Dragi moji, dobrodošli u našu treću zajedničku sezonu. „Kod Sare vikendom“ je dvije godine bila rado čitana rubrika i zato je vrijeme da je pošaljemo na zasluženi odmor, a mi svi zajedno da krenemo novim putem, „Putem košarke“. Hvala svima koji su sa mnom u protekle dvije godine dijelili ove retke i dobrodošli svi oni koji će tek tu poziciju zauzeti. Da ja ne duljim puno, pripremite se svaki tjedan na neočekivano; šablone ostavljamo, pravila i točne dane također, a grabimo nešto novo, inovativno i nepredvidivo. Idemo!
Sa nama je u prvom izdanju ove rubrike dvojac iz Dubrovnika, trener Ivan Perinčić te Petar Dubelj, jedan od glavnih igrača premijerligaša sa Juga.
IVAN PERINČIĆ: “Puno je novih igrača u odnosu na prošlu godinu i naravno da treba vremena da se sve posloži.“
Prvo izdanje, nova rubrika… dobrodošli! Odmah ćemo u središte radnje, situacija i nije baš najbolja. Dosta se problema nadvilo nad Dubrovnikom, a do sada se čvrsto držite u donjem dijelu tablice. Kako vi gledate na pokazane performanse Dubrovnika i možemo li očekivati korake naprijed u doglednom periodu?
„Pozdrav Sara, zahvaljujem na pozivu da budem prvi gost u tvojoj novoj rubrici. Prošla je bila jako zanimljiva pa se nadam da će i ova naići na brojne simpatije čitatelja te da će ljudi koje vole košarku uz pomoć različitih gostiju doznati neke nove činjenice i imati još bolji uvid u stanje kod nas. Nakon dvije fantastične sezone, s ogromnim brojem pobjeda i rekordima, moralo je doći i do ovakve situacije. Ove godine je liga puno zahtjevnija, ekipe su se značajno pojačale u odnosu na prošlu godinu. Obzirom na financijsku situaciju i sredstva koja smo imali, probali smo složiti najbolju moguću ekipu što je bilo jako zahtjevno, pošto imamo jedan od najmanjih budžeta u ligi. Napravit ćemo sve da zadržimo premijerligaški status. Uprava kluba na čelu s predsjednikom Božom Koprivicom radi sve kako bi nam omogućila još bolje uvjete. Voljeli bismo da smo više u poretku, u pet utakmica smo bili jako blizu pobjede, odlučivala je doslovno jedna lopta, sreća nas nije pomazila, ali isto tako – sreću treba i isprovocirati. Puno smo naučili iz svega i bit ćemo pametniji u nadolazećim utakmicama.“
Koji su glavni razlozi za slabiji početak sezone? Jesu li to taktičke, fizičke ili mentalne prepreke? Smatrate li da je trenutni problem u izvedbi igrača ili možda u strategiji?
„Puno je faktora. Puno je novih igrača u odnosu na prošlu godinu i naravno da treba vremena da se sve posloži. Ostali smo bez najboljeg igrača – Filipa Vujičića, najboljeg obrambenog igrača lige – Javona Levija i bez važnih kotačića u našoj igri – Gvida Guština i Jakova Vujičića. Ekipa je bila zajedno dvije i pol godine, imali smo razrađen i utreniran sustav igre u obrani i napadu. Sad je sve to trebalo ispočetka, a proces prilagodbe je dosta individualan; nekome to ide brže, nekome malo sporije. Treba nastaviti jako raditi i vjerovati u to što radimo. Nismo imali ni sreće s rasporedom na početku koji je bio izuzetno težak u prva četiri kola. Tada dolazimo do ključne situacije prvog kruga, a to je – nakon sjajne izvedbe i pobjede protiv Šibenke u Šibeniku gdje se vidjelo da je ekipa napokon kliknula, ostali smo bez Tomislava Cvitkovića na duži period zbog zdravstvenih problema. On je jedan od nosioca, prvi centar. Njegov izostanak nam je bio ogroman hendikep u sljedećih sedam utakmica. U dogovoru s upravom probat ćemo reagirati i riješiti ovaj nastali problem.“
Razmišljate li o promjeni taktičkog pristupa? Ako da, u kojem smjeru? Koji aspekt igre trenutno predstavlja najveći problem – obrana, napad ili tranzicija?
„U sustav moraš vjerovati, na temelju njega i dovodiš igrače za koje smatraš da mogu biti učinkoviti unutar taktičkih zamisli na oba kraja terena; u obrani i u napadu. Male korekcije su neophodne. Njih uviđaš kroz trenažni proces; kroz utakmice i komunikaciju s igračima. Ova ekipa ima više napadačkog talenta u odnosu na prošlogodišnju, ali je prošlogodišnja bila sjajna obrambeno. Završili smo kao četvrta najbolja ekipa u ligi i to nam je donijelo plasman u play-off. To je segment koji moramo unaprijediti i na kojem najviše radimo.“
Koliko je važno da tim ostane strpljiv i fokusiran? Postoje li ambicije za pojačanja tijekom sezone ili se više fokusirate na unutarnje poboljšanje, odnosno intenzivniji rad s trenutnim rosterom?
„Strpljenje i fokus su ključ, ne samo u košarci, nego i u životu. Ništa ne ide preko noći i za sve treba vremena. Ponekad se dogodi da jako dobri igrači ne funkcioniraju zajedno. Takvih primjera ima nebrojeno na najvišem nivou. Napraviti hijerarhiju i kemiju unutar tima je najzahtjevniji dio trenerskog posla. Uvijek vjeruješ da su tvoji igrači najbolji i primarno sa njima pokušaš sve podignuti na viši nivo. Promjene se sastavni dio našeg posla na koje svi moramo biti spremni. To je dio profesionalizma i sporta koji ne voliš, ali je tako.“
Koji su igrači pokazali najveći napredak od početka sezone?
„Košarka je ekipni sport i sve gledam kroz prizmu ekipe. Zajedno sve prolazimo i ne volim pričati o pojedinačnom učinku u ovoj fazi. Za to postoji analiza nakon sezone, kada imaš kompletnu sezonu sa statističkim podatcima i parametrima koje uspoređuješ. Naravno da kroz sezonu radimo internu analizu nakon određenog perioda, ali to je samo za nas i našu komunikaciju unutar četiri zida.“
Koji su vaši ključni dugoročni ciljevi za ovu sezonu, bez obzira na trenutne rezultate?
„Cilj je ostanak u Premijer ligi. Meni osobno je najveće zadovoljstvo kada vidim da su igrači na kraju sezone napravili iskorak u odnosu na prvi dan priprema. To je ono što te gura naprijed i potiče na daljnji rad. Kroz ovu godinu cilj je i promocija mladih, domaćih igrača, ove godine Tomaševića. Radi se o talentiranom dečku, ali koji je vidio sada što je seniorski program i da mora jako naporno trenirati da ostvari svoj potencijal. Nakon njega dolaze još mlađi igrači – Bačić, Prlj i ostali koji bi u budućnosti trebali nositi ovaj klub.“
Vratili ste se s ponovnog okupljanja reprezentacije u sklopu kvalifikacija za EuroBasket. U tom periodu odigrane su dvije utakmice s reprezentacijom BiH; u Zagrebu s pozitivnim, dok u Sarajevu s negativnim završetkom. Kako ih komentirate? Što mislite da je najveća razlika koja je odredila drugačiji ishod u drugoj utakmici?
„Reprezentacija Hrvatske je posebna čast i privilegija. Zahvalan sam izborniku Sesaru što sam dio stožera. Nakon dvije utakmice protiv BiH, osjećaj je veliki mix. Velika sreća i radost nakon prve i ogromna tuga nakon druge. Dojma sam da je razlika bila nerealna u našu korist nakon Zagreba i za reprezentaciju BiH nakon Sarajeva. U sportu postoje faktori na koje je jako teško utjecati u pripremi utakmice, npr. kad igrači koji po vokaciji nisu dobri šuteri imaju ludi dan i pogađaju šuteve takvim postotkom (Gegić, Lazić) kao što su pogađali u toj trećoj četvrtini. Ostale četvrtine su protekle onako kako smo očekivali. Svima nam je ogromna želja da odemo na EuroBasket. Nažalost, više ne ovisimo samo o sebi. Sve ćemo napraviti da pobijedimo reprezentaciju Francuske u veljači. Za to će nam trebati ogromna podrška navijača i baš luda atmosfera. Uvjeren sam da možemo.“
Pitanja izvan terena
Imate li neki osobni ritual prije utakmica ili specifične navike koje pomažu u smanjenju stresa?
„Iskreno nemam ih. Od djetinjstva sam toliko vremena proveo na parketu da u šali znam reći – više nego u dnevnoj sobi tako da mi utakmica ne predstavlja nikakav stres jer mi je to okruženje itekako poznato. Teže je isplanirati i sprovesti tjedni plan i program, nego odraditi samu utakmicu.“
Koji je bio najneočekivaniji trenutak ili osoba koja vas je inspirirala kao trenera?
„Najneočekivaniji trenutak je bio ponovni povratak u KK Cedevitu i suradnja s trenerom Sitom Alonsom. Stvarno sam zahvalan na tome jer sam izuzetno puno naučio u nažalost, kratkoj suradnji. Totalno drugačiji pogled na košarku i nevjerojatne radne navike koje su me promijenile. Nalazili smo se ujutro u 7:30 u dvorani i sve do 23 sata navečer intenzivno radili na svim segmentima, kao što su priprema, analiza, video, treninzi; kako grupni treninzi, tako i kolektivni. Bilo je izuzetno naporno, ali shvatiš da je to jedini način da napreduješ i da se u konačnici razvijaš kao trener.“
Kad biste mogli trenirati bilo kojeg igrača u povijesti, tko bi to bio i zašto?
„Da mogu birati: Toni Kukoč. Moj idol iz djetinjstva. Za mene naš najbolji košarkaš. Rođeni pobjednik s nevjerojatnom košarkaškom inteligencijom koji je svaku ekipu činio boljom. Jednostavno – virtuoz s loptom.“
Vidimo trendove u modernoj košarci – kako ih integrirate u treninge?
„Kao i svijet u kojem živimo, tako se i košarka mijenja velikom brzinom. Kad gledaš utakmice danas i prije nekoliko godina ogromna je razlika, a kamoli utakmice prije 15-tak godina i više. Moraš se svakodnevno educirati, pitati i to implicirati u trenažni proces, prvo kroz individualne treninge pa kroz kolektivne. Zahtjevno je jako jer je igračima najteže mijenjati navike i mehanizme, ali treba biti uporan pa kroz trening i komunikaciju objasniti koje benefite će imati od tog rada.“
Koji trenutak u karijeri biste željeli ponovno proživjeti – i biste li sada nešto promijenili?
„Ne volim vraćanje u prošlost i patetiku. Sve je onako kako je moralo biti i s razlogom je tako. Gledam jedino naprijed i razmišljam kako najbolje iskoristiti vrijeme koje dolazi.“
Da možete provesti jedan dan kao igrač, na kojoj biste poziciji igrali i protiv koga biste voljeli zaigrati?
„Kad god je bilo prilike, obožavao sam igrati na poziciji playmakera. Uživao sam u asistencijama, vjerojatno zbog Tonija. Susresti se s Michaelom Jordanom na terenu bio bi vrhunac jer je to najbolji košarkaš u povijesti.“
PETAR DUBELJ: “Mislim da kao pojedinci, počevši od sebe, možemo dati više za momčad tako da – grabimo prema naprijed u nastavku sezone.“
Dobrodošao u prvo izdanje nove rubrike; iako nosi drugi naziv, bavit ćemo se sličnim temama. Za početak, nastavit ćemo u već započetom tonu… iako ne možemo reći da je Dubrovnik do sada odradio najbolji dio sezone, ta činjenica ne umanjuje vidljiv trud, rad i individualne performanse. Kako gledaš na do sada odrađen posao i je li ovo realan prikaz ekipnog maksimuma?
„Hvala na pozivu! Svakako da ne možemo biti zadovoljni s dosadašnjim rezultatima. Nažalost, ni sreća nije bila na našoj strani u čak 5 utakmica pa se nadamo da će se u ostatku sezone to vratiti. Mislim da kao pojedinci, počevši od sebe, možemo dati više za momčad tako da – grabimo prema naprijed u nastavku sezone.“
Koji su najveći izazovi s kojima se tim trenutno suočava na terenu? Smatraš li da je trenutni omjer pobjeda i poraza stvar prilagodbe ili su dublji problemi u pitanju?
„Dosta stavki smo promijenili u odnosu na prošlu sezonu. Ostali smo bez nekih nositelja igre, a imali smo i imamo još problema sa ozljedama što je veliki izazov sam po sebi tako da sigurno treba vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Iskreno se nadam da će to biti već od sljedeće utakmice.“
Koji aspekt svoje igre smatraš ključnim za ovakvu razinu izvedbe? Kako balansiraš individualnu želju za uspjehom i timske ciljeve kada rezultati ne idu po planu?
„Teško mi je izdvojiti jednu stvar kao ključnu. Pokušavam na bilo koji način pomoći ekipi da se dođe do pozitivnih rezultata i zato uvijek timske ciljeve stavljam ispred individualnih, a kada su dobri klupski rezultati – tada će i individualni učinci doći do većeg izražaja.“
Vjeruješ li da se tim može vratiti u borbu za vrh? Što je potrebno da bi se to dogodilo?
„Naravno da vjerujem. Imali smo sjajnu prošlu sezonu i nadam se da će se kolo sreće okrenuti u drugom i trećem krugu. Puno problema smo imali do sada te se nadam da je to sve iza nas. Svi trebamo nastaviti vjerovati da imamo kvalitetu za bolji rezultat od dosadašnjeg.“
I za kraj, koja je tvoja poruka navijačima?
„Želim poručiti navijačima da nas nastave pratiti u velikom broju i da ćemo svaku utakmicu energetski davati sve od sebe jer to je najmanje što zaslužuju, a nadam se i boljim igrama ekipe u nastavku. Zajedno ćemo slaviti nove pobjede!“
Pitanja izvan terena
Kad bi mogao provesti jedan dan u ulozi nekog drugog sportaša (bilo kojeg sporta), koga bi odabrao i zašto?
„Pa rekao bih LeBron James. On je za mnoge jedan od najvećih košarkaša u povijesti i sa 39 godina ga je užitak gledati pa bi svakako bilo interesantno provesti jedan dan u njegovoj ulozi. Jako puno stvari mi se sviđa kod njega i van košarke tako da je on moj izbor.“
Postoji li neka zanimljiva anegdota s putovanja ili gostovanja s timom koju nikad nisi nikome ispričao?
„U našoj ekipi se na svakom putovanju događaju razne anegdote tako da ima svakakvih priča. Obično takve priče ostaju u krugu ekipe pa evo jedna smiješna situacija koju ću reći, a zbila se kada smo još kao drugoligaši igrali u Puli. Kada smo došli na utakmicu shvatili smo da su u klupskoj torbi samo dresovi, bez šorceva… na sreću, domaćin je bio ljubazan. Dali su nam njihove šorceve od gostujuće garniture. Mi smo im vratili to tako da smo im zabili tricu za pobjedu u zadnjoj sekundi :).“
Ako bi morao živjeti u nekoj zemlji gdje se košarka nije popularizirala, kako bi pomogao da se to promijeni?
„Fokusirao bih se na mlade i škole. Organizirao bih besplatne treninge, demonstracije i lokalne lige te pokušao angažirati medije da povećaju svijest o sportu. Cilj bi bio da djeca vide košarku kao zabavan i uzbudljiv način za aktivnost, što bi u konačnici moglo dovesti do popularizacije sporta. Svakako je to jedan dugotrajan proces.“
Kako bi u jednoj rečenici objasnio košarku nekome tko nikada nije čuo za nju, bez spominjanja lopte ili terena?
„Jako uzbudljiv i dinamičan sport u kojem treba jako brzo razmišljati i shodno tome, donositi prave odluke u za to predviđeno vrijeme.“
Kako zamišljaš košarku za 50 godina? Misliš li da će tehnologija promijeniti način igre?
„Tehnologija svake sezone ima sve veći utjecaj, a to će se sigurno i nastaviti kroz napredne analize podataka, virtualne treninge, naprednu opremu koja bi mogla poboljšati individualne učinke. U svakom slučaju, nadam se da neće biti prevelikih promjena jer je današnja košarka onakva kakvu svi volimo.“
Kada bi, na jedan dan, morao zamijeniti uloge s jednim od svojih suigrača na utakmici, tko bi to bio i misliš li da bi se to odrazilo na ishod?
„Izabrao bih svog kapetana, Ivana Vodopiju. Svakako mislim da svojim tijelom pripada poziciji beka, a ima smisla za dodavanje tako da bih ja sigurno od njega dobio koju loptu na centarskoj poziciji :). Šalim se, kapetane!“
„Sara, hvala još jednom na pozivu i molim da Vodopija bude sljedeći gost kada se opet odlučiš za nas ‘gospare’.“