KOD

Petar Ćosić: “Beč mi je realna opcija i za slijedeću sezonu”

Kako sam prošlog vikenda posjetio Slavonski Brod (Juniorski Final Four ABA lige) prisjetio sam se svojih utakmica u tom meni dragom gradu i nekih igrača moje generacije, sa nekima sam razgovarao na licu mjesta, a evo sa nekima kasnije. Petar Ćosić jedan je od tih igrača moje generacije, koji je moju ekipu (Belišće) znao unerediti od svojih šuteva i asistencija, a već dugo nisam čuo gdje je čovjek i što radi pa sam mu se odlučio javiti i provjeriti para li mrežice i dalje kako je parao nekada i moju ekipu. Pronašao sam ga u Austriji, točnije u Beču, u kojem živi i igra zadnjih pet godina. Porazgovarali smo o počecima njegove karijere, kako je otišao iz rodnog Slavonskog Broda, gdje ga je sve put odveo, što misli o propasti košarke u rodnom gradu i o još dosta toga, no da ne duljim previše, krenimo…

 

 

Petre, znamo da je tvoja karijera počela u rodnom Slavonskom Brodu, a onda nakon nekog vremena si počeo mijenjati sredine. Možeš našim čitateljima reći kako je to sve otprilike išlo, bilo je tu i povratka u Brod 2014. godine ako se ne varam, Split kod Piksija Subotića

Tako je, karijera je počela kući, u Slavonskom Brodu, a već sa 16 godina sam bio član ekipe koja je igrala prvu ligu. Nakon toga sam sa 17 otišao u USA na zadnju godinu srednje škole pa se vratio u SB i dvije godine igrao prvu ligu kod Edija Dželalije.

Bio si u to vrijeme i u reprezentaciji…

Da, bila je to U20 generacija tada i sve je bilo super. Nakon toga sam dobio suspeziju od HKS na 6 mjeseci zbog “ne odazivanja reprezentaciji”, tako da sam i dalje jedini igrač u povijesti koji je kažnjen od strane saveza i na takav način, ali dobro, bilo pa prošlo.

Nakon toga put te odveo…

U Francusku prvu pa drugu ligu, pa Split kod Piksija i poslije svugdje po malo, godinu Zabok, godinu Dubrava, pa dvije Slovačka, dvije Grčka i evo zadnjih pet godina Austrija. Igrao sam još i kvalifikacije za Križevce kad su ušli u prvu ligu i kratko za Brod kvalifikacije za borbu za ostakan. Što se tiče tih dvaju etapa, mogu se pohvaliti da su odrađene uspješno! 

Trenutno si u Austriji, točnije u Beču, već 5 godina. Kako si se snašao tamo i jesi li zadovoljan? Pretpostavljam da jesi, ne bi bio tamo toliko dugo…

Trenutno sam petu sezonu u Austriji, isti klub, samo prva liga od ove godine. I sezona je sasvim u redu. Ne bi bio pet godina ovdje da nije sve kako treba biti. Plaća je uvijek prvog u mjesecu, čak i prije, a Beč je jedan od najboljih gradova za život, u svijetu, tako da ne mogu biti nezadovoljan.

 

 

Minutaža je koliko sam uspio vidjeti odlična, statistika također, zabijaš preko 10 poena u ovoj sezoni…

Igram dobro, igram puno i zadovoljan sam. Prvi sam asistent lige sa skoro 9.5 asistencija u prosjeku, nitko nije ni blizu, tako da je to podatak na koji sam ponosan. Bio sam 4 godine prvi asistent lige u drugoj ligi a evo, nastavio sam i ovdje. Izabran sam na All Star i tako da mogu reći da sam zadovoljan sa sezonom do sada.

Vi ste od ove sezone prvoligaš. Kako trenutno stojite u prvenstvu?

Sezona je sasvim u redu. Imali smo puno ozljeda i problema, ali uspjeli smo ući u playoff, koji počinje 1.5. Za prvu godinu, sa najmanjim budžetom, dobro je, svi su u klubu zadovoljni.

Koliko i kako se sustav natjecanja u Austriji razlikuje od onog u Hrvatskoj? Broj utakmica, sami sustav, play-off, koliko ispada…

Liga broji 10 klubova, igra se četverokružno, čak 36 utakmica i play off je best of 5, tako da se igra dosta i dva puta tjedno. Nije loše, sve je blizu, nema dugih putovanja i sve je super organizirano, tako da sam zadovoljan sa svime ovdje.

Igrao si u Slovačkoj, Grčkoj, Francuskoj, sada si u Austriji već pet godina, prošao si dosta toga. Koji bi period iz karijere posebno izdvojio?

Igrao sam svugdje i svako mjesto i država imaju svoju uspomenu. Francuska je bila najbolja što se tiče financija, Grčka super plaćena, ali smo na papiru, no za život vrhunska drđava, kod njih je dosta toga bilo opušteno, ali doma je ipak najljepše!

Doma je doma…

Svakako, ali nažalost ne u onom sportskom smislu…

Taj me period posebno zanima.Ti si samo jedan od nekolicine odličnih igrača koji su ponikli u Slavonskom Brodu, a vjerojatno nisu uspjeli dati matičnom klubu sav svoj potencijal i mogućnosti. Je li ti žao zbog toga?

Ja sam čak i imao par dobrih sezona u Brodu, čak smo bili i prvi u onom prvenstvu bez Aba ligaša, namučili smo Zadar i Cibonu u našoj dvorani Vijuš kad se otvarala. Žao mi je, naravno, što se nisu više cijenili domaći igrači i treneri i što smo svi morali svoju sreću potražiti negdje dalje, a ne u svom gradu, gdje smo svi mi zajedno započeli svoje košarkaške korake, no što je tu je, valjda je tako moralo biti.

S druge strane, iz razno raznih razloga niste ni bili u mogućnosti to dati, jer kluba na najvišoj razini tamo nema već godinama, ostale su samo mlađe kategorije. Nekada je Sl.Brod bio najjača sredina što se tiče košarke na Istoku, a sada su dvorane u Brodu sablasno prazne što se tiče najbolje košarke…što je pošlo po zlu?

Puno je tu stvari koje su utjecale na to, od manjka novaca, manjka sponzora, pogotovo u vrijeme kada se to sve počelo raspadati. Želje je bilo sigurno, no ta druga strana se teško pronalazila i tu je sve stalo.

Kada bi se sada stavila lista igrača iz Slavonskog Broda, bilo bi tu respektabilnih imena, neki od vas još uvijek aktivno igraju, ti, braća Karlović, Živković, Šamija, Kljajić, Brod bi danas vjerojatno sve dao da vas sve može vratiti i skupiti u jednu cjelinu pa makar i na jednu sezonu…

Siguran sam da bi. Da se sada skupi ekipa koja sad igra po Hrvatskoj, Europi i Americi, bez problema bi mogli igrati Premijer ligu. Ali to se, nažalost, neće dogoditi i nije nikako realno. Ja bih to volio, ali kažem, ne pita se mene…

S druge strane, moramo priznati i da se možda nisu uvijek cijenili domaći igrači pa su možda i iz tih razloga odlazili van, jer nisu dobivali prilike, a dovodili su se igrači sa strane…

To je bio jedan od glavnih problema. U gradu je uvijek bilo dobrih generacija i talenata, ali nije ih se dovoljno cijenilo i nije im se davalo dovoljno prilike da pokažu svoje znanje i razviju se. Na kraju, nikome nije ništa drugo niti preostalo nego da odu iz Broda, jer je svima bilo bitno da igraju, a ne da griju klupu ili sjede na tibinama.

No, evo ipak iako se Svjetlost ugasila prije nekoliko godina, neka nova svjetlost se ipak pojavila. Za vikend su Brođani imali priliku vidjeti svoju dvojicu igrača na juniorskom final fouru ABA lige. Iako Leon Kalinić nije puno igrao za Cedevitu, zato je Sandro Rašić iz Cibone „prebio“ Zvezdu sa 7 trica, pokazavši da se ipak nešto radi u Brodu, ti su igrači iz Broda otišli u naša dva najbolja kluba…

Kao što sam i rekao, uvijek se dobro radilo, bilo je talenata, bilo je odličnih trenera i neminovno je bilo da odu u bolje sredine i razviju se do kraja. Evo imamo najsvježiji primjer Rašića i Kalinića, prije njih braća Karlović, Matasović, Živković, Kljajić i ja kao najstariji.

I za kraj ću te pitati imaš li plan do kada ćeš igrati? Postoji li neka opcija povratka u Hrvatsku?

Plan je da igram jos slijedeću godinu. Napunio sam jučer 34 i mislim da imam snage za još jednu dobru sezonu u nogama, a poslije ću vidjeti. Brod je uvijek opcija, no kakva je trenutno situacija sa seniorskim pogonom, ipak nije realna…

Znači ostanak u Beču i šestu godinu za redom dolazi u obzir…

Definitivno je jedna od opcija. Klub je odlično organiziran, u klubu je oko 400 igrača, imamo svoju Akademiju, prvaci smo u svim mlađim kategorijama U12, U14, U16, U19, naša ženska ekipa igra prvu ligu, svi dobro rade tako da je ovo jedna od realnijih opcija.

Ovime smo zaključili ovaj razgovor, Petru želimo puno sreće do kraja sezone, a posebno ako se odluči igrati i slijedeće sezone i zahvaljujemo ovim putem na odvojenom vremenu za razgovor.

 

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype