Nevjerojatna količina nesreće ove je sezone snašla Alkar i njegova trenera Damira Milačića.
Alkar je odradio još jednu sezonu u elitnom razredu naše košarke, uz priličnu dozu stresa. Ne toliko zbog situacije na tablici, gdje su dva kola prije kraja osigurali ostanak i izbjegli dodatne kvalifikacije, koliko zbog činjenice da su izgubili toliko utakmica sa jednim ili dva poena razlike u posljednjim sekundama, da je to jedno pravo čudo. Uz sve to nadovezale su se i ozljede, koje ih nisu štedjele. No, idemo redom.
Alkar je prekidom natjecanja prošle sezone ostao bez Nicka Neala, ponajboljeg igrača cijele lige iz prošle sezone, kojeg je bilo nemoguće zadržati. Osim njega, u Zabok je otišao Gabriel Marić, pouzdani šuter sa vanjskih pozicija, a klub je napustio i prvi skakač iz prošle sezone, Emanuel Wembi. Suradnja je na početku priprema dogovorena i sa Franom Jacovićem, no nakon nekoliko dana Jacović je ipak napustio Sinj i otišao u Cedevitu Junior. Sve te rupe trebalo je popuniti sa kvalitetnih igračima, koje je opet birao trener Damir Milačić, čiji je potpis novog ugovora riješen među prvima, za mir u kući.
Amerikanci su u Sinju u većini slučajeva ostavljali velik trag i nitko od njih nije slučajno završio u Sinju. Milačić to sve pomno bira pa je tako playmakersku poziciju popunio Naba Echols, lijevoruki razigravač kojem je Sinj bio prvi izlet van SAD-a. Uz njega je u Sinj i sletio krilni centar, Hasan Varence, koji je također Sinj odabrao kao prvo odredište van matične zemlje. Okrenuo se Milačić tada domaćim pojačanjima pa su ugovore potpisali provjereni Ivan Vučić, koji je stigao iz Gorice, zatim Lovro Mandalinić, koji je imao odličnu sezonu u prvoligašu Samoboru, a iz Splita je stigao 19-godišnji Duje Putnik. Ostatak ekipe je ostao na okupu, predvođeni kapetanom Hrvojem Vučićem, ostao je tu i Srđan Brocić te Ivan Kučan, što je trebala biti okosnica ekipe. Atmosferu je poremetio nenadani odlazak Frane Pralije, na početku sezone, za kojeg je Milačić brzo našao zamjenu u liku Vlatka Granića, iskusnog 26-godišnjaka.
Alkar je sezonu otvorio slavljem protiv Furnira, a iako je imao i 20 razlike na kraju treće četvtine, to mu nije bilo dovoljno da se ne uvuče u nepotrebne probleme i spašava živu glavu u finišu utakmice. Split, Zadar, Zabok i Cibona su tada priuštili Alkaru četiri vezana poraza, a negativna serija prekinuta je pobjedom 112:102, nakon produžetka, u Sinju nad Šibenkom. Vrijednu pobjedu već slijedeće kolo nisu uspjeli potvrditi, također u Sinju jer su Vrijednosnice odnijele bodove u jednoj efikasnoj utakmici. Novi poraz upisan je nakon toga kod Škrljeva pa i od Sonika, da bi u na slijedeća dva gostovanja u Zagrebu, Alkar upisao dvije važne pobjede protiv Hermesa i Furnira. Na kraju prijelaznog roka, Bruno Rebić je Split zamijenio Sinjem i tako ojačao konkurenciju na bekovskim pozicijama.
Prvi od tijesnih poraza Alkar je doživio u Zaboku (83:82), a onda su uslijedila dva uvjerljiva nova, od Gorice i Splita, da bi zaostali domaći susret protiv Gorice ponovno otišao na stranu gostiju i to opet minimalno 73:74, tricom Ivana Batura sa zvukom sirene. Pamtite, drugi poraz sa poenom razlike. Uslijedila su gostovanja i poraz od Šibenke, dok su puni plijen Milačićevi momci uzeli na važnom gostovanju u Osijeku, iako nekompletni. Poraz od Zadra se nije previše ozbiljno shvatio, ali zato je domaći od Škrljeva, a pogađate kojim rezultatom 81:82. Pilepić je stavio tricu sekundu prije kraja. Treći sa poenom. Novi produžetak odigrao je Alkar u Zadru, kod Sonika i nažalost ponovno upisao poraz, a dojam je popravljen uvjerljivom pobjedom nad Hermesom. Drugi je krug zaključen porazom kod Cibone i momčad je tu zauzela 10.mjesto, pred početak trećeg kruga.
I ovaj su krug otvorili protiv momčadi iz vrha. Split i Zadar su Alkaru priuštili nove poraze, dok je uvjerljiva pobjeda upisana protiv Furnira u Sinju, a zatim i protiv Hermesa. Uslijedila je nova utakmica protiv direktnog konkurenta u borbi za ostanak, Vrijednosnica, a pogađate, domaći je slavio košem Paića, tri sekunde prije kraja za 83:82. Četvrti, čisto informativno. Šibenka je nakon toga pala u Sinju, dok su kratkih rukava ostali na gostovanju kod Zaboka. Gostovanje Škrljeva u Sinju ponovno je izazvalo dramu i novi, peti minimalni poraz 81:82. Peti, rekli smo. Posljednje tri utakmice Alkar je poražen od Sonika, Gorica i Cibone, no prije toga je ostvario cilj, a to je izbjegavanje 11. i 12. mjesta, koje vode u dodatne kvalifikacije i Prvu ligu.
Sezona je završena omjerom 9 pobjeda i 24 poraza. Alkar je u tih 24 poraza, njih čak 5 upisao sa minimalnim porazom, od jednog poena razlike, dok je poraz od Sonika bio nakon produžetka i završio 4 razlike. Tri od njih pet doživjeli su na domaćem terenu, koji je uvijek bio zaštitni znak ove momčadi, no tribine su ove sezone zjapile prazne pa je Alkar tako ostao bez svog šestog igrača, svojih Maligana. Da je situacija normalna, tri domaća poraza sigurno ne bi bila opcija, a i u nekim drugim utakmicama, gdje se gubilo protiv protivnika istog ili približnog ranga bi zasigurno otišli na stranu Alkara. Uz sve to, nadovezao se čitav niz ozljeda i izostanaka pa je Milačić često bio primoran na improvizaciju, u nedostatku igrača u rotaciji. I iz svega toga, uspio je sezonu uvesti u mirne vode, dobro su njegovi momci reagirali kada je najviše trebalo. I ponovno je Milačić pogodio sa pojačanjima, s obzirom da su i Echols i Varance imali vrlo dobre sezone iza sebe i pravo je pitanje može li ih Alkar zadržati i slijedeće sezone za sebe. Interesa za njihove usluge će sigurno biti…
Prvo ime ove momčadi i ove je sezone bio jedan Amerikanac. Naba Echols se prometnuo u prvu violinu, a bio je prvi strijelac ekipe sa 16,3 poena po utakmici, najbolji asistent sa 4,6 asista po utakmici, a odigrao je i najviše minuta ukupno 978, što je iznosilo prosječno 31,5 po utakmici. Krilni centar Hasan Varence se smjestio odmah do njega po ukupnom učinku za Alkar ove sezone. Sa 13,06 poena po utakmici bio je drugi strijelac momčadi, prvi skakač Alkara, ali i cijele lige sa 8,5 skoka po utakmici.
Od ostalih igrača, treba izdvojiti dobru sezonu dvojice Ivana, Vučića i Kučana, koji su participirali u gotovo svim utakmicama i dali velik obol Alkarovim rezultatima, kao i igre Vlatka Granića, koji je stigao u krajem listopada i odigrao 26 utakmica. Oba Vučića su bili na prosjecima od gotovo pa 10 poena po utakmici, a Ivan je bio drugi skakač ekipe.
Ono za čime Alkar, ali i Milačić prije svih, žali su izostanci nekih igrača u sezoni. Tako je primjerice Lovro Mandalinić, koji je ljetos stigao iz Samobora, odigrao samo 20 utakmica, Srđan Brocić je propustio 4 utakmice, dok je posljednje pojačanje, Bruno Rebić upisao samo 4 nastupa od dolaska. Od ovog je trojca Milačić sigurno više očekivao ove sezone, prije svega od Mandalinića i Rebića, koji su propustili dosta utakmica, dok je sigurno i od Brocića očekivao puno veći doprinos u napadačkom dijelu igre, ali i njega je sputala na kraju sezone ozljeda. Skromni dojam je taj da je bilo manje tih izostanaka, ozljeda te sitnih problema sa Koronom, danas bi možda pričali o Alkaru u doigravanju, a o ulozi navijača ne treba previše trošiti riječi.
Nikako, ali nikako, ne smijemo zaboraviti i spomenuti da su neka nova Alkarova dica i ove sezone dobila priliku debitirati u Premijerki. Mladen Tomašević (2003.), Ivo Zukanović (2002.), Mirko Jukić (2003.) te Vatroslav Mastelić, još 16-godišnjak. Šteta je da je sezona i za mladog Bornu Jurelu završila prije reda, s obzirom da je ozlijedio koljeno u listopadu prošle godine.
NAJBOLJI STRIJELAC: Naba Echols 16,3 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Hasan Varence 8,5 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Naba Echols 4,6 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA NA TERENU: Naba Echols 978 ukupno / 31,5 po utakmici
MVP: Naba Echols