Novi gost kod Sare ovog vikenda je Splitov prvotimac, Boris Tišma.
Od španjolskog Reala u kojeg je došao još kao dijete do Splitove „sedmice“ koju iz utakmice u utakmicu ponosno nosi. Boris Tišma je, složit ćemo se, itekako pokazao koliki je zapravo teret donošenja pravih odluka u pravo vrijeme, u njegovom slučaju – veliki teret s pozitivnom naznakom. Sada se spremno osvrnuo i na sve što je iza njega, kako španjolska košarka, tako i prošlosezonski izostanak titule prvaka sa Splitom. Osim toga, koje su želje, ambicije i ciljevi za sljedeću godinu te kakav je Boris van terena, otkrio nam je u novom nastavku „Kod Sare vikendom“. Dobrodošli!
Pozdrav Boris, iznimno mi je drago što si se našao na popisu onih koji će privesti ovu kalendarsku godinu, u ovoj rubrici, kraju. Baš kao što i ti znaš zakucat’ u važnim trenucima, i ja se ovdje trudim zakucat’ sve individualne priče koje zaslužuju biti dijelom prostora dostupnog široj publici na ovu našu malu košarkašku scenu. Madrid s 13 godina? Zvuči kao iskustvo koje itekako treba zavrijediti i koje će ti u budućnosti biti samo dodatan vjetar u leđa. Bez nekih striktnih pitanja, prepuštam tebi da se osvrneš na vrijeme provedeno u Španjolskoj. Opiši nam kako su dani bili organizirani i kako je tekao tvoj neki proces prilagodbe. Slušamo!
„Za početak, veliki pozdrav, Sara! Hvala ti na pozivu, i meni je jako drago biti dijelom ove priče. U Madrid sam se preselio s 13 godina, točnije kada sam završio 7. razred, u ljeto 2016. Za mene je to bila pa nazovimo je ‘laka’ odluka jer sam znao što želim, dok je s druge strane mojim roditeljima bilo ipak nešto teže jer sam još uvijek bio klinac. Na kraju smo se zajednički dogovorili kako je preseljenje ipak odluka koju treba slijediti. Što se uvjeta i načina rada u Madridu tiče, bili su definitivno najbolji koje sam u tom trenutku mogao imati, uzevši u obzir od dvorane sa četiri košarkaška terena, teretana pa sve do zaposlenog stručnog kadra. Živio sam u internatu u kojem su živjeli košarkaši i nogometaši mlađih uzrasta. Uvijek je cijeli dan bio isplaniran. Ujutro, prije škole, na rasporedu je bio individualan trening. Nakon povratka iz škole koja je trajala sve do ranijih poslijepodnevnih sati, slijedili su ručak i popodnevni odmor, a dan je završavao večernjim treningom. Utakmice smo igrali vikendom, a pred kraj godine odvijalo bi se prvenstvo Španjolske koje smo svake godine uspjeli osvojiti. U početku je bilo malo zahtjevno prilagoditi se cijelom sistemu jer ipak se radi o drugoj kulturi, klimi, jeziku i ljudima. Jezik sam uspio savladati nakon 5-6 mjeseci, a individualne sate pohađao sam kod profesorice španjolskog. Što se tiče načina življenja, definitivno se radi o malo drugačijem mentalitetu. Na svu sreću, kada sam ja došao, u klubu je bilo prisutno podosta ljudi s ovog područja tako da mi je većina njih, kao što su: Mario Nakić, Luka Dončić, Domagoj Proleta, Dino Radončić itd. pomogla na samim počecima. I dan danas sam sa skoro svima u kontaktu, što od spomenutih igrača, što od trenera pa sve do ostalih zaposlenika kluba s kojima sam imao priliku surađivati. Opisao bih taj period kao odlično iskustvo koje mi je pružilo mogućnost biti dijelom takve organizacije i zadnju, petu godinu, dijeliti parket s osobama koje sam praktički gledao na TV-u prije odlaska, što mi je bilo iznimno zadovoljstvo. Imam samo riječi hvale za svaki trenutak proveden tamo!“
Određeno vrijeme proveo si i na posudbi u Real Betisu iz Seville. Kakve uspomene nosiš od tamo?
„Tako je. Zadnja tri mjeseca išao sam na posudbu u Real Betis iz Seville, tako da je i to predstavljalo svojevrsnu novu prilagodbu i izazov priključivanja ekipi u toku sezone. Nemam inače problema s mijenjanjem sredine i mogu u vrlo kratkom vremenu ‘pohvatati konce’, što je izašlo na vidjelo i u Sevilli. Također, svi uvjeti su bili odlični, kao i timska atmosfera. Sevilla, kao povijesni grad s bogatom sportskom riznicom dodatno je uljepšao to iskustvo. Mada je u ovom slučaju situacija bila malo drugačija, tj. borili smo se za opstanak u ligi, donijela je sa sobom neke nove uspješno svladane prepreke i posebnu notu zadovoljstva što sam imao i tu priliku. Surađivao sam s Joanom Plazom, legendarnim trenerom koji je vodio Sevillu i prije, dok je igrala europska natjecanja. Nesebično je dijelio znanje kako o igri na terenu, tako i o situacijama vezanima uz život van parketa. Čim dobijem priliku za vratiti se, kako u Madrid, tako i u Sevillu – rado odem, prvenstveno posjetiti sve te divne ljude, a potom i ispuniti neku svoju želju.“
Ne sumnjam kako su, u obje sredine, timske prehrambene navike bile na zavidnom nivou…
„U oba je kluba prehrana bila organizirana na vrhunskom nivou, pogotovo jer smo imali i nutricioniste koji su pomno pratili kalorijski unos i omjer nutrijenata u danu kako bismo sve uneseno mogli na terenu pravovremeno iskoristiti i samim time, pružiti svoj maksimum.“
Iz Španjolske si selio u Crnu Goru gdje smo te imali priliku gledati u sastavu Studentskog centra, tada novog člana ABA lige. Ponovna promjena sredine, nove prilagodbe i razdoblje u kojem si čak propustio jednu polusezonu, ali i ostvario neka značajna iskustva za daljnju karijeru.
„Da, uslijedila je ponovno promjena sredine. Došao sam u klub koji je nedavno ušao u ABA ligu s filozofijom razvoja mladih igrača i samim time mladom ekipom. Bio sam željan dodatnog rada i napretka. Tu sam se zadržao godinu i pol dana. Po dolasku, pred Novu godinu, dogodila mi se ozljeda zbog koje sam bio ‘out’ narednih pola sezone. Iako se nisam zadržao puno, također sam imao priliku upoznati različite karaktere koji se podosta opet razlikuju od španjolskog mentaliteta, ali definitivno se radilo o sredini koja je poznavala pojmove dobrog treniranja i sportskog načina života.“
Rezultat igre u Podgorici bila je ponuda Splita. Split, klub Tonija Kukoča i grad koji vapi za ponovnom titulom koja mu, sad već i podosta vremena, klizi iz ruku ima u nemjerljivo velikoj količini prisutne ambicije, želje i zalaganja, no prošle sezone to nije bilo dovoljno. Što možemo očekivati u nastavku?
„Prošle sezone, pred kraj kalendarske godine, došao sam u Split. Split je tada pristupio s ponudom koja mi je, u dogovoru s agentom bila najbolja opcija. Svi znamo kakav je i što je Split, najbolji klub 20. st. koji je željan povratka u borbu za trofeje koji već dulje vrijeme nedostaju. Nakon dogovora i potpisa, vidio sam da je slobodna ‘sedmica’. Prije svega, meni bliski ljudi itekako znaju da je moj košarkaški uzor Toni Kukoč. Kako me po stilu igre najviše uspoređuju s njim, iznimna čast i privilegija bila je nositi Splitovu ‘sedmicu’. Cijela me ekipa odlično prihvatila i vrlo brzo nakon mog dolaska krenuli smo ostvarivati pobjednički niz koji te uvijek još dodatno motivira da nastaviš raditi i hitati u tom smjeru. Ciljali smo na osvajanje trofeja i ostanak u ABA ligi, ali kako smo nastavili nizati dobre rezultate – ljestvica se podignula i počeli smo priželjkivati i ‘playoff ‘ koji nam je, nažalost, na kraju izmaknuo, kao i titula prvaka Hrvatske u finalnim serijama sa Zadrom. U Splitu sam imao priliku upoznati opet jedan u potpunosti drugačiji mentalitet, mentalitet s laganim načinom življenja. Volim gradove na moru, tako da mi je i Split vrlo brzo prirastao srcu. Ove sezone gajimo dakako iste ambicije – Kup, prvenstvo i što bolji plasman u ABA ligi. Kako vrijeme bude odmicalo, slika će postati sve jasnija tako da ćemo tek tada detaljnije moći pričati o nekim točnijim prognozama.“
ABA liga – poraz od Cibone, Premijer liga – pobjeda na Baldekinu. Neki tvoj osvrt na prošla kola u oba natjecanja glasio bi…
„Zadnje kolo u ABA ligi igrali smo s Cibonom i u tom susretu, nažalost, izgubili. Nismo bili na traženom energetskom nivou i definitivno se nisu sve kockice posložile, kiksali smo i pokušali se što prije okrenuti sljedećoj utakmici. Protiv Šibenke na Baldekinu vratili smo se u maksimalnom ritmu i, smatram, zasluženo pobijedili. Nadam se kako će se i nastavak sezone odvijati dobro po nas i da ćemo Splitu vratiti sve ono što kao grad i klub već dugo očekuje!“
Također, držim fige i želim sve najbolje u nastavku sezone! Nadamo se kako će se željeni ritam uspjeti postići i neki krajnji cilj što skorije ostvariti. Ispod prikazanog na terenu, kakav je Boris u suštini? Nedostaju li ti roditelji, rođeni Zagreb i na koncu, kako se hraniš?
„Boris izvan terena je dosta strpljiva i smirena osoba. Volim igrati video igrice, padel i popiti kavu na suncu. Generalno, u slobodnim trenucima fokus stavljam na aktivnosti koje me opuštaju. Toliko sam zavolio Split da mi Zagreb skoro pa ni nedostaje, kao grad naravno. Obitelj i prijatelji su ipak neka druga priča, ali rado svrate u Split pa se družimo tu. Kako živim sam od tako reći ‘malih nogu’, već sam polako i navikao na sve izazove koje nosi ovakav način života, u ovom slučaju, prvenstveno odvojenost od obitelji. Vrijeme zajedno nadomjestimo putem poruka i videopoziva, tako da uvijek i u svakoj situaciji postoji neki način. Što se prehrane tiče, pokušavam balansirati. Trudim se unositi dovoljno UH, posebno voća i povrća, kao i što više bijelog mesa i ribe. Nije mi problem staviti fokus na detalje i potruditi se posebno kada osjetim da treba. Nisam isključiv i ne želim si striktno išta braniti. Sve se može uklopiti.“
Upravo tako.
Za kraj – prelazimo na Tišminih „sedam“. Znamo već kako ide, što iskrenije i što brže. Priprema, pozor…
TikTok ili Instagram? „Instagram.“
Medijski izložen ili samozatajan? „Samozatajan.“
Movie date ili dinner date? „Dinner date.“
Baklava ili cheesecake? „Baklava.“
Video igrice ili filmovi? „Filmovi.“
Burger ili pizza? „Burger.“
Biti solo ili u vezi? „Biti u vezi.“