Split želi u borbu za naslov, koliko god se možda o tome ne priča. Split je sagradio jednu napadački itekako moćnu momčad, no ista ta momčad se jako muči u obrambenim zadacima. I to je glavni faktor za potpuni priključak u borbu za naslov. Neću sada kroz ovaj tekst uopće raditi usporedbe po pozicijama sa Cibonom i Zadrom, nego samo želim rezimirati ono što sam uživo vidio jučer u Osijeku.
Split je jučer odigrao jedno odlično poluvrijeme protiv Vrijednosnica, koje je meni osobno postavilo nekoliko pitanja, a glavno je: može li Split u borbu za naslov prvaka? Može.
Nisam siguran da ova ekipa može otići do kraja, prije svega jer njihova obrana nije na nivou, nivou dostojnom da riješi Cibonu ili Zadar, no obrana je ionako stvar voljnog momenta, zar ne? U ono što sam siguran, potući se mogu. I sa Zadrom i sa Cibonom.
Jučer su u Osijeku već nakon prvih deset minuta utrpali 36 poena i uopće se nije vidjelo da je doza umora prisutna, s obzirom da su igrali u četvrtak u Čačku ABA 2 ligu, gdje su uvjerljivo poraženi. Prilično impresivno je izgledalo tih deset minuta sa njihove strane, akcije su prolazile kao po loju, a istaknuo se u tim trenucima Antonio Vranković koji je bio neriješiva engima, prije svega za domaćeg centra Buljevića (Vranković imao 10 skokova, od toga čak 8 napadačkih). Igrom je odlično dirigirao James Washington, a u napadu su se odlično pridodavali Toni Perković i Pavle Marčinković. Sve to rezultiralo je sa čak 61 poenom nakon dvadeset minuta, tricu su šutirali vrlo dobrih 6/11, a puno je tu poena bilo iz kontranapada i reketa. Prilično dominantnih dvadeset minuta, sa kojima Skelin i svi navijači Splita moraju biti zadovoljni.
U drugom poluvremenu došlo je do evidentnog pada u igri, prije svega u napadu, a onda i u obrani. Najviše problema u obrani Žuti su imali sa Bašićem, koji je već u prvom poluvremenu sa tri trice i nekoliko sjajnih asistencija najavio svoju veliku večer. Upravo se Bašić razigrao i u drugom dijelu i tu je Skelin imao najviše primjedbi na igru svojih igrača, prije svih na Morrisa, koji se mučio sa Bašićem, a kasnije u nešto manjoj mjeri zamjerao je i Perkoviću. Umjesto njih u nastavku je na njega vratio Washingtona, koji je svojom agresijom tek malo “uštopao” Bašića, ali se iskupio sa iznuđenim prekršajima u završnici utakmice i mirnim izvođenjem slobodnih bacanja. To je drugo poluvrijeme bio zorni prikaz kako se ne treba igrati obrana, bilo je očito da igrači ne poštuju ono što je Skelin zamislio, nešto slično kao i protiv Borca. I to je jedan od ključnih razloga zašto nisam sto posto siguran da Žuti mogu otići do kraja. Imali su sreću jučer Žuti, jer da su Bašić i Buljević bili samo malo više koncentriraniji u dva ključna napada i da nisu olako dali loptu Splitu u ruke, na +6, ovaj bi tekst bio u jednom potpuno drugom kontekstu. No, sreću treba izazvati.
Napadački to izgleda stvarno impresivno, barem je to danas izgledalo. Tu Skelin nema brige, iako recimo jučer uopće nije igrao Darko Bajo pa je nedostajalo i njegovih desetak poena, suzdržan je bio i Tomislav Gabrić (samo 5 poena) i tu sigurno još ima prostora u napadačkom dijelu. Vranković je, kako sam ranije rekao, odlično krenuo pa onda malo posustao u napadu, no na kraju je dogurao do prvog strijelca Splita, za poen ispred Tonija Perkovića koji je ponovno pokazao napadački arsenal. Polako se u formu vratio i Pavle Marčinković, koji je imao nekoliko lijepih poteza i zakucavanja, dok je Maj Kovačević još jedan povratnik, koji je jučer sa dvije trice u završnici prelomio utakmicu i sa njime bih završio poglavlje napada. Moćnog napada, u kojem još ima prostora. Čitaj: Gabrić i Bajo!
Obranom sigurno ne može Skelin biti zadovoljan. Primili su u dvije utakmice 189 poena (Borac, Vrijednosnice), a po primljenim poenima u Premijer ligi Split je na 6.mjestu, gdje statistika kaže da primaju u prosjeku 78.7 poena. Primili su gotovo 170 poena više od Cibone i 150 više od Zadra i tu možda leži ključ pitanja što može Split. Na jučerašnjoj utakmici bilo je nekoliko poena koje su primili, nogometnim riječnikom, “kroz uši”, gdje je Bašić podijelio nekoliko asistencija doslovno sa desetak metara u srce reketa, gdje nije bilo nikoga, uz dužno poštovanje prema Bašiću i njegovim sposobnostima. Ukoliko Split želi, a siguran sam da želi u borbu za sami vrh, obrana je ključan faktor u Skelinovom poslu. Pokazali su protiv Cibone da mogu odigrati jako dobro (Cibona zabila 74 poena), no u Zadru su inkasirali opet preko 90 poena i tu su stvari kristalno jasne. Obrana krvavih koljena ili ništa! Kako mi je rekao Vedran Vukušić prije utakmice: “Mi moramo igrati obranu protiv Cibone i Zadra na nivou ABA lige, inače smo u problemu, jer su oni svoju igru doveli na nivo te lige, koja je ipak iznad ovoga što mi igramo”. I to je činjenica koju svi na Gripama znaju.
Prijelazni rok traje još nekoliko dana, nije isključeno i neko pojačanje, iako se siliti neće, jedino ako se pojavi netko tko će sve “izuti iz cipela” pa će ga se potpisati. U Splitu je sada trenutno, uz potpune povratnike Kovačevića i Marčinkovića, puno igrača koji očekuju da će igrati, a ustalom i igraju. Skelin je jučer rotirao osmoricu igrača, Rebić i Bajo nisu ulazili, a od tih osam, Morris i Vrgoč su igrali nešto manje od ostalih. Morris 13 minuta, a Vrgoč 12, no obojica su sasvim korektno odradili svoje zadatke, iako se kod Skelina u nekoliko situacija moglo vidjeti da nije pretjerano zadovoljan izvedbama Morrisa, koji nije ni približno na nivou na kojem je bio prošle sezone. Ozljeda je ostavila svoj trag. Kada toj osmorki pridodamo Darka Baju, dolazimo do te brojke od gotovo, pa ajmo reći, desetak igrača koji dijele minutažu i svi ju, potpuno opravdano, očekuju. Ne treba zaboraviti i da je tu Mate Kalajžić, trenutno ozlijeđen, a jedino je upitno vrijeme njegovog povratka. Sa jedne strane, Skelinu to mogu biti slatke brige i ne znam koliko bi bilo pametno remetiti mir sa nekime tko također “mora igrati” svojim dolaskom. Prijelazni rok traje, vidjet ćemo…
Žuta obitelj se zaletila. E pa sretno im.
