Donosimo intervju sa Lukom Krajnovićem, koji je ovo ljeto preselio u SAD.
Prošlo ljeto bilo je prilično intenzivno što se tiče odlazaka mladih igrača iz Premijer lige prema van, ili bolje rečeno, prema SAD-u. Jedan od onih koji se odlučio za odlazak je i Luka Krajnović, najkorisniji igrač Premijer lige, koji je u prošloj sezoni više nego uspješno branio boje Bosca. Luka je vrlo vjerojatno najzaslužniji što i danas, barem što se tiče ovog rezultatskog dijela, gledamo Bosco u Premijer ligi, s obzirom da je svojim brojkama vukao momčad do rezultata koji su ga ostavili u najjačem društvu. Danas, svega nekoliko mjeseci kasnije, u tom je klubu potpuno drugačija situacija, kako igrački, tako i logistički. Igrački kadar iz prošle sezone se doslovno rasuo, novi je tu i trener pa je sva ona priča koja je građena oko Bosca od ulaska u Premijer ligu nekako nestala, no kada pitate Luku, njega i dalje “pere” ta nekakva pozitiva koja je bila u klubu prošle sezone i ti odnosni mladi/stariji, koje je trener Ivan Tomas sjajno uklopio pa se te nekakve razlike u godinama i nisu previše osjetile. Kako to, nažalost, i biva u Hrvatskoj kada je košarka, ali većinom i sport u pitanju, sve što je lijepo kratko traje, pa tako i te Boscove više nema…
Luka danas gradi jednu potpuno drugu priču, van granica Hrvatske, točnije u SAD-u. Suočen sa jednom sasvim drugom kulturom, običajima, ali i sportskim ciljevima i ambicijama. Iako je tijekom ljeta bilo opcija ostanka u Hrvatskoj, Luka i njegova obitelj bili su svjesni da je u tom trenutku njemu potrebna stepenica više, no ta stepenica nije samo prelazak u jači klub ili igranje jače lige od Premijer (spominjali su se klubovi iz ABA lige) pa, kako to obično biva kada su mladi igrači u pitanju, skupljanje iskustva gostovanjima i razgledavanjem dvorana po Balkanu. Ne, Luki je bila potrebna minutaža, lopta i prije svega, zagarantirani uvjeti za razvoj. Realno, u Hrvatskoj, na tom nivou, ipak ne. Treba biti iskren. Izbor je na kraju pao na SAD i veliku Gonzagu, gdje je Luka dobio fantastične uvjete. Doslovno, od glave do pete. Što je kod nas mogao samo sanjati. Inače, ukoliko ste propustili, Goznagu su pohađali legendarni John Stockton, a iz novijeg vremena Litavac, Domantas Sabonis i Chet Holmgren. Kako se Luka snašao “preko bare” i kakvi su dojmovi do sada, pročitajte u nastavku…
Luka, nakon završetka sezone bilo je razno raznih priča i kombinacija gdje ćeš nastaviti karijeru, spominjalo se inozemstvo, čak i ostanak u Hrvatskoj, no na kraju je izbor pao na Gonzagu. Molim te prenesi nam prve dojmove.
“Tijekom ovog ljeta koje sam proveo uz seniorsku reprezentaciju, razmišljao sam dosta o tome gdje bi htio nastaviti karijeru. Došao sam do zaključka da je koledž košarka dobar izazov za mene i dobra prilika da se razvijem dodatno. U životu sam si nekako uvijek zadavao visoke ciljeve, tako da mislim da je ovo bio pravi izbor. Dojmovi za sada su odlični, trenira se jako i trči se puno.”
Osim košarkaških obaveza, tu su i one studentske…
“Naravno, predavanja su sastavni dio dana. Od nas se traži minimalan prosjek, kao nekakav uvjet da možemo igrati utakmice. Dio koji sam ja odabrao je sportski menadžment te se tu nadam diplomi.”
Što se tiče dnevne rutine, kako ona izgleda? Pretpostavljam da ti je raspored maksimalno “zgusnut”…
“Otprilike tako nekako da. Jutro kreće sa teretanom, slijede predavanja, zatim individualni trening, ručak i onda timski trening. Poslije obroka je ili trening ili predavanje. U početku mi je trebalo vremena da uskladim sve jer kad to sve zbrojimo, dobijemo to da sam od jutra do večeri “zauzet”, no već sam uhvatio neku rutinu i prilagođavam se polako na sve.”
Idemo malo na košarkaška pitanja. Koja su očekivanja trenera od tebe? Gdje te vidi u ekipi?
“Očekivanja trenera su ta da pomognem ekipi od prve sekunde što više mogu. Nema tu neke posebne filozofije, trener želi od mene da igram onu košarku koju sam igrao dosad i sve to zajedno dižem na viši nivo. Oni su ovo ljeto i tražili otprilike igrača mog tipa, tako da se nadam da ću ispuniti očekivanja, sve je na meni. Ono što je bitno je da imam sve preduvjete za napredak.”
Kako je uopće taj izbor kluba za nastavak karijere pao na Ameriku i Gonzagu? Jesu li oni ponudili najbolje uvjete? Svjedoci smo da se sve više igrača odlučuje na igranje na NCAA. Ti, Ivišić, Zanki…
“Izbor je pao na Gonzagu i koledž košarku općenito jer mislim da je sve puno brže i čvršće, te smatram da meni ta košarka odgovara. I naravno mislim da se uvjeti nigdje drugdje u svijetu mogu usporediti sa uvjetima ovdje. Smatram da je ovo je poput stepenice do NBA. Igra se košarka na visokoj razini i tu se definitivno mogu dodatno razvijati.”
S obzirom na sjajnu prošlu sezonu koju si imao, je li bilo nekih ozbiljnijih kontakata sa nekim od naših najboljih klubova i je li u nekom trenutku ostanak u Hrvatskoj bila ozbiljna opcija?
“Pa razmišljao sam o ostanku u Hrvatskoj, bilo je čak i nekih ponuda, neformalnih razgovora, ali smatram da mi je trebao novi izazov u mom životu i igračkoj karijeri i siguran sam da nisam pogriješio u toj odluci.”
Iako u Boscu generalno situacija nije bila bajna, pogotovo kada su financije u pitanju, izgurali ste sezonu nekako, ti si se isprofilirao u jednog od najboljih igrača lige, nekoliko mladih igrača je isplivalo na površinu kao i ti, većina je sada pronašla već druge klubove…kako je to sve skupa izgledalo?
“Kad ne bismo gledali taj financijski dio u Boscu, smatram da je to odličan klub za razvoj svakog mladog igrača. Pogotovo prošla sezona, na koju sam jako ponosan, kao i na svoju ekipu do gdje smo dogurali. Bosco će zauvijek biti jedno od najljepših iskustava u mom životu.”
Vjerujem da je tebi kao mladom igraču imponiralo što si dobio Tomasovo povjerenje i što ti je doslovno dao loptu u ruke, što je rijetkost u Hrvatskoj kada povežemo paralelu Premijer liga-mladi igrač…
“Trener Ivan Tomas je sigurno najbolji trener s kojim sam radio do sada, trener koji mi je najviše pomogao oko moje igre. Povjerenje koje mi je dao da vodim seniorsku ekipu je bilo nevjerojatno i uživao sam u tome, mislim da se iz mojih igara to i moglo vidjeti.”
Sve to na kraju te i dovelo do seniorske reprezentacije. Iako nisi dobio priliku u pretkvalifikacijama, vrijeme provedeno sa tim igračima makar i na treningu sigurno će ti koristiti u karijeri, ali i biti svojevrsni podstreh za rad dalje…
“Iskustvo sa seniorskom reprezentacijom je bilo odlično. Od uvijek sam maštao igrati i zvati se seniorskim reprezentativcem. Puno sam toga naučio tamo u tih mjesec dana priprema. Bez obzira što nisam igrao utakmice protiv Irske i Luksemburga, iskoristio sam to za rad sa igračima iz NBA lige, Dariom Šarićem, Ivicom Zupcem, a i Mariom Hezonjom te Jaleenom Smithom. Nadam se da moje vrijeme u reprezentaciji Hrvatske tek dolazi.”
Za kraj, malo i o ambicijama Gonzage…
“Gonzaga je inače koledž koji igra košarku dosta sličnu onoj europskoj. Ambicije se ovdje ne skrivaju, one su najveće. Iako nismo još u tome uspjeli u povijesti, svake godine cilj je isti. Dvorana je rasprodana, gotovo svaku utakmicu tu se “natiska” 6-7 tisuća navijača, tako da nam ne nedostaje i vrhunske podrške.”
Sezona je za Gonzagu počela odlično. U prvom susretu sezone, bili su bolji od Yalea 86:71, u kojem je Luka dobio tek 1 minutu u igri. U posljednjoj, drugoj u sezoni, utakmici ostvarena je pobjeda nad Eastern Oregonom sa visokih 123:57, u kojoj je Luka igrao 20 minuta, što je iskoristio za 7 poena, 4 skoka, 2 asista i jednu osvojenu loptu.
Sretno Luka!
