Kod Sare je ove subote gostovao naš reprezentativac, Roko Badžim.
Neposredno nakon završetka još jednog reprezentativnog ciklusa, u goste mi stiže Šibenčanin s turskom adresom. Roko Badžim, 26-godišnji igrač turskog Merkezefendija prisjetio se vremena provedenog u šibenskom dresu, ali i otkrio kako je došlo do ponovnog vraćanja u Tursku nakon provedene polusezone u Španjolskoj. Dao nam je komentar na odrađeni ciklus kvalifikacija za EuroBasket, ali i najavio daljnji put u borbi za dugo priželjkivani nastup na Olimpijskim igrama. Krenimo!
Pozdrav Roko, dobrodošao u „Kod Sare vikendom“! Jako mi je drago što smo ovaj razgovor uspjeli realizirati upravo nakon tvog vraćanja s reprezentativnog puta koji je krenuo iz Opatije i francuskog Bresta pa preko Rijeke došao do završavanja prvog kruga kvalifikacija za EuroBasket. Ukoliko uzmemo u obzir kako je Hrvatska redovno u sastavu europskog natjecanja i dodatno potaknuti jako dobrim izvedbama prošlog ljeta, možemo reći kako je pravi trenutak da se reprezentativnoj košarci pokuša vratiti stari sjaj koji će je ponovno na nekoj većoj razini dodatno popularizirati među širom javnosti. Kako ti gledaš na izvedbe reprezentacije proteklog ljeta i kako su se odvijale pripreme za nedavni ciklus kvalifikacija?
„Pozdrav Sara, hvala na pozivu! Mislim da smo svi zajedno prošlo ljeto odradili odličan posao. Definitivno nije bilo lako, trajalo je skoro 50-ak dana, ali na kraju se sve isplatilo. Uspjeli smo stvoriti dobru kemiju i napraviti neke dobre temelje za nastavak. Što se tiče ovih sada kvalifikacija i samih priprema, nije nam trebalo puno vremena za uigravanje. Većina sadašnje ekipe je i prošli ciklus provela zajedno, a samim time uspjeli smo se naviknuti jedni na druge.“
Prva utakmica otišla je na stranu domaćina, dok ste u drugoj uspješno opravdali status favorita. Možeš li nam ukratko usporediti stil igre i najveće prednosti reprezentacije Francuske i s druge strane reprezentacije Cipra? Koga smatraš njihovim najvećim adutima?
„Francuska je fantastična ekipa s puno kvalitetnih euroligaških igrača koji igraju u vrhunskim klubovima. Najveća im i je upravo prednost to što posjeduju takvu igračku kvalitetu. Fizički igraju na jako visokom nivou i u mogućnosti su cijelu utakmicu odigrati agresivno u visokom tempo. Cipar je s druge strane dosta atipična ekipa. Igraju s 5 niskih igrača i svi šutiraju iz vana. Naravno, ukoliko im daš prostora i pristaneš na njihovo vodstvo utakmice, mogu biti vrlo nezgodni. Realno, nisu na našem nivou i bilo je pitanje samo našeg pristupa. Jedini je uvjet bio da budemo sto posto fokusirani.“
Što možemo očekivati u daljnjim nastavcima borbe za nastup na Europskom prvenstvu, ali i na Olimpijskim igrama? Kvalifikacije su iznimno bitan pripremni period za važna natjecanja i dodatno vrijeme za upoznavanje individualnih očekivanja i eventualnog unaprjeđenja pojedinih sastavnica igre. Shodno tome, u kakve uspjehe vjeruješ i još važnije, kakve ishode možemo racionalno predviđati s trenutnim rosterom reprezentacije?
„Što se tiče kvalifikacija za EuroBasket, u studenom igramo dvije utakmice protiv reprezentacije BiH koje će vrlo vjerojatno dati odgovore na neka važna pitanja. Prije toga moramo odraditi kvalifikacije za Olimpijske igre. Svakom je igraču san otići na Olimpijadu, ali moramo uzeti u obzir i da imamo jako zahtjevnu grupu sa Slovenijom i Grčkom. Naravno, ne smijemo nikoga podcijeniti. Novi Zeland i Dominikanska Republika su također ozbiljne ekipe. Ne bih za sada ništa striktno prognozirao, vidjet ćemo. Ja sam svakako uvijek optimist.“
Udaljimo se malo od reprezentacije i vratimo se tamo odakle sve počinje – klupskoj razini. Ti si sa svojih 26 godina uspio skupiti različito iskustvo koje ti je pomoglo u svim košarkaškim situacijama. Profesionalni debi ostvario si u dresu Šibenke, a sigurna sam kako ćeš to razdoblje, kao rođeni Šibenčanin, posebno pamtiti. Pratiš li i dalje Šibenku? Jesi li u kontaktu s trenutnim igračima i kako komentiraš njihov ovosezonski nastup u Premijer ligi?
„Definitivno ću do kraja života pamtiti trenutke iz Šibenika – navijače, pune dvorane i cjelokupnu atmosferu. Pratim Šibenku, a kad god stignem pogledam i utakmice. Nisam u kontaktu s igračima, ali povremeno se čujem sa sadašnjim sportskim direktorom Bašićem s kojim sam svojevremeno dijelio svlačionicu, ako se ne varam, punih 5 godina. U Šibeniku je uvijek bilo mladih i talentiranih igrača. Mislim da je nastup u ABA 2 ligi jako dobro iskustvo koje će im pomoći u daljnjem napretku.“
Iskustvo si stjecao u Sloveniji, Mađarskoj i Turskoj, a ovogodišnju si polusezonu proveo u Španjolskoj nakon čega si se ponovno vratio u dobro znanu Tursku. Što te potaklo da se ponovno vratiš?
„U Obradoiru sam imao ugovor na tri mjeseci s opcijom produljenja. Baš u to vrijeme sam dobio ponudu iz Turske koju sam odlučio prihvatiti jer se s Obradoirom nisam uspio dogovoriti glede daljnjih uvjeta. Sve se jako brzo odvilo, u svega par dana.“
Strpljen-spašen. To je odlika koju ti mogu pripisati s obzirom da si cijelo prošlo ljeto revno radio u reprezentaciji i čekao ponudu koja će potvrditi tržišnu vrijednost. Ja bih to sada povezala sa situacijama mlađih igrača. Smatraš li da tvoji mladi kolege trebaju prihvaćati bilo koju opciju u smislu da im omogući minute na terenu ili si pak skloniji razmišljanju da će svatko naći svoje „mjesto pod suncem“ na način koji istinski i zaslužuje?
„Uf, jako je teško govoriti za druge. Svatko ima svoj put. Sigurno da nije lako uvijek donijeti ispravnu odluku, treba imati u cijelom procesu i malo sreće. Sve u svemu, mišljenja sam da, ukoliko si vrijedan, uporan i uz to imaš uvjetnu kvalitetu, rezultati će se prije ili kasnije pokazati.“
Koja bi bila najveća razlika između Španjolske i Turske kada je način života u pitanju? Jesi li naučio/pokušao naučiti oba jezika te u kojem gradu je hrana bolja? Koliko ti osobno držiš do stjecanja i primjenjivanja ispravnih sportskih navika?
„Najveća razlika je ta što se radi o dvjema različitim kulturama. Koliko god mi je lijepo bilo u Španjolskoj, toliko mi je i sada lijepo. Naučio sam neke osnove oba jezika, točnije neke riječi koje se u svakodnevnici nezaobilazno koriste. Hrana je odlična i u Španjolskoj, i u Turskoj. Možda malu prednost dajem Španjolskoj. Pokrajina Galicia iz koje je Obradoiro poznata je po dobrim obrocima. Imaju jako lijepe riblje i mesne specijalitete. Trudim se što god mogu više ‘živjeti zdravo’, a pri tome mislim da obraćam više pažnje na pravilno hranjenje, spavanje i sve ostale stavke za koje smatram da su iznimno bitne. Sve ima svoju ulogu.“
Za kraj, koja bi bila tvoja poruka i dodatna motivacija svim mladim igračima koji se eventualno bore s nekim nepoželjnim situacijama u sportu zbog kojih su u nedoumici – nastaviti ili odustati? Na koji način, po tebi, najlakše kao kolektiv možemo vratiti djecu na sportske terene?
„Koja bi bila moja poruka? Hmm… možda ovo što sam već naveo poviše – da budu uporni, vrijedni i da uvijek daju svoj maksimum jer će se prije ili kasnije sav dani trud vratiti i na vidjelo će izaći ljubav prema onome čime se bave. Najvažnije je da uživaju u procesu. Iskreno, za drugi dio pitanja ni ja sam ne znam što bih ti rekao…“
Što možemo očekivati od tebe u narednom periodu? Gdje se vidiš u bližoj budućnosti i jesi li zadovoljan cjelokupnim putem kojim si kročio, razvijajući svoju košarkašku karijeru?
„Pa mogu reći da sam generalno zadovoljan, uvijek naravno može i moramo težiti tome da bude bolje. Za sve ostalo ćemo vidjeti i vrijeme će pokazati, nadam se samo da će sve ići nekim poželjnim putem. Najvažnije je da smo zdravi!“
Mi ti želimo puno sreće u nastavku, kako klupske, tako i reprezentativne karijere uz želje da sve prođe baš onako kako i sam želiš, a ovaj razgovor zaključit ćemo kratkom pitalicom na koju ćeš odgovoriti što kraće i preciznije. Sretno!
- Jedna osoba protiv koje bi posebno volio zaigrati u budućnosti, a do sada nisi imao priliku? „LeBron James.“
- Najljepši grad u kojem si živio? „Šibenik!“
- Najdraži „cheat meal“? „Cimet rolice od moje zaručnice Ive.“
- Najveći košarkaški uzor? „Kobe Bryant, recimo.“
- Dvije najveće želje? „Zdravlje i malo sreće haha.“
