Stipe Miočić je upravo obranio naslov UFC prvaka u teškoj kategoriji i pokazao kako izgleda i ponaša se pobjednik i ne sjećam se kada sam se osjećao tako zadovoljno zbog neke javne osobe kao kada mu je stavljen pojas prvaka.
Kada pogledate retrospektivno događaje koji su prethodili govoru „I Have A Dream“ Martin Luther Kinga u Washingtonu 1963, vrlo brzo uvidite da 250 000 ljudi nije slušalo taj govor jer im se sviđao Martin niti njegovi određeni fizički parametri ili bolje rečeno atributi već su govor slušali jer su se prepoznali u ideji koju je Martin Luther King predstavljao, argumentirao i branio pod svaku cijenu.
Kao prvo njegovi hrvatski korijeni su otvorili ta vrata mog praćenja Stipe. Prije borbe se dosta potenciralo kako Amerikanci više cijene njegovog protivnika Daniela Cormiera, ali i njihovi su razlozi ekvivalentni mom prvom razlogu simpatiziranja Stipe pa tu činjenicu niti nemam pravo napadati. Iako sam skeptičan da su Danielovi preci imali podršku javnosti kakvu je imao DC.
Čovjek da bi stekao poštovanje mora biti spreman na žrtvovanje i dokazivanje kroz integritet, a Stipe je istrpio dosta toga u profesionalnom životu jer je ostao dosljedan svojim vrijednostima, a samim time je pokazao i dokazao integritet. Zbog njegovog skromnijeg načina života bez medijskog cirkusa i pompe, ne uživa interes medija, a samim time niti šire populacije. Vrhunac navedenog je bio uvod u borbu protiv Francis „Ford Focusa“ Ngannoua kada se samo pričalo o snazi i pojavi izazivača, a Stipu se maksimalno ignoriralo unatoč činjenici da je prvak. Ova činjenica mi se uopće ne sviđa, ali općenito šira populacija ne cijeni skromne, obiteljske ljude koji drže do poštovanja u odnosima i pomaganja drugima već su im puno bliži oni koji svojom pojavom i ponašanjem izazivaju marketinšku benificiju u materijalnom smislu, a u ovom segmentu niti naši prostori se ne razlikuju previše od „njihovih“ tako da niti ovo nemam pravo napadati niti osporavati „njima“. Stipe je sve to istrpio, karambolirao Focusa i nakon toga se zahvalio Bijelom Danu i odbio od njega primiti pojas gdje je još jednom pokazao integritet i nije cvilio u startu već je svoj posao obavio do kraja i onda pokazao svima što misli o njihovim postupcima i ponašanju.
Svoj ugled je stekao isključivo svojim radom, profesionalnim pristupom i poštivanjem okoline koja mu je to ili vratila ili počinje vraćati. Bez obzira na svoje korijene, ponosan je na svoj rodni Ohio i neprestano ga spominje što je rezultiralo da je košarkaš LeBron James na njegovoj „strani“ bez obzira što u ovom trenutku Amerika je itekako pod utjecajem nasilne smrti George Floyda i svega što se potom događalo i još se događa.
Bez obzira na uspjehe koje je Stipe ostvario, ostvaruje i još će ostvarivati ostao je vjeran i svom drugom životnom pozivu vatrogasca, zanimanja koje zahtijeva spremnost i volju biti spreman ugroziti vlastiti život za pomoć drugima.
Što se tiče njegovih profesionalnih vještina u to neću ulaziti iz dva razloga – prvi jer njegovi rezultati govore sve što treba reći, a drugi je da nisam kompetentan govoriti o nečemu čime se nisam bavio već samo promatrao sa strane. Ono što pak cijenim u njegovom stilu je neodustajanje bez obzira na svu silinu primljenih udaraca, a on prkosno stoji i odolijeva kao svojedobno i vukovarski vodotoranj.
