Škrljevo je odradilo sezonu za poželjeti, bez ozljeda, bez velikog stresa i sa ispunjenim ciljevima.
TO DO lista je u Škrljevu zaključena sa zelenim kvačicama, bez previše stresa i sa ispunjenim ciljevima pa je zeleno-crna družina otišla zadovoljna na godišnji odmor.
ODLIČNO “HENDLANJE” RAJKOVIĆA
Damir Rajković je odradio još jednu uspješnu sezonu na klupi Škrljeva. Nakon dvije godine paralelnog igranja Premijer lige i Alpe Adria Cupa, ove sezone je njegova momčad igrala samo jedno natjecanje i to se pokazalo kao pun pogodak, s obzirom na postignute rezultate. Prošle dvije godine njegova je momčad igrala dva natjecanja što se osjetilo na obje strane kada su rezultati u pitanju, ali i ozljede koje su poharale momčad. Ove sezone se spletom okolnosti dogodio zaokret pa su se sve karte i svi ciljevi dali na domaće natjecanje i to se odmah osjetilo i na rezultatima. Škrljevo je gotovo cijelu sezonu plovilo mirnom lukom, bez stresa od zone ispadanja ili nekakvih komplikacija, a sa ciljem hvatanja što bolje pozicije za doigravanje te da se u njemu pokuša napraviti što više, po mogućnosti i da se skine koji skalp velikih. To se na kraju, na zadovoljstva svih u klubu i dogodilo, uhvatilo se odlično 6.mjesto, što je donijelo seriju protiv Cibone, u kojoj se od početka znao scenarij, no baš nitko nije od toga pravio tragediju.
Rajković je baš iz tih razloga i imao sve bitne igrače na raspolaganju kroz sezonu. Nije bilo prevelikih opterećenja, dalekih putovanja, utakmica preko tjedna i gomilanja umora pa se to sve reflektiralo i na formu igrača. Iako su neki stožerni igrači propustili neke utakmice, no to je bilo daleko od onih prijašnjih sezona kada je ekipa nerijetko imala skraćenu rotaciju i rezultat je trpio. Ove sezone na tom planu je bila potpuno suprotna situacija pa je momčad disala punim plućima kroz cijelu sezonu i trener je tu imao maksimalno olakšanu situaciju. Nažalost, već nakon nekoliko početnih kola i Škrljevo je moralo u samoizolaciju, zbog jedno pozitivnog nalaza igrača pa se Rajković također susreo sa problemima, koji su zahvatili većinu naših klubova u ovoj sezoni.
POGODILO SE SA SVIM POJAČANJIMA KOJA SU STIGLA
Ljeto je, kao i svako, donijelo neke promjene u rosteru. Klub su napustili od prošle sezone Ivan Batur (Gorica), Mate Mandić (Široki), Luka Pandurić (Furnir), Nik Slavica te Domagoj Vrkić. Nije više bilo niti Amerikanaca Riewera te Morrisa. Klub je uspio zadržati u svojim redovima centra Arkima Robertsona, koji je kroz sezonu uspio izboriti status najkorisnijeg igrača u sezoni i njegove brojke i učinak su apsolutno opravdali odluku da se nastavi suradnja i u ovoj sezoni. Sa Kosova je stigao Jure Gunjina, iz Splita Ivan Vrgoč i Mario Rajčić, sa Islanda se u Hrvatsku i Škrljevo vratio Toni Jelenković, dok je nakon neuspjele probe u Ciboni, Škrljevu pristupio Adnan Arslanagić. Sredinom prvenstva, Škrljevo je potpisalo Frana Pilepića pa je vanjska linija dobila veliko pojačanje. Gledajući sada, iz ove perspektive, gotovo svi koji su pristupili klubu su opravdali povjerenje.
ŠOKANTAN POČETAK SEZONE, KASNIJE UZELI SKALP GORICI I SPLITU
Sonik je na otvaranju sezone spustio Škrljevo na zemlju, zamrznuo domaće na -31 i otvorio neka pitanja. Ipak, od kraja prvog dijela, Rajković je uspio konsolidirati svoje igrače, ostvarene su pobjede protiv ekipa istog ranga i situacija se normalizirala. U drugom dijelu sezone, Šrljevo je u jednom trenutku nanizalo pet pobjeda, što je ekipu na tablici znatno podiglo, da bi potvrda vrlo dobre sezone svoj pečat dobila kroz domaće pobjede nad Goricom, a kasnije i Splitom. Sezona je završena omjerom 18/15, 6.mjestom i odlaskom na Cibonu u doigravanju. Ta je serija završila dvokorakom momčadi iz Zagreba, posve očekivano, no kao što sam ranije rekao, velike drame oko toga nije bilo. Ponavljali su u Škrljevu na kraju sezone, da im je netko ponudio ovaj plasman na početku sezone, potpisali bi ga odmah. Škrljevo je kroz veći dio sezone bilo u borbi za 5.mjesto, no upravo loše otvaranje protiv Sonika, direktnog protivnika za to mjesto, je na kraju presudilo.
ROBERTSON ISKOČIO, GUNJINA OPRAVDAO ANGAŽMAN
Rekao sam ranije da se produljenje ugovora sa Robertsonom pokazalo kao pun pogodak. Stasiti centar se kroz sezonu prometnuo u prvo ime momčadi pa je tako na kraju sezone ponio titulu najkorisnijeg igrača ekipe, kao i onu prvog strijelca sa 17,1 poena po utakmici, a ujedno je bio i prvi skakač sa 7 skokova po utakmici. Uz sve to, Robertson je bio treći u ukupnom poretku za najkorisnijeg igrača Premijerke te četvrti strijelac lige. Jure Gunjina je apsolutno opravdao svoje dovođenje u ljeto. Odigrao je najviše minuta od svih igrača, bio drugi strijelac sa 12,1 poenom, prvi tricaš ekipe te treći po ukupnoj valorizaciji momčadi. Kapetan Josip Barnjak se oporavio od ozljede i pokazao konačno svoje pravo lice, kroz cijelu sezonu.Treći strijelac ekipe sa 11,2 poena u prosjeku, prvi kradljivac lopti (1,8 po utakmici) te drugi po ukupnom učinku svih igrača. Uz Gunjinu, igrač sa odigranih svih 35 utakmica. Od ostalih igrača vrijedi istaknuti vrlo dobru sezonu šutera Antonia Bobana te Adnana Arslanagića, dok možda ostaje mali žal što Fran Pilepić nije angažiran i prije prosinca pa bi i njegov učinak i doprinos u 20 odigranih utakmica sigurno bio bolji, kako za njega, tako i za momčad.
NAJBOLJI STRIJELAC: Arkim Robertson 17,1 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Arkim Robertson 7,0 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Toni Jelenković 4,4 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA: Jure Gunjina 992 ukupno / 28,3 po utakmici
MVP: Arkim Robertson