sportski sportski sportski sportski

KOD

PUT DO SPORTSKOG USPJEHA POPLOČAN JE – NAVIKAMA?!

Tekst autorice: Sara Kostović

I to ne samo prehrambenim.

Često se svatko od nas nađe u situaciji kada komfor zona naplati svoj danak. Naše uljuljanje u zonu komfora, koji ne zahtijeva neka posebna odricanja i u kojem možemo pružati liniju manjeg otpora.

Bez obzira u kojoj životnoj sferi i području se javi, nezainteresiranost je kralj svakog „Ups, ne ide!“

Ne kažem da bi svatko i uvijek trebao imati motivaciju. Prvo –nerealno je, drugo – ljudi smo, a ne roboti. I sportaši su ljudi. I sportaši imaju pravo na ono poznato „A, što sad i kako dalje?“

Upravo u tim trenucima kada je neizvjesnost na vrhuncu, a zahtjevi i očekivanja ne jenjavaju karakter pojedinca prvi izlazi na vidjelo. Što hoću reći? Možeš imati čak i slične fizičke predispozicije kao tvoj kolega iz kluba, ma možeš imati i sličnu tehniku igre, na treningu se podjednako trudite, a talent je neupitan. Zašto onda ti sjediš na klupi? Ne smijemo zanemariti te trenutke u kojima stvarno netko drugi odlučuje o našoj sudbini u određenom trenutku, a mi onda ništa ne možemo napraviti. Istina, prihvatit ćeš tu klupu jer nemaš drugog izbora, ali jesi li imao ranije? Ja ću ti reći – jesi! U prošloj kolumni smo ustanovili da trening nije jedini faktor koji odlučuje o kvaliteti sportskog performansa, zato ne zaboravi da slagalicu čine manji dijelovi. Sportaša čini način života. Ne kažem da u tom načinu života ne bi trebalo biti trenutaka za tu famoznu komfor zonu, opet bi to očekivati bilo nerealno, ali isto tako moraš znati da nitko drugi ne može izvući iz tebe maksimum osim tebe samog. Hoće trener, dodat će i nutricionist, fizioterapeut će zakrpati ozljedu, a obitelj i prijatelji će svojim djelovanjem pripomoći koliko god bude potrebno. Hoće, ali hoćeš li ti? Hoćeš se potruditi u svakom trenutku dati sve od sebe kada je to zaista potrebno?

Gledaj, istina je da ljudi očekuju. Možda će te to očekivanje potaknuti na još veći rad i trud jer znaš da možeš, želiš i u neku ruku i moraš, ali ne zaboravi onda na svaki aspekt. Ne možeš očekivati da će stvari funkcionirati savršeno i da ćeš stvarno biti uvijek u početnom sastavu, a fokus ti je samo na jednom segmentu. Što ćemo s kolegom kojem je fokus na svim aspektima?

Ne teži savršenosti. Lekcija je to koju moraš što prije zapamtiti kako bi ti bilo bolje, a pogotovo se odnosi na prehranu.

Jednostavno rečeno –moraš naći osobni balans. Jako dobro znaš i sam što ti je činiti, ali nakon toga moraš preispitati vlastite djeliće profesionalnog života. Vidiš – te navike, svakodnevne , male navike će na kraju učiniti veliku razliku. Potrudio si se otići u kupovinu, držati se plana prehrane , na treningu dati sve od sebe, priuštiti sebi kvalitetan san i donekle ostati „hladne glave“ u situacijama koje su , možemo to tako reći bile same po sebi komplicirane. Izostaviš li samo komadić priče, slagalici nedostaje dio.

Nećeš biti uvijek sto posto motiviran za održavanje ovoga svega. To ti ja mogu garantirati, ali i sam znaš da je to tako. Motivacija je prevrtljiva. Kada ona prestaje, nastupa disciplina. I znam sad da će ti vjerojatno proći kroz glavu kako stalno svi spominju jedno te isto i kako nitko zapravo ne zna o čemu se točno radi dok to ne iskusi na vlastitoj koži. I opet si u pravu. Ali, nemoj zaboraviti jedno – znaš najbolje kako postupiti u određenoj situaciji i upravo to ti daje startnu prednost.

Neisključiva je činjenica da te svakodnevne navike spašavaju održavanje kontinuiteta i rast u nekakvoj osobnoj sferi dokazivanja i guranja naprijed, ali ni one ne dolaze same od sebe. Da bi nešto postala navika i to dobra, utemeljena i kvalitetna navika puno puta se mora ponoviti. Rekla bih da bi trebala postati rutina, ali stvarno ne želim da ikome od vas dio profesionalnog života kojeg ćete živjeti svaki dan do mirovine postane rutina. Postaje bez veze, slažeš se?

Nadalje, neće te jedan nutritivno bogati ručak gurnuti među lidere niti će te jedan neodrađeni trening punog kapaciteta baciti među otpisane, ali puno nutritivno bogatih ručkova i puno nekvalitetnih treninga će pokazati tko se uljuljao u komfor zoni, a tko je disciplinu stavio na prvo mjesto. Mislim da se disciplini uči. Nitko se od nas nije rodio kao savršeno programirana osoba koja djeluje pod društveno uvjetovanim činjenicama niti se itko od nas može svrstati u isti koš. Mislim da bi ipak životni stil trebao biti prije trenutnih ciljeva. Slažem se da je divno ostvariti cilj na kojem dugo radiš, ali imaj na umu da će se nakon toga stvoriti neki novi. Način života i zapravo zadovoljstvo koje bi trebao pronaći u svemu tome olakšat će ti suočavanje sa svakodnevnim izazovima koji ti itekako nenajavljeno mogu stati na put.

Sukladno tome, koliko god u nekim trenucima bili „ukalupljeni“ u istu strukturu, toliko je svaki sportaš slobodan svoj sportski život popločati osobnim navikama. Ne zaboravi na balans. Nađi svoj omjer profesionalnog i privatnog života, ali i u toj privatnosti i u pojedinostima sportskog djelovanja koje nisu gurnute u fokus javnosti ne zaboravi biti profesionalac.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype