaćati njegove sugestije, kako dugoročno ne bi došlo do ozljeđivanja košarkaša. Menađiranje opterećenja je konstantno hodanje po oštrici, koja sa jedne strane ima podtreniranost, a s druge strane pretreniranost košarkaša te treba imati veliko iskustvo i znanje da, ekipa ili košarkaš, kao individua bude tokom cijele godine na najvišoj razini uz minimalan brozj ozljeda.

Za kraj bi naveo tehniku izvođenja vježbi i rad sa opterećenjima o čemu ću odvojiti jednu cijelu kolumnu za taj bitan segment u životima košarkaša. Ajmo prvo o tehnici. Ja volim reći “tehnika je majka svega”. Kao što je tehnika šuta najbitnija da bi košarkaš postao odličan šuter, jedanko tako tehnika izvođenja vježbi najbitnija je u prevenciji ozljeda košarkaša. Nažalost taj segment mnogi preskaću i već u samom početku stvaraju se temelji potencijalne ozljede. Znači apsolutno sve što košarkaš radi mora se raditi tehnički savršeno i samo u tom slučaju trening ima smisla. Inače treniramo pogreške, a ne izvrsnost. Drugi segment koji sam naveo je rad sa vanjskim opterećenjima. Dan danas treneri u mlađim dobnim kategorijama pa i seniorskim ekipama groze se i oduzimaju važnost podizanju utega što je nije dobro. Informacija da prilikom punog sprinta, skoka i doskoka nakon polaganja na tijelo košarkaša djeluju otprilike 5x veće sile od njegove ukupne mase tjela, govori nam da se ne trebamo bojati sunožnog čučnja sa opterećenjem ili nekih drugih vježbi. Naravno poštujući majku svega, tehniku. S jedne strane razumijem i košarkaške trenere jer je bilo mnogih problema koje su uzrokovali kondicijski treneri, ne poštujući osnovne principe kondicijske pripreme, koje su uzrokovale ozljede, ali u Hrvatsku košarku pod hitno već sa 15 god. moramo početi trenirati sa vanjskim opterećenjima i to se mora uvesti kao sustav. Sada će netko reći da klubovi nemaju novaca. Svaki klub može potrošiti 10 000kn da kupi utege kakvi god bili. Unazad 3 god. ja kao koordinator kondicijske pripreme KK Cedevita Junior uveo sam u sustav takav način rada te nam se do sada to pokazuje dobrim putem u razvoju naših košarkaša.

Dragi košarkaši, ne postaje se Le Bronom, Babom, Hezonjom ili Curry-jem preko noći i ne postaje se igrajući Play Station, nego samo teškim i konstantnim svakodnevnim radom na svome tijelu, ulaganjem u sebe u mnogim segmentima sa ciljem da postignemte ono što ste napisali iznad svog kreveta kao najvažniji cilj vašeg života.

“I can’t realize to lazy people. We don’t speak the same language. I don’t understand you. I don’t want to understand you”.

Kobe Bryant

Vaš coach Igor

NEMA PREDAJE

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype