KOD

Pustite te dečke da rade svoj posao, vikat ćemo 24.2. “Oba su pala”

Goran Vidaković

Goran Vidaković

Mišljenje je k`o dupe, svatko ga ima. No, ljudi pretjeruju. Pritišću.

 

Kako to obično i biva, nakon što neki izbornik objavi spisak reprezentativaca, krenu sumnje u isti i pitanja zašto nije zvao ovog, zašto nije zvao onog, onaj bolje igra, ovaj ne valja, ovaj je preko veze, ovaj je iz Zagreba, ovaj nije iz Zagreba i tako. Sto sranja. I svi su izbornici. Ne da ih imamo 4 milijuna, nego i više. Još i sve ono što je van otišlo. Svi sve znaju.

Kako na svakom popisu ima imena koja ne sviđaju svima, tako vjerojatno i na Mršićevom ima. I to je normalno i to je prihvatljivo. No, je li prihvatljivo da već u startu, kada se momci još nisu ni skupili, kada nekima od njih još nije ni sjelo do mozga da su pozvani u reprezentaciju, kopamo rupu i sahranjujemo ih, a na životu su?! Hrvati smo mi jebiga.

Ne valja nam Ukić jer je star, ne valja nam Marčinković jer eto bio je ozlijeđen, ne valja nam Bilan jer je spor, ne valja nam Prkačin jer je mlad, ne valja nam Ramljak jer nema šut, ne valja Šakić jer vjerojatno ima perut u kosi, ne valja nam Perić jer je ćelav i još hrpetina pizdarija, doslovno pizdarija, koje su neki podastrali u smjeru saveza i izbornika. I još će, siguran sam, do prve utakmice biti toga. A dečki se još nisu ni okupili? No, stručnjaci već sve znaju.

Trebao je biti Zubčić, koji igra sezonu karijere, kažu po tko zna koji puta igra sezonu karijere. Trebao je zvati Buvu, koji je centar koji može zabit tricu, trebao je zvat drugog Ramljaka, koji ima iskustva više od brata…sve je trebao Mršić, sve. A nije. Zna zašto nije. Ma realno, moglo se tu naći još svašta, no u ovoj situaciji ne treba tražiti niti razloge niti razgovore da se nekome to pojasni. Možda netko nije htio doći, možda se netko ne osjeća spremnim. I to sve mi ne znamo, samo nagađamo, ali volimo srat.

Uzeo je svoje ljude, sa kojima je proveo pola prošlog ljeta, neki od njih su pokazali da zaslužuju šansu, iako mislim da u ovom trenutku kada nam dva velika natjecanja “vise” mi ne možemo baš tako razmišljati o tim “zasluživanjima šansi”, no on ima svoj plan, vjeruje tim momcima i treba ga pustit da radi. No, mi ne možemo niti to.

Sjećam se samo kakav je pritisak stvoren u prošlim kvalifikacijama, u onom košmaru oko reprezentacije koju nitko nije htio, koja je bila sastavljana preko noći i samo su se primjenjivale vatrogasne mjere kako bi se spasila situacija. Sjećam se i kako je nekim igračima ispadala lopta iz ruke, kako su neki promašivali zicere koje bi u normalnim okolnostima, u tri ujutro, sa povezom na očima, zabili kao od šale. No, ne možeš normalno funkcionirat kad si odjednom od “običnog igrača” pretvoren u “spasitelja naše košarke”, u samo par dana. Pod nevjerojatnom paljbom medija, navijača, kauč redatelja, bivših izbornika i sličnih pametnjakovića, koji sve znaju kada su miljama udaljeni od “vatre”. No, kad zagori, isti bježe novim miljama…

I zato sada pustite sve u toj reprezentaciji da se prvo skupe, da odrade pripreme i da odigraju dvije utakmice. I da pobjede u obje i da nam navuku bar malo smijeha, uzrokovanog bilo kojom košarkaškom operacijom. Dajte im podršku, ne stvarajte pritisak, koji je već ionako stvoren, a nismo generalno sami krivi za njega, ima nešto i u FIBI.

Pustite te dečke da rade svoj posao, koliko god on težak bio, a sudite kasnije, niste proroci i niste najpametniji na svijetu. Vjerujte da niste, nisam ni ja, ali vjerujem u ove momke.

Vikat ćemo opet “Oba su pala”…

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype