Dublji pogled na Premijerku otkriva neke zanimljive statističke podatke.
Pokušavam se svake godine ograditi od ovakvih naslova i to nekako sve skupa “ublažiti, no činjenice koje su meni, a i svima vama stavljene direktno na stol i pred oči, zapravo mi ne daju da se sve ovo skupa sakrije. Naprotiv, mi o ovome trebamo razgovarati, a ne skrivati to pod tepih.
Bolji statističari i pratitelji naše košarke od mene, koji sam u ovom detaljnije tek posljednjih nekoliko godina, bi možda mogli izvući neku sličnu sezonu ili slične podatke, no iskreno, to meni, a i vama koji ovo čitate, neće previše značiti. Stanje u kojem se nalazi naša košarka bi trebalo tjerati svakog košarkaškog kibicera, a i djelatnika, da se pokuša pozabaviti ovom temom. Ovdje, osim naših natjecanja, mislim i na stanje u kojem se nalaze naše gotovo pa sve naše reprezentativne selekcije, a rezultati prošlog ljeta svjedoče tome. Loše je.
Premijerka je u dosadašnjih 15 kola pokazala i otkrila samo jednu činjenicu: ligom dominiraju stranci! U svim statističkim rubrikama koje možete pronaći na stranicama saveza.
Da bi vam preciznije to dočarao, pročitajte slijedeće:
-6 stranaca u TOP 10 najkorisnijih igrača (1.Hollingsworth, 2.Shorter, 3.Polutak, 4.Ciani)
-4 stranca u TOP 10 najboljih strijelaca (1.Polutak, 2.Hollingsworth, 3.Shorter, 5.Perović)
-4 stranca u TOP 10 najboljih asistenata (1.Ramme, 2.Brock)
-4 stranca u TOP 10 najboljih blokera (1.Howard, 2.Ciani, 3.Karahodžić)
-6 stranaca u TOP 10 najboljih skakača (1.Perović, 2. Ciani)
-5 stranaca u TOP 10 sa najviše minuta (1.Garrett, 2.Brock, 4.Ramme)
-4 stranca u TOP 10 najboljih kradljivaca lopti (1.Hollingsworth)
-4 stranca u TOP 10 slobodnih bacanja (2.Hollingsworth, 3.Polutak, 5.Shorter)
-6 stranaca u TOP 10 najboljih u dvicama (2.Polutak, 3.Perović, 4.Ciani, 5.Hollingsworth)
Onaj tko prati ligu po kolima i ne treba previše zadirati u statistiku, sve mu je već jasno. Kažem, vjerojatno je i prije bilo sezona u kojima je ova dominacija bila očita, no činjenično stanje je takvo da smo mi debelo dotaknuli dno u svemu. Od vođenja saveza, koji je trenutno u nekakvoj sivoj zoni i u potrazi za čelnim čovjekom, pa do toga da nam se trenutno jedan čovjek brine oko previše stvari, u želji da nešto pomakne na bolje (čitaj Aco), no treba mu odati priznanje da se uopće uhvatio u koštac sa cirkusom koji nas je snašao, do toga da su nam “profesionalci” u klubovima sramotno malo plaćeni, da su treneri mlađih kategorija totalno podcijenjeni i potplaćeni, da nam, blago rečeno, “šteka” web stranica saveza, zajedno sa popratnim sadržajima, tu mislim prije svega na probleme oko prijenosa utakmica pa do toga da su gotovo svi manji klubovi gotovo pa i zaboravljeni od strane svih, prepušteni sami sebi. O tome da nam niže lige broje sve manje klubova, ali i da same nestaju (B1 liga), kao i hrpetina klubova kojih više nema, a nekad su bili prisutni, da i ne pričam, to je jednostavno postala utopijska priča, koja više nema smisla.
Također treba imati na umu, a posljedice toga gledamo unazad nekoliko sezona, da su nam i mlađe reprezentativne selekcije vodili treneri koji prije toga i nisu baš imali doticaja sa selekcijom koja ih je zapala, no prema nekim informacijama, bilo je jako puno trenera koji su odbili vođenje iste pa su se treneri tražili mimo nekih postulata koji bi trebali biti normalni. Onda imate 16., 12. i 14. mjesto, ispadanje u B diviziju i slične probleme.
Pričati o tome da su stranci preuzeli ligu i nema previše smisla, s obzirom da je takva situacija gotovo pa svake godine, ali da se razumijemo odmah, nemam ništa protiv njih, imam protiv nečeg drugog. Naših je mladih igrača sve manje prisutno na terenima lijepe naše Premijerke. Ove godine čak i svjedočimo strancima i u Prvoj ligi (Omiš, Dubrovnik, Kvarner, Vrijednosnice), no ta je priča jednostavno nezaustavljiva i o tome ne treba previše trošiti riječi.
Premijerka ih ove sezone broji čak 20: Kakar i Howard iz Šibenke, Polutak i Peevy iz Alkara, Ciani i Topolović iz Cedevite, Aranitović i Mesiček iz Cibone, Ramme i Obukwele iz Škrljeva, Hollingsworth i Karahodžić iz Furnira, Nelson, Sullivan i Shorter iz Splita, Lakić, Davis i Šantelj iz Zadra te Garrett i Perović iz Zaboka.
Ono čemu također treba pričati je prilika našim mladim igračima. Zavirio sam dublje u statistiku njih ove sezone, a kada spomenem NJIH, mislim na sve one od 2002. godišta i mlađe, što možemo svrstati u kategoriju “mlađih” igrača. Liga broji 12 klubova trenutno, a gledajući njihove minute, imamo 11 igrača koji u ovom trenutku imaju ozbiljniju minutažu. Ne treba puno pameti da se to podijeli pa se dobije podatak da je to samo jedan igrač po klubu. E sad, ako idemo u detalje onda to izgleda ovako po klubovima, one sa više od 15 minuta sam označio crveno:
ŠIBENKA
Frane Antić 2003 7,5 minuta
Petar Šarić 2004 8,5 minuta
Antonio Klarin 2003 17,7 minuta
Juraj Pleadin 2003 23,3 minuta
Luka Skorić 2003 23,8 minuta
ALKAR
Mladen Tomašević 2003 23,3 minuta
Mirko Jukić 2003 19 minuta
BOSCO
Andrej Matić 2003 27 minuta
Luka Krajnović 2004 28,6 minuta
Leon Šljivarić 2004 11 minuta
CEDEVITA JUNIOR
Vito Kučić 2002 20,2 minuta
CIBONA
Ivan Perasović 2002 17,7 minuta
ŠKRLJEVO
Vito Smojver 2002 11,5 minuta
Noa Svoboda 2003 14,5 minuta
Vigo Bart 2005 14,3 minuta
DINAMO
Stipe Dugandžić 2004 9,2 minuta
FURNIR
Filip Bjelanović 2002 13,5 minuta
Filip Paponja 2002 21,8 minuta
Matej Bošnjak 2002 27,6 minuta
Filip Kalajžić 2003 14,3 minuta
GORICA
Stipe Sokol 2002 8,9 minuta
SPLIT
Ante Perkušić 2002 10,5 minuta
Marino Dubravčić 2004 5,8 minuta
ZABOK
Lukša Buljević 2002 32,5 minuta (samo 4 odigrane utakmice)
Mihael Tomić 2004 9,4 minuta
ZADAR
Krševan Klarica 2003 10,7 minuta
Antonio Sikirić 2003 10,3 minuta
POZITIVNI I NEGATIVNI PRIMJERI
Dakle, imate Dinamo i Goricu, koji svojim mladim igračima koje imaju u rosteru, ne daju više od 10 minuta u prosjeku. Samo malo bolja situacija je u Zadru, kada je u pitanju dvojac Klarica-Sikirić, no kada je klub sa Višnjika u pitanju, teško je očekivati značajniju minutažu za tako mlade igrače kada se “ganja” rezultat, a sličan put prolaze i mladići iz Splita. Ipak, na njihovu sreću, ovaj trojac ima priliku kroz Prvu ligu (Jazine, Ribola), gdje skupljaju minute, ali i iskustvo.
Škrljevo od ove sezone ima mladi trojac (Smojver-Bart-Svoboda) koji ima solidnu minutažu, no daleko je to od ozbiljne minutaže, a s obzirom da stanje na tablici i situaciju u kojoj se nalaze, gdje će svaka pobjeda biti od iznimne važnosti, ponukan iskustvom, ne očekujem ništa više od ovog do kraja sezone. No, klubovi se vole pohvaliti da mladi dobivaju priliku, makar to i bilo posljednjih 27 sekundi…
Pozitivan primjer ove seezone, ali i nekoliko prijašnjih, su Šibenka, koja redovito svake godine lansira nekog mladog igrača, zatim Furnir, u kojem se radi prilično dobra priča te Bosco i Alkar, u kojima možemo naći mlade igrače u gotovo svakoj prvoj petorci.
Ovi podaci dat će vam zapravo pravu sliku tretiranja i prilike mladim igračima u Hrvatskoj, kao i činjenicu da im se ne vjeruje koliko bi se možda moglo. Naravno, svaka priča ima dvije strane, onu u dodatnom treniranju, motivaciji, talentu i sposobnostima. No, ipak ostaje činjenica sa kojom će se mnogi složiti, da se kod nas jednostavno greške teško praštaju, da se mladima ne vjeruje previše te da se rezultat i položaj na tablici ganja od početka prvenstva. Položaj za što? 5., 7. ili 10.mjesto? Koje vodi gdje? U debelu prosječnost u koju smo upali…
I opet se nameće pitanje dovođenja stranaca za plasmane i rezultate koji se traže, no “jeftina roba” je uvijek prisutna na tržištu, ali to je pitanje za neku drugu temu…