U novom subotnjem izdanju naše stalne rubrike, gostuje Domagoj Kujundžić, trener Vrijednosnica.
Domagoj, dobrodošli u „Kod Sare vikendom“! Treći ste gost u mom ciklusu trenerskih sugovornika i iznimno mi je drago što ćemo imati priliku čuti vaš stav, mišljenja i opis situacija koje su nedavno obilježile košarkašku scenu iz Vaše perspektive te u konačnici – čuti kako trenutno „dišu“ osječke Vrijednosnice. U srijedu ste izborili ulazak u četvrtfinale Kupa Krešimir Ćosić nakon što ste na domaćem terenu svladali KK Alkar, protivnika iz Premijer lige. Sigurna sam kako vam je pobjeda podosta značila, prvenstveno zato što je u Gradski vrt stigla ekipa iz elitnog ranga.
„Pozdrav Sara, hvala na pozivu! Istina, ova nam je utakmica jako puno značila. Htjeli smo vidjeti kako ćemo reagirati u borbi za pobjedu s ekipom iz Premijer lige jer ove sezone, prije srijede, s ekipom iz tog ranga nismo odigrali niti prijateljsku utakmicu, što je još jedna jako bitna stavka. Mislim da rastemo kao momčad i da postajemo prava ‘klapa’. Ovo je povijesni ulazak kluba u završnicu Kupa i gledamo na ovo kao nagradu za sav dosadašnji rad.“
Prisjetimo se, lani ste sa svojim tadašnjim klubom, točnije Zabokom, završili u doigravanju za ostanak u Premijer ligi koje se odvilo u dvije utakmice, a pobjednika je izdiktirala koš razlika. Prva utakmica odigrana je u Sokolani gdje ste slavili protiv Kaštelana s više od deset razlike, dok je druga utakmica, odigrana u Zaboku, išla na stranu dalmatinske momčadi. Ipak, s uvjerljivijom pobjedom iz prve utakmice i većom ostvarenom koš razlikom, Zabok je osigurao ostanak u najvišem rangu domaćeg natjecanja. Možete li prokomentirati prošlogodišnje izdanje Zaboka i jeste li u konačnici mogli biti zadovoljni?
„U Zabok sam došao sredinom studenoga prošle godine i zatekao klub na dnu ljestvice. Mučili smo se s jako puno ozljeda te smo imali popriličan broj situacija u kojima bi nam se igrači vraćali nakon dužih pauza. Jako je teško bilo sve ukomponirati, uzmemo li u obzir česte pojave odlazaka i dolazaka, kako u redu nositelja igre, tako i u onom sporednijem. Iako je bilo puno nedaća, počevši od regularnog dijela sezone pa sve do situacije kada smo se našli u doigravanju, mislim da svakako mogu biti zadovoljan tom polusezonom koju sam proveo u Zaboku jer, na kraju krajeva, uspjeli smo sačuvati status premijerligaša.“
Iako ste osigurali klupski ostanak u Premijerci, niste ostali na klupi Zaboka. Osječke Vrijednosnice, pogođene neispunjavanjem vlastitih ciljeva i ostavkom trenera, ponudile su Vam priliku za povratak. Ne zaboravimo kako ste iste vodili u razdoblju nešto kraćem od dvije godine. Brokere ste preuzeli početkom 2019. te krajem sezone ostvarili najbolji plasman u klupskoj povijesti. Peto mjesto na tablici Premijer lige. U periodu 2020./21. došlo je do prekida suradnje. Iako ste tada dobili otpusno pismo, sportski duh je pobijedio i ove sezone ste odlučili napraviti što je god u Vašoj moći kako biste pokušali Osijeku vratiti „staru slavu“. Kakvo Vas je stanje dočekalo u svlačionici početkom sezone? Rijetki su „preživjeli“ i ostali u rosteru. Neka su nova pojačanja stigla malo nakon Vas. Kakva je trenutno situacija?
„Tako je. U Vrijednosnicama sam već radio i samim time upoznao sredinu i ljude. U Osijeku imam potpunu slobodu u radu i osjećam se ugodno u ovom okruženju. I dalje stoji činjenica kako nije nimalo lako sastaviti ekipu jer, kao i u svakom klubu, financije predstavljaju svojevrsno ograničenje. Osim toga, u geografskom aspektu, Zagrebu smo malo daleko, a na tom području je ipak akumulirana većina klubova. U startu je puno teže ovdje dovesti mladog i talentiranog igrača, pogotovo ako dolazi iz velike sredine. Kako sam već vodio ekipu Osijeka, imao sam iznimno dobru suradnju s glavnim sponzorom kluba, gosp. Hrkačem koji je izdvojio sredstva za razvoj ovog kluba kao rijetko koji pojedinac povezan uz hrvatski sport, kao i s direktorom VROS-a, gosp. Renatom Martinkom. Sve je to utjecalo na moju odluku da ponovno dođem i pokušam s trenerskog aspekta i zajedničkim trudom vratiti klub tamo gdje mu je objektivno i mjesto. Grad kao što je Osijek zaslužuje imati premijerligaškog predstavnika!“
Kako biste okarakterizirali prošlosezonsku igru VROS-a i što biste vi ove godine htjeli napraviti drugačije? Jednog od najupečatljivijih prošlosezonskih Brokera, Christiana Bradforda, američkog pleja s iznimno dobrim šutom, ove je sezone zamijenio sunarodnjak Makai Ashton Langford s kojim imate priliku raditi i pratiti njegov napredak iz utakmice u utakmicu. S obzirom na individualnu statistiku, možemo reći kako ozbiljno prati trend svog prethodnika. Kako se Ashton prilagodio na osječke izazove?
„Izrazito je teško komentirati situaciju u kojoj nisam bio osobno. Sve je to bilo prije mene, tako da sa svog stajališta mogu samo komentirati Ashtona. Radi se o jako kvalitetnom i atipičnom Amerikancu. Tijekom svoje karijere imao sam prilike raditi s velikim brojem američkih igrača, ali ukratko ovdje se možda radi o najkompletnijem igračkom karakteru koji se nalazio u mom rosteru.“
Prvi koji je produžio vjernost klubu iz grada na Dravi je Veljko Budimir, jedna od najvećih okosnica stabilnosti slavonske košarke. Osim što je kapetan, Veljko je igrač s iznimnim iskustvom i kao takav jedan od pravih terenskih „lidera“. Nedavna pojačanja su i Mladen Primorac koji stiže iz zagrebačkog Bosca te Robert Kujundžić kojeg igrački poznajete iz prošlog angažmana u Osijeku. Njih trojica su najstariji igrači koji predvode i sve one mlade kojih u registriranom rosteru seniora ima poprilično. Kako, u osječkom slučaju, funkcionira spoj iskustva i mladosti te koga biste još, mimo navedenih, izdvojili kao glavne predvodnike nove budućnosti Osijeka koju toliko željno iščekujete?
„Veljko je fenomenalan čovjek koji uz igračku obvezu pomaže i u trenerskom dijelu, radi ‘scoutinge’ i uvijek je dostupan za sva pitanja i savjete koje upućuje mlađim kolegama. Robert je bio moja prva želja. To seže još od prije, nego što sam pristao vratiti se u Osijek. Osobno sam ga pitao je li voljan pristati na ponovnu suradnju. Primorac isto svojim trudom i prisutnošću čini ekipu boljom, a uz njegovo značajno iskustvo, još uvijek postoji i velika želja za igranjem. Od preostalih, nećemo nikoga posebno izdvajati, ali za svih vrijedi isto. Klupska želja bila bi pomoći tim mladim ljudima da se popnu na višu košarkašku razinu i da zauvijek ponesu lijepe uspomene iz ove okoline.“
Osim u Osijeku i Zaboku, možete se pohvaliti i radom u redovima Alkara, Studenta iz Mostara s kojim ste izborili plasman u Prvu ligu BiH i Posušja, dok ste s trenutnim trenerom Budućnosti, Slobodanom Subotićem, dijelili trenersku klupu Splita i Cedevite. Dugo ste radili i u omladinskoj školi Splita, s kojom ste 2014. godine osvojili kadetski naslov. Pamtite li neki događaj, utakmicu ili osobu koja je ostavila najveći trag na razvoj Vaše karijere?
„Zahvaljujući košarci, upoznao sam široku paletu ljudi i stekao iskustvo djelovanjem u podosta klubova. Uvijek će posebno mjesto u obilježavanju mog osobnog rasta i napretka imati Veljko Mršić s kojim sam, kao pomoćnik, dijelio klupu u Splitu i reprezentaciji te Slobodan Subotić. U oba slučaja, radi se o iznimno dobrim i nesebičnim ljudima koji su odlični igrači i veliki košarkaški zaljubljenici. Jedno od najdražih iskustava mi je sudjelovanje na ljetnoj ligi u Vegasu s hrvatskom reprezentacijom. Poseban je osjećaj biti dio takvog tima i iz prve ruke osjetiti veličinu cijelog sustava.“
Kako se Vama, kao rođenom Splićaninu, bilo naviknuti na promjenu sredine? Kako vi, generalno, gledate na važan aspekt sportskog života koji se često još uvijek gura pod tepih, odnosno prehranu? Kako se Vaši igrači hrane i trudite li se s trenerske pozicije utjecati na njihove edukacije u tom području?
„Već jako dugo nisam kod kuće i sigurno mi u velikoj mjeri nedostaje biti sa svojom obitelji, ali ako bih morao izdvojiti neku Osijekovu manu, bila bi to jedino udaljenost od Splita. Grad je predivan, a ljudi još i bolji. Sve što mogu reći na temu prehrane je da na tom području, što se mojih igrača tiče, očekujem vašu pomoć.“
Vrijeme je da se dotaknemo i onog konkretnog što se učinka na terenu tiče. Kakav Osijek možemo očekivati ove sezone? Jeste li već pronašli standardnu petorku koja najbolje funkcionira? Kakvu ćete igru pokušati razviti?
„Mi ove sezone nemamo veliki pritisak rezultata, iako ćemo učiniti sve da već krajem ove ostvarimo povratak u Premijer ligu. Ne smijemo zaboraviti da ima i drugih klubova s većim ulaganjima. Sumirano, želja postoji i to je povratak u elitni rang. Osobno jako volim košarku s puno trčanja i agresivnosti. Pokušat ćemo i ojačati roster s nekim mladim domaćim igračem, ali to nije jednostavno jer izbor je sužen. Jako mi je drago vidjeti da su u moje vrijeme igrači kao što su Jordano, Lakić, Paić i Topolović ostvarili napredak u redovima Osijeka. Veseli me saznanje, ako sam uspio realizirati mogućnost i pomoći u nečijem rastu i razvoju.“
Jedno pitanje čiji odgovor najvećim dijelom zanima nas, ekipu „iza kulisa“. Čitate li Sportski KOD? Što mislite o ovakvom medijskom isticanju pojedinca iz „ekipe“ i smatrate li medije pozitivnim utjecajem u promidžbi sporta, sportskog načina života i, u konačnici, zdravlja? Koja Vam se naša rubrika najviše sviđa?
„Sportski KOD pratim od početaka i sve što mogu reći je samo ono najbolje. Portal je to s jako dobro pisanim i osmišljenim rubrikama. Vidim kako i igrači prate i vole pročitati vaše tekstove na različite teme, a s mog stajališta moguća je i mala subjektivnost jer me uz ljubav prema košarci, s gosp. Vidakovićem veže i strast prema Hajduku.“
I za kraj, imam za Vas dva „brzopotezna“ pitanja na koja pokušajte odgovoriti što je kraće moguće. Krenimo!
- Ima li Osijek, po Vašem mišljenju, roster koji može izboriti povratak u Premijer ligu?
- Vidite li se ponovno u budućnosti kao dio trenerskog kadra KK Splita?
- „Još uvijek tražimo igrače koji će nam pomoći u borbi za povratak u Premijer ligu.“
- „Volio bih. Omladinski je pogon selekcija u kojoj najviše volim raditi i smatram kako, uzimajući domaću košarku u obzir, u njihovom radu i dalje nedostaje iskusnih i stručnih ljudi.“
