Prvi cilj ove sezone je osvajanje ABA lige

Košarkaški klub Cedevita prošle je sezone zapeo u polufinalu ABA lige gdje je ispao od Budućnosti, ali unatoč tome u domaćem natjecanju prvenstvo i Kup su osvojeni bez problema, pa je sezona na kraju dobila prolaznu ocjenu. No ta prolazna ocjena nije zadovoljila čelne ljude u klubu pa je tako završena suradnja sa trenerom Zdovcom, u Cedeviti više ne stanuju Ukić, Arapović, Cherry i Nichols, dok je Džanan Musa otišao u NBA. Pred sportskog direktora Mateja Mamića stavljen je zadatak da to sve “malo dovede u red” pa je tako prvo doveden Sito Alonso za trenera, dovedeno je ukupno osam stranaca, a Slaven Rimac vodit će drugu ekipu u domaćem natjecanju. Prilično burno ljeto za Vitamine. O svemu tome, a i o još puno stvari oko Cedevite i naše košarke, razgovarao sam sa Matejom Mamićem, koji je u jednom opširnom intervju dao ocjenu prošle sezone i najavio ciljeve Cedevite za nadolazeću sezonu.

Matej, Cedevita je prošle sezone osvojila “samo” domaće prvenstvo i Kup. U Eurocupu ste ostali kratki, u ABA ligi opet zapeli u polufinalu. S obzirom na puno uloženog novca, je li to bila zadovoljavajuća sezona za vas?

Prije svega moramo biti ponosni na ta dva uspjeha, jer to je sada već peta godina za redom. I mnogo jače ekipe u tom periodu od pet godina su znale kiksati, mi nismo i tu moramo tražiti neko zadovoljstvo. Što se tiče ABA lige, koja je jedino natjecanje kroz koje mi možemo doći do Eurolige, naravno da nismo zadovoljni jer taj cilj nismo ispunili. E sad što se tiče uloženog novca, usudio bih se reći da su i Budućnost i Crvena zvezda uložili puno više novca od Cedevite, ali to se ne spominje, uvijek se spominje novac Cedevite i kroz to nas se gleda. Naravno da taj novac olakšava puno stvari, ali ako se ne stvori dobra kemija u momčadi i ako trener to ne uspije dobro posložiti, onda vam ne vrijede nikakvi novci.

No unatoč tome ima tu i nekih drugih stvari vrijednih spomena kod Cedevite i uspješne sezone…

Naše su mlađe kategorije doslovno pomele konkurenciju u Hrvatskoj. U 19 su prvaci Hrvatske, U 17 prvaci, U 15 viceprvaci, U13 prvaci i U 11 prvaci Hrvatske, tako da smo za naše prilike mi bili turbo super uspješni, ponosno govori Matej.

Bili ste protiv Budućnosti u dva navrata pred pobjedama, no sami ste si zakomplicirali situaciju i prosuli već dobivenio i ostali bez finala. Na kraju, Budućnost je osvojila ABA ligu i otišla u Euroligu. Iznenađenje ili ne za vas?

Iznenađenje sigurno nije. Mi smo prije polufinala govorili da će pobjednik te naše poufinalne serije biti prvak ABA lige, što se na kraju i dogodilo. Vidjelo se da Zvezda nije bila u tom dijelu sezone prava, vjerojatno potrošena od Eurolige, a i do nas su dolazile informacije da unutar ekipe nešto ne štima što se na kraju i pokazalo točno, iako je to jako dobra ekipa bila. I oni i Partizan, a i imaju tu navijačku mašineriju, koju mi nažalost nemamo, ali eto protiv Budućnosti na kraju ipak nisu mogli.

Što je po vama nedostajalo Cedeviti za taj zadnji korak? Lošiji izbor igrača, trenera, loša forma odlučujućim utakmicama?

Mislim da smo mi najbolju igru pokazali u tom polufinalu. Ako izumemo neke dijelove sezone gdje je bilo uspona i padova, mislim da su to bile utakmice gdje smo mi dominirali i bili bolji. Uvijek se može postaviti pitanje jesmo li mogli dovesti bolje igrače, uvijek ima boljih, to je tako. Mi uvijek gledamo ono što je u našim mogućnostima, ali ako ću se vratiti na to izgubljeno, mislim da je nama više nedostajalo sreće i pameti u tim nekim ključnim trenucima polufinala. Dogodio se pad koncentracije i tu mislim da nije krivica igrača, nego nepažnja. Imali smo gotove utakmice, a onda u zadnjim trenucima Cherry, koji je prije toga zabio 25 poena i slobodna bacanja šutirao 6/6 promašio dva bacanja i radi bespotreban prekršaj na Gordiću koji je svoja bacanja iskoristio i tu vam leži odgovor na pitanje. Znači, samo i isključivo dekoncentracija.

Možete li sada nakon što je sezona završila govoriti o nekim promašajima što se tiče igrača?

Sigurno je da dva igrača nismo iskoristili kako smo trebali. Chris Johnson je pravi igrač, ali se nije uklopio u viziju trenera i onda mi kao klub moramo reći da nije bio igrač za nas, ipak je trener onaj koji sve to vodi. Kevin Murphy je također bio u istoj situaciji, tako da su oni ti o kojima bi se dalo pričati kao lošem izboru.

Što je sa Cherryem i Nicholsom?

Bio sam sa njima cijelo ljeto na liniji i u kontaktu, no na kraju su financije presudile. Cherry se želio još jednom okušati u NBA i to je presudilo, a i novac je tu odigrao puno toga. Oni su procjenili da ipak negdje dalje mogu zaraditi više i mi tu nismo mogli ništa. Oni su sigurno, uz Stipanovića sigurno opravdali očekivanja.

Osim njih dvojice kao udarne igle prošle godine, nema više niti Muse, Ukića i Arapovića.

Jako mi je drago da ste spomenuli Musu. Mi imamo situaciju da smo od momka koji je došao u Zagreb sa samo 15 godina stvorimo igrača za NBA i to je vrhunski odrađen posao, a i klub je kroz to dobio na neki način jednu zadovoljštinu, a igrač ostvario svoje ambicije. To je jedan posao koji me jako veseli i jako mi je drago zbog njega, jer je odličan momak i sad vi tu imate situaciju da odgajate igrača, ulažete u njega i onda vam on ode, ali to je tako u sportu i ja bih iskreno volio da je više takvih slučajeva, da svi mogu ispuniti neke svoje ciljeve i snove.

Trener Alonso u svojim planovima nije vidio Roka Ukića, za kojeg ste vi imali velike planove.

Tako je da, trener je ipak htio nešto drugačije. Ja sam ispred kluba bio na liniji s njim da ga ostavimo i slijedeće tri godine, jer smatram da je on veliki potencijal za trenera, ne možda odmah prve ekipe, ali možda pomoćni pa kroz neki proces. Njemu se onda pojavio taj Pariz i njegovoj obitelji i jedna lijepa prilika, tako da nismo htjeli praviti tu neke probleme. Što se tiče Arapovića moram reći da smo njemu nudili novi ugovor. Imao je tešku ozljedu, koja se odužila i više nego što se mislilo, ali i unatoč tome htjeli smo ga zadržati. On je ipak tražio jednu sredinu gdje će se lakše vratiti i gdje će igrati, tako da je došlo do rastanka i to poštujemo.

I ovo ljeto proveli ste u Americi na Ljetnoj ligi i gledali mnoge igrače. Što vam je to donijelo, s obzirom da je vam je to već postala praksa?

Sigurno je dobra stvar. Iako mi te igrače već i znamo od prije, ali tamo ih možeš vidjeti uživo i dobiti bolju sliku. Mislim da bi svi klubovi koji su u mogućnosti trebali slati svoje ljude u Las Vegas, jer tamo je cijela košarkaška krema. Od trenera, skauta, GM-ova, pa čak i predsjednika i vi tamo u razgovoru s njima možete dobiti puno informacija o igračima. Mi smo evo ove godine tamo gledali tri igrača i nažalost nismo uspjeli niti jednog potpisati, ali to je tako, nije uvijek lako doći do onog što ti se svidi.

 

Roster za slijedeću sezonu ima čak osam stranaca, od kojih će jedan igrati samo domaću ligu. Kako to da ste se odlučili na takav potez, još nezabilježen u Hrvatskoj?

Ono što je jedna nepobitna činjenica je da kvaliteta igrača pada i da je drugačija situacija na tržištu. Reprezentacija koja je u kvalifikacijama bila bez NBA igrača je pokazala gdje smo. Vi da bi bili u vrhu ABA lige i konkurirali za trofej morate imati dobre igrače, ali ni tada niste sigurni da će do završiti dobro. Mi u ovom trenutku nemamo naših igrača koji su nama dostupni, izuzevši naše igrače pod ugovorima u NBA, Euroligi, Eurocupovima. Ovo što bi možda i mogli povući nije dovoljno dobro da bi nam donijelo ono što mi želimo i to je nažalost tako i zato smo doveli strance.

Što ne znači da u domaćoj ligi ne mogu igrati ti domaći…

Upravo to, zato smo i stvorili drugu ekipu jer smo vidjeli da se oko nas ne radi kako treba. Prije vam je jedna Cibona uzimala igrače iz Splita, Zadra i drugih klubova, a sada to nažalost nije tako i nema ih. Zato će Slaven Rimac raditi sa našim igračima u domaćoj ligi, individualno pristupati tim momcima, kako bi stekli iskustvo i osjetili na svojim leđima breme kluba, a i u krajnjem slučaju rezultat. Cilj i plan je da Cedevitina prva momčad kroz koju godinu bude selektirana iz te druge ekipe, pa da mi onda pričamo o osam domaćih igrača i eventualno tri vrhunska stranca.

Onda idemo sa jednim pitanjem u glavu. Koji su ciljevi Cedevite u slijedećoj sezoni?

Pošto smo toliko puta bili blizu osvajanja ABA lige, onda je to prvi cilj, njeno osvajanje i plasman u Euroligu. Također, što se tiče Eurocupa, tu želimo doći što dalje i napraviti i tu jedan dobar rezultat, odlučan je Matej.

Ok, idemo malo na igrače. Nik Slavica slovio je za velikog talenta, no prošla sezona za njega je za zaborav. Što se s njime događa?

Ono što moram odmah na početku reći je da on prošle godine uopće nije bio u planovima Cedevite. Bio je s nama na pripremama da nam pomogne i onda je otišao u Fenerbahče. Nakon toga smo mi zatvorili ekipu, bez njega i onda kad je došla informacija da on više nije u Feneru, mi kao klub smo prepoznali njegov talent, prije svega kao našeg domaćeg igrača i odlučili mu pružiti priliku i ugovor, kako bi se uvjerili može li razviti svoj talent. Počelo je to dobro, onda se malo ozljedio i teško kasnije dobivao priliku, ali eto na kraju je Cedevita u nekim medijima ispala kriva jer mu neda priliku, a malo ljudi zna ovo što ja vama sada govorim. Uzeli smo ga kada nije imao ugovor, dali mu priliku da se pokuša izboriti za minute i vjerovali smo da će razviti svoj talent i donijeti nam dimenziju više.

Doveli ste za trenera stranca. Kako je došlo do angažmana Sita Alonsa?

To vam ovako nekako ispadne. Kada nemate trenera napravite jednu listu želja i onda vidite što možete. Sito je došao u Zagreb, prezentirao neke svoje vizije i odmah se svidio ljudima iz kluba i tu je pitanje trenera bilo riješeno.

Koliki je budžet Cedevite ove sezone?

Volio bih da vam to smije reći, iz razloga da demantiram sve one cifre koje se spominju, no to ipak ostaje poslovna tajna. Isto tako volio bih kada bi se uvelo pravilo kod nas da je sve transparentno, da nema skrivanja i da se sve zna, kako je recimo i u NBA i u nekim drugim uređenijim zemljama pa da se zna tko što i kako radi. Mi poslujemo čisto, radimo kako treba i meni ne bi smetalo da se zna svaka cifra od svakog ugovora, jer time bi i nama pomogli, s obzirom kakve cifre se spominju, a nemaju puno istine u sebi.

Hoće li Cedevita te svoje ciljeve ostvarivati u Zagrebu ili Varaždinu?

To je sad već jedna priča koja je počela frustrirati i koja se jako zapetljala. Realno, Cedevita bi kao klub koji je osvojio u zadnjih pet godina sve što se moglo osvojiti, kao klub koji jedini igra europsko natjecanje, trebao igrati u KC Dražen Petrović kao najboljoj dvorani u Zagrebu. Jasno je da je Arena preskupa, da mi nemamo ni navijača da popunimo kapacitete, prevelika je, ali smatram da bi nam grad trebao dati po defaultu da igramo u Ciboni. Mislim da bi trebalo samo malo više korektnosti i da netko to sroči i posloži da bi nam omogućio najbolje uvjete. Igrajući te europske, reći ću i možda domaće utakmice, u Domu sportova, pate svi. Od ekipa, gledatelja i svih ostalih, jer ako je ta dvorana nekvalitetna, onda je to poraz za sve nas koji radimo u sportu, a posebice u košarci.

Omladinski pogon radi punom parom, rezultati su tu.

Sve je dobro posloženo, treneri koji rade u omladinskom pogonu su stvarno dobri treneri i djeca nam stalno dolaze. U školama košarke mi trenutno imamo oko 700 djece, od kategorija imamo juniore, dvije kadetske, dvije mlađe kadetske. Ogroman smo pogon i idemo prema naprijed. Mi smo povezani sa nizom klubova diljem Hrvatske, školama košarke, puno je tu kampova koje sponzoriramo na razne načine, neke klubove sponzoriramo čak i u Premijer ligi, tako da se radi kvalitetno i na dobrobit naše košarke.

Reprezentacija je malo popravila krvnu sliku, ali sada ju čekaju teži ispiti. Što očekujete?

Mislim da će biti ključno tko će se odazvati, vidjelo se protiv Italije da sa tri NBA igrača to izgleda sasvim drugačije i da smo tu favoriti. Protiv Rumunjske smo ti i ja mogli igrati uz njih trojicu i pobjedili bi bez problema. Kako su te kvalifikacije napravljene tako kako su napravljene, puno je upitnika što se tiče igrača, ne samo kod nas, ali ja vjerujem da možemo do plasmana svakako.

I za kraj, jedno nogometno. Već smo se čuli tijekom SP u Rusiji, prije finala ste najavili za naš portal tu utakmicu i očekivanja neka. Srebro je tu, doček fantastičan, ogroman uspjeh.

Nema se tu puno što komentirati. Pa slika iz Zagreba i ostalih gradova govori sama za sebe i taj sami doček je dokaz da su napravili nešto veliko. Pokazali su jedno veliko zajedništvo, borbenost, srce i vidjela se ta čvrsta ruka izbornika Zlatka Dalića i stvarno kapa dolje za sve što su napravili. Narod im je veličanstvenim dočekom samo dočarao da budu svjesni što su zapravo napravili, zaključio je Matej Mamić.

 

Zahvaljujem se Mateju na odvojenom vremenu i razgovoru za naš portal.

 

Podijeli s prijateljima