Reklo bi se “Ništa novo”…
Jutros je kao bomba osvanula vijest kako Ive Ivanov napušta Zadar i odlazi u Švicarsku. Pa čak i za autora ovog teksta. Ako sam za nekog bio siguran da će i u slijedećoj sezoni nositi dres Zadra, onda je to trebao biti Ive. Kapetan broda, sa novim kormilarom.
No, eto i ono očekivano, često postane neočekivano. Ive odlazi u Švicarsku. Reći će vjerojatno neupućeni “Pa gdje u Švicarsku, zar se tamo igra košarka?”. Košarka je danas novac, kao i svaki sport. Svi gledaju da zarade, da si olakšaju život. Sasvim normalna pojava, ništa strašno. Zato je i Ive vjerojatno otišao trbuhom za kruhom, jer je u današnje vrijeme dobio izdašniju ponudu. VIŠE NOVACA nego u Zadru. Zaboravite danas ljubav prema voljenom gradu i klubu, pogotovo za one koji od toga žive i one koji imaju obitelj, a Ive je samo jedan od takvih. I ide za boljim, sasvim logično. I priče o košarci u Švicarskoj, na Islandu i sličnim zemljama počnite shvaćati ozbiljno, spustite se na zemlju. Ne budite bahati. Drugi plaćaju za ono što im dajete, za razliku od nas. I to dobro plaćaju.
Što je Ive dobio od Zadra prije svog odlaska?
Kolegama sa portala Sport023 je dao znakovitu izjavu, koja govori toliko toga sramotnog i podcjenjivačkog. No, onda je samo odraz našeg društva, načina razmišljanja i manjka poštovanja. Prije svega prema onima koji su za taj isti klub ostavljali srce na terenu nebrojeno puta, ali to je samo odraz djelovanja kluba. U ovom slučaju to je Zadar, jučer je to bila Cibona, sutra će biti netko treći. U Hrvatskoj je to nepisano pravilo. I ne samo u košarci. Mogao bih vam sada nabrojati nekoliko gradova, koji su se tako sramotno ponijeli prema svojim legendama, ali ovo nije tekst o njima.
Donosimo Ivinu izjavu:
“Moj prvi kontakt s novim klubom seže već dva mjeseca unatrag kada su me nazvali i pitali za moje planove. U početku sam odgađao dati neke konkretne odgovore na njihove ponude, međutim ljudi iz Lions de Geneva su bili vrlo korektni i imali su strpljenja čekati do kraja. Ja sam na kraju stao i razmislio, prihvatio njihovu ponudu i mislim da sam napravio najbolju stvar za sebe i svoju obitelju ovom trenutku.
Na kraju je moj agent njih kontaktirao. Branimir Longin je rekao kako čeka trenerovu odluku, dok je Veljko Mršić rekao da čeka odluku sportskog direktora. Na kraju je Longin mom agentu i ponudio neku svotu novaca usmeno u vidu uzmi ili ostavi, a kakvom je iznosu riječ reći ću samo da je u poruci koju je poslao napisao da se ne radi o nikakvom podcjenjivanju. Meni je žao zbog toga jer smatram kako sam u najmanju ruku zaslužio da me netko iz kluba nazove i kaže slušaj Ive, mi te ne želimo. Pa to je normalno. Radim takav posao i kao sportaš moraš biti spreman na to. Čudno mi je samo kako su me se u ožujku sjetili nazvati kada je trebalo oprostiti dvije plaće. Ali što je tu je. Nema ni gorčine ni repova. Hvala Zadru na svemu. Uvijek će biti klub broj jedan za mene i uvijek ću za njega navijati svim srcem.“
Eto, tako se to radi čovjeku od 34 godine, koji još uvijek pruža na parketu puno više od puno mlađih od sebe.
Dio teksta: Sport023
Foto: KK Zadar
