Za drugi rođendan smo odlučili malo zamijeniti uloge i zaviriti u živote našeg tima.
Tako sam ja kao glavni urednik, ćelavom glavom i gustom bradom, odlučio “ispipati” kako diše naša jedina ženska osoba na portalu, Josipa Vukić. Pripremio sam deset pitanja kroz koja ćemo svi skupa saznati nešto o tome kako se ona snašla ovdje, što ju motivira i kakvi su joj dojmovi u ove dvije godine, koliko radimo ovaj posao. Nešto slično napravili smo i za prvi rođendan, a sada donosimo jednu malo izmjenjenu verziju…
Draga Josipa, što se promijenilo u tvom životu od sličnog razgovora od prije godinu dana povodom našeg prvog rođendana portala?
Dragi Gorane haha. Da, sličan razgovor smo imali prije godinu dana. U ovih godinu dana se dosta stvari promijenilo. Drago mi je što sam i dalje dio ovog portala, što su nas ljudi prepoznali i što podržavaju naš rad. Promijenilo se to što sam postala slobodnija, samostalnija u pisanju i više nema straha hoće li mi netko reći nešto negativno. Dobila sam više samopouzdanja. Ne znam, kad čuješ tko te sve prati i podržava i kad ti ljudi šalju poruke podrške jednostavno znaš da radiš dobar posao i to te gura da ideš dalje. Nekima je ona karantena teško pala, ali ja san stvarno zahvalna na njoj jer mislim da su mi najbolje ideje pale na pamet upravo u tom periodu. U zadnjih godinu dana sam se izgradila kao osoba, posložila neke prioritete i više vremena posvetila sportskom novinarstvu. Sa sigurnošću mogu reći da se u ovom poslu vidim do kraja života.
Gdje i kako se rodila ljubav prema novinarstvu?
Ljubav prema pisanju prisutna je od osnovne škole. Kroz taj period, zahvaljujući baki koja njeguje čakavštinu i mami koja mi je pomagala u sastavcima, zavoljela sam pisanje. Zatim je brat krenuo s košarkom, a ja sam pratila svaku utakmicu. Počevši s dječacima, pa onda pratiš mlađe kadete, kadete, juniore, došla sam do seniora. Rekla sam ovo sto puta do sad, ali Marko Šapit mi je sigurno bio velika motivacija. Slušajući njega kao sportskog komentatora odlučila sam probati. Spojiti ljubav prema sportu i pisanju je bila jedna od boljih odluka. Gledajući unatrag mislim da sam dobro odlučila. I dalje želim biti sportski komentator, nekad znam gledati utakmicu i glumiti da sam ja na toj poziciji hahah, ali mislim da će i to nekad doći s vremenom.
Što te na kraju privuklo na Sportski kod?
Ja sam bila za ovo u periodu i kad nismo znali da će se Sportski kod zvati Sportski kod. Prije sam bila na jednom drugom portalu, dosta brzo napredovala, ali to nije bilo to. Bila sam željna slobode govora i iznošenja razmišljanja, a znala sam da ću na Sportskom kodu upravo to i imati. I iskreno da ti kažem, ne žalim ni sekunde. Ostvarila sam toliko prijateljstava i poznanstava, radim s odličnom ekipom i napokon mogu pokazati onaj svoj stil pisanja i izražavanja. Mislim da smo dobra i pomalo luda ekipa željna napredovanja i ostvarivanja ciljeva. Drago mi je što nismo uštogljeni, što smo originalni i uvijek puni novih ideja.
Tvoj najteži zadatak na portalu u protekle dvije godine bio bi…
Ovo me pitanje navelo na razmišljanje, baš ti hvala hahah… Mislim da nema najtežeg zadatka, jer ako nešto voliš ništa nije teško i sve što prođeš će ti dati iskustvo za daljnji razvoj. Imala sam neke periode nesigurnosti vezane za neke kolumne koje bi izašle, ali samo zato što sam se bojala reakcije ljudi. Imala sam i tremu zbog prvog košarkaškog leksikona i Instagram live intervjua, zbog toga što nisam znala hoće li ljudi prihvatiti tako nešto, jer je relativno novo kod nas. Mislim da je takva vrsta treme dobra, jer te natjera da nastaviš dalje. Onda kad vidiš da te publika podržava, samo guraš naprijed.
Što te najviše motivira u ovom poslu?
Mogućnost za napredovanjem i dokazivanjem. Opće je poznato da u Hrvatskoj nema puno žena koje se bave sportskim novinarstvom. Dosta sam puta znala čuti da ovo nije vrsta posla za žene, a kad mi kažeš da nešto ne mogu tek ću onda pokazati da mogu. Motivira me reakcija čitatelja i igrača. Mislim da nema boljeg osjećaja nego pročitati poruku podrške i zahvale za nešto što si napravio. Još bi dodala i to da je ovo vrsta posla gdje se konstantno učiš i izgrađuješ, a to je ujedno i motivacija da se nastaviš probijati u ovom svijetu.
Kakva ti je suradnja sa glavnim urednikom Goranom?
Užasna. Hahah šalim se. Goc je osoba s kojom više komuniciram nego sa svojima doma i osoba koja podržava svaku moju odluku. Mislim da ne bi bila dio ovoga da nemam njegovo puno povjerenje, kao i on moje (nadam se). Mislim da smo zajedno u ove dvije godine napravili malo čudo i drago mi je biti njegova kolegica. Od dvoje ljudi koji su pisali za neki drugi portal, nisu praktički znali urediti tekst u WordPressu došli smo do nečeg ovako velikog. Kako se kaže ‘’Ne može nam niko ništa’’ hahah
Ti kao, idejni začetnik pokretanja našeg Instagram Live-a, kako gledaš na taj projekt? Jesi li zadovoljna?
Prezadovoljna i preponosna. Željeni cilj bio je pokazati publici da su ti igrači isto ljudi kao i mi, a ne neke umišljene osobe pune love (kao što većina ljudi misli) i mislim da sam ostvarila taj cilj. Drago mi je što je odaziv igrača odličan, što su prepoznali taj projekt kao nešto novo i zdravo za današnju populaciju. Uz dozu ozbiljnosti i malo dobre i kvalitetne zezancije, mislim da je ovo pun pogodak. Moram se još ovim putem zahvaliti Marčinkoviću koji je pristao na tu moju ludu ideju i pokazao mi da je to jedna dobra stvar koju radim. Naravno, veliko hvala i ostalim igračima koji su pristali biti dijelom ovoga. Nadam se da će ovaj projekt još više zaživjet i nastaviti uveseljavati ljude!
Da li te je iznenadila popularnost i velik odaziv igrača za Leksikon challenge, s obzirom da smo ih imali čak 100?
Kad je taj leksikon krenuo mislila sam ‘’ajde okej, izbacit ćemo ih deset i gotovo’’, ali ostala sam šokirana kad sam vidjela koliko je to zapravo eksplodiralo. Očito da je u to doba COVID-19 ljudima trebalo malo šale i pozitive (što mi je i bio cilj), igračima je trebalo malo razbibrige i taj se projekt pokazao kao pun pogodak. Drago mi je što će neki za par godina moći pročitati leksikone i prisjetiti se tih dana! Nakon tih ciljanih 10 se nastavilo, pa još i još i eto, nismo se ni okrenuli, a došli smo do brojke od 100 objavljenih leksikona. Hvala još jednom svima koji su se odazvali!
Spadaš u malu grupu žena koje se bave ovim poslom. Što smatraš da je uzrok tome?
Zatupljenost okoline. Živcira me što ljudi i dalje smatraju da je ovo posao za mušku populaciju. Iskreno, mislim da ovaj posao može raditi svatko tko voli sport i tko je voljan provesti sate i sate gledajući i analizirajući utakmice, igrače i klubove. Ako nešto dovoljno voliš, smatram da ti nitko i ništa ne bi trebalo stajati na putu. U početcima sam znala dobivati razne komentare da se ostavim ovoga, da nemam pojma i da nije ženi ovdje mjesto, a mislim da sam u ovome periodu pogledala više utakmica nego što su ti ljudi u svom životu. Nisam ni ja u početku vjerovala u sebe, ali zahvaljujući obitelji, prijateljima i kolegama koji su prepoznali da mogu nešto postići u ovom poslu došla sam do ovoga gdje sam danas. Dali su mi taj vjetar u leđa koji mi je trebao i drago mi je da u zadnjih godinu dana i ja vjerujem da mogu biti netko i nešto u ovom poslu.
Kojom ocjenom bi ocjenila rad portala, uzimajući u obzir cijelokupan rad, poznanstva i prijateljstva koja smo stekli, vrata koja su nam se otvorila i popularnost koju smo stekli?
Ja još uvijek nisam svjesna koliki smo mi portal postali. U glavi mi je još uvijek scena gdje nas par skače od sreće zbog prijeđenih sto pregleda na portalu. Ovaj me posao doveo do ljudi koje sam znala gledati na televiziji i sanjati o tome da obavim intervju s njima. Sportski kod me nagradio i s puno prijateljstava za koje sam sigurna da će trajati do kraja života. Bilo je tu i nekih ljubavi i zaljubljenosti, ali neću o tome hahah. Sagledavši sve ovo portalu bi dala čistu desetku, ali imajući na umu da uvijek ima mjesta za napredak, kao što vjerujem da je ovo tek početak i da će se u buduće o nama još više pričati.
Hvala ti Josipa na iskrenim odgovorima i nastavi samo ovako “užasno” surađivati sa mnom i bit će to sve okej! 🙂