2018. godina polako je pri kraju. Vjerojatno ste već svi na nekim putovanjima, kod prijatelja ili rodbine. Lagano ložite vatricu, roštiljate, pijete i veselite se ovoj Novoj što nam dolazi. Vjerojatno sam i ja negdje vani, pijuckam i razmišljam o ovo Staroj. Pogledavši unazad kroz ovu godinu dogodilo se mnogo lijepih stvari, što životnih, što poslovnih, ali dobrih i onih za pamćenje.
Želim da se ova godina pamti! U ovoj kolumni osvrnut ću se na sve značajne sportske uspjehe u ovoj Staroj 2018. Bilo ih je stvarno puno, nisam ih poredala kronološki, nego nekako onako po svoju. Mislim da će ovo biti jedna od mojih najdužih kolumni, jer Hrvatska je ove godine rasturila u sportu.
SREBRNI NOGOMETAŠI
Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine je 21. izdanje svjetskog nogometnog prvenstva koje se igralo od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine u Rusiji. Dogodio se dugo iščekivani trenutak, Hrvatska je od male zemlje za koju mnogi ne znaju, postala jedna od najvećih na svijetu zahvaljujući maestralnom nastupu na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Put Hrvatske na Svjetskom prvenstvu bio je kao iz snova. U velikoj zemlji na putu prema finalu naši su nogometaši prošli kroz pet gradova. Priča je započela u Kalinjingradu protiv Nigerije, nastavljena u Nižnjem Novgorodu kada je srušena velika Argentina predvođena Lionelom Messijem i u Rostovu na Donu gdje je u Hrvatska kombiniranom postavom svladala Island. U grupi su osvojili svih devet bodova, što je uspjelo samo još dvjema reprezentacijama. U osmini finala Hrvatska je pobijedila Dansku na jedanaesterce, nakon što je utakmica završila 1:1. Potom smo u četvrtfinalu svladali Rusiju. Nakon rezultata 2:2, Hrvatska je pobijedila Rusiju 4:3 opet na jedanaesterce i tako otišla u polufinale gdje ju je čekala Engleska. Favorizirana od mnogih, Engleska nije mogla zaustaviti Hrvatsku, koja im je zabila dva gola, dok su Englezi dali jedan. Hrvatska je tako prvi put otišla u finale Svjetskog prvenstva i već tada napravila povijesan uspjeh u kojem su nadmašili Vatrene iz 1998. Godine kada su kući donijeli broncu.
Hrvatska može biti zadovoljna i ponosna učinjenim u ovom finalu, kao i na cijelom prvenstvu. U najmanju ruku smo bili ravnopravan, ako ne i puno bolji protivnik od Francuza. Ipak, sreća ovoga puta nije bila na našoj strani. Iako nam je zlato izmaklo, ulicama su se orile navijačke pjesme i slavilo se do ranih jutarnjih sati.
Zatim je uslijedio doček Vatrenih u Zagrebu. Preko pola milijuna ljudi spremno je čekalo Vatrenu momčad, grad je bio blokiran, ekstaza, navijanje, pjevanje i veselje dolazili su sa svih strana grada Zagreba. Fotografije dočeka obišle su i zadivile svijet, stvorile su se slike koje će zauvijek živjeti u uspomenama reprezentativaca, ali i svih Hrvata. Slike govore više od tisuću riječi pa ćemo se prisjetiti ovog događaja putem slika:
Iako smo ostali bez zlata, utješili smo se s nagradom za Luku Modrića, koji je apsolutno zasluženo proglašen za najboljeg igrača SP.
LUKA MODRIĆ
Kad sam već spomenula Luku Modrića, mislim da je red da i on dobije svoj mali dio ove kolumne. Luka Modrić ljudi moji je igrač i osoba koja je ove godine uspjela osvojiti sve što se odvojiti dalo ( nažalost, sve osim zlata na SP). Dobio je nagradu za najboljeg igrača svjetskog prvenstva u Rusiji, proglašen je najboljim igračem Europe u izboru Europske nogometne federacije (UEFA), te najboljim igračem svijeta u izboru Međunarodne nogometne federacije (FIFA).
Kapetan ‘vatrenih’ se upisao u povijest i kao prvi nogometaš koji je uzeo sve tri najvažnije nagrade u istoj godini. Premda je povijest nogometa puna velikana nitko do sada u istoj godini nije osvoji tri najvažnija pojedinačna priznanja. Luka je prvi koji je spojio nagrade za najboljeg nogometaša SP-a, FIFA-e i France Footballa.
Kad sam već krenula pisati o pojedincima, tako ću i nastaviti. A da ne bude da sam spomenula samo muškarce red ćemo prekinuti s jednom ženom.
Jedna i jedina – SANDRA PERKOVIĆ
Najbolja svjetska bacačica diska Sandra Perković na Europskom atletskom prvenstvu u Berlinu osvojila je zlatnu medalju s hicem od 67,62 metara te tako postala prva u povijesti, računajući i mušku i žensku konkurenciju, s pet uzastopnih naslova europske prvakinje u istoj pojedinačnoj disciplini. Imala je sedam najdužih hitaca u svijetu ove godine, a naslov u Dijamantnoj ligi joj je izbjegao samo zahvaljujući spletu nesretnih okolnosti. Pobijedila je na četiri mitinga Dijamantne lige – Dohi, Rimu, Parizu i Londonu – a bez naslova ostala jer tu dominaciju nije potvrdila i peti put, na finalu u Bruxellesu.
EL ANIMAL
Hrvatski profesionalni boksač Filip Hrgović osvojio je naslov interkontinentalnog prvaka u teškoj kategoriji po verziji WBC zahvaljujući pobjedi nokautom u trećoj rundi protiv Amerikanca Amira Mansoura u zagrebačkoj Areni. Osvajač brončane olimpijske medalje iz Rio de Janeira 2016., 26-godišnji Hrgović dominirao je protiv 20 godina starijeg suparnika od samoga početka dvoboja. Hrgoviću je ovo bila šesta profesionalna borba i šesta pobjeda, a peta nokautom.
SVJETSKI KARATE PRVAK
Ivan Kvesić je osvojio zlato u Madridu u poluteškoj kategoriji, a do njega je stigao nakon što je zbog ozljede odustao Ukrajinac Valerij Čobotar. Za Hrvatsku su u karateu svjetska zlata do sada osvajali samo Junior Lefèvre i Danil Domdjoni. Prvi je zlato osvojio 2000. godine, a drugi 2008. godine. Ovo mu je druga velika medalja ove godine jer je na Europskom prvenstvu u svibnju osvojio srebrnu medalju. Deset godina je Hrvatska čekala na svjetsko zlato, a osvojio ga je sjajni Ivan iz Širokog Brijega. Godinama je jedan od najboljih boraca u Hrvatskoj i Europi, a sad je zablistao na Svjetskom prvenstvu.
NEUMORNA BRAĆA SINKOVIĆI
Nakon što su višegodišnju dominaciju u dvojcu na pariće okrunili olimpijskim zlatom u Rio de Janeiru 2016., braća Martin i Valent Sinković prebacili su se u sasvim novu disciplinu, u dvojac bez kormilara.
Lani su na Svjetskom prvenstvu uzeli srebro, a ovog ljeta u Glasgowu na Europskom prvenstvu zlato. Pobijedili su sa sekundom prednosti nad francuskom braćom Valentinom i Theophileom Onfroyem. Slijedi Svjetsko prvenstvo i lov na novo zlato. Nije im dosta, žele ih još.
JOŠ JEDNA BRAĆA
Ovog puta zadarska. Šime i Mihovil Fantela tek oko dvije godine jedre zajedno, a već su svjetski prvaci! Otputovali su skromno, bez velikih najava sa željom da osvoje jedno od prvih osam mjesta koja vode na Olimpijske igre u Tokio 2020. A na kraju su uzeli zlato. Šime već ima olimpijsko zlato iz Rija s Marenićem, ali osvajanje olimpijske medalje i s bratom bila bi posebna stvar. Žele doživjeti isto što i braća Sinković prije dvije godine. Iskreno se nadam da će u tome i uspjeti!
BEZ KAPETANA
Izabranici Ivice Tucka onamo su stigli kao aktualni svjetski prvaci i srebrni s Olimpijskih igara. Zagrijali su se protiv Nizozemske i Turske, pobjedom nad Grčkom osvojili skupinu i onda u četvrtfinalu eliminirali Crnu Goru.
U polufinalu bolja je bila Srbija, no u borbi za broncu Hrvati su svladali Talijane i kući se vratili s medaljom oko vrata. U godini u kojoj je reprezentacija ostala bez kapetana Sandra Sukna koji je imao srčanih problema Tucak je poručio da je ovo bronca zlatnog sjaja.
SREBRO U KOLICIMA
Hrvatska rukometna reprezentacija u kolicima osvojila je srebrnu medalju na Turniru nacija koji se od 29. studenog do 3. prosinca održao u portugalskom gradu Leiriji što je izuzetan uspjeh jer je to bio prvi službeni nastup rukometaša u kolicima na nekom međunarodnom natjecanju. Sudjelovale su reprezentacije Portugala, Hrvatske, Mađarske i Nizozemske, a pobjedu je ostvarila reprezentacija Portugala, koja već šest godina igra rukomet u kolicima dok je treće mjesto izborila reprezentacija Nizozemske.
ŠLAG NA KRAJU
Drugi put u povijesti naši su tenisači na krovu svijeta zahvaljujući pobjedi Marina Čilića 7:6 (3), 6:3, 6:3 koju je ostvario protiv Lucasa Pouillea, najbolje rangiranog francuskog tenisača u Lilleu, nakon dva sata i 19 minuta igre pred 25.000 gledatelja na stadionu Pierre Mauroy. Marin Čilić je odveo Hrvatsku među deset reprezentacija koje se mogu pohvaliti da su više o jedanput osvojile najstarije momčadsko tenisko natjecanje.
Kada pogledamo put do finala, možemo slobodno reći kako su neki protivnici prije finala pružili veći otpor od Francuske. Sve je krenulo 2. veljače kada je Hrvatska u Osijeku dočekala Kanadu. Marin Čilić nije igrao prvog dana za Hrvatsku jer je tjedan prije igrao pet setova protiv Rogera Federera u finalu Australian Opena. Zbog toga je Viktor Galović uskočio prvi dan, ali nije pružio dobar otpor velikom talentu svjetskog tenisa, Denisu Shapovalovu. Srećom, Borna Ćorić bio je uspješan u prvom meču dana protiv Vaseka Pospišila. Drugog dana u meču parova također nije krenulo dobro. Čilić se vratio poslije Australian Opena, zaigrao s Dodigom i lagano izgubio prva dva seta 2:6, 3:6 od odlične kanadske kombinacije Daniela Nestora i Vaseka Pospisila. Potom kreće buđenje i veliki preokret 6:4, 7:5 i 6:2.
Borna Ćorić izašao je prvi odlučujućeg dana što je bilo dovoljno za konačnu pobjedu. Slavio je protiv Shapovalova 6:4, 6:4, 6:4 tako da Marin Čilić nije morao na teren samo tjedan dana nakon poraza od Federera u finalu Australian Opena u pet setova.
6. travnja u Varaždinu igralo se četvrtfinale protiv velikog autsajdera Kazahstana. Ovdje je Hrvatska mogla računati od prvog dana na Marina Čilića koji nije razočarao. U prvom meču deklasirao je Dimitrija Popka 6:2, 6:1, 6:2. Očekivalo se da će Hrvatska riješiti Kazahstan u prva dva dana, ali Davis Cup je često nepredvidljiv. Čorić je izgubio od Mihaila Kukuškina 6:3, 6:7, 4:6 i 2:6. Osim što je Kukuškin imao dobar dan, a takav može pobijediti i bolje tenisače od Ćorića, treba napomenuti kako se drugi najbolji hrvatski tenisač tek vratio s američke turneje. Dva tjedna zaredom stigao je daleko u Indian Wellsu (polufinale) i Miamiju (četvrtfinale). Kukuškin je to iskoristio i zasluženo slavio.
Timur Habibulin i Aleksandar Nedovjesov čekali su Ivana Dodiga i Nikolu Mektića drugoga dana. Zabrinjavajuće otvaranje, gubitak prvog seta 6:7, a onda su Dodig i Mektić pokazali klasu. 6:4, 6:4 i 6:2 za osvajanje drugog boda Hrvatske.
Trećeg dana Marin Čilić nije ostavio nikakvu sumnju. Kukuškin nije bio ni blizu kvalitete tenisa iz meča protiv Ćorića. Najbolji hrvatski tenisač slavio je sa 6:1, 6:1, 6:1.
Najteži ispit hrvatski tenisači imali su u polufinalu protiv Sjedinjenih Američkih Država. A nije izgledalo tako nakon prvog dana. Oslabljeni nedolaskom Johna Isnera i Jacka Socka, Hrvatska je tu činjenicu iskoristila prvog dana.
Borna Ćorić slavio je protiv Stevea Johnsona 6:4, 7:6 i 6:3, a Marin Čilić protiv Francesa Tiafoea 6:1, 6:3 i 7:6. Mate Pavić, najbolji hrvatski igrač u parovima, vratio se u reprezentaciju za ovaj dvoboj i pobjeda za odlazak u finale Davis Cupa bila bi savršena za njegov povratak.
Ipak, to se nije dogodilo. Njemu i Dodigu s druge strane mreže stajali su Mike Bryan i Ryan Harrison. Bryanov brat Bob također nije igrao dulje vrijeme zbog ozljede, a Mikeov zamjenski partner Jack Sock također nije igrao u Zadru. Svejedno, u napetom meču punom preokreta, američka kombinacija uspjela je slaviti 5:7, 6:7, 6:1, 7:6 i 6:7.
U hrvatskim redovima unatoč porazu nije bilo zabrinutosti. Marin Čilić igrao je protiv Sama Querreyja, Amerikanca koji je igrao slabu sezonu, a zemlja mu je podloga koja mu najmanje odgovora. Unatoč tome, Querrey na dobar dan može iznenaditi svakoga. To je učinio i Marinu Čiliću.
Nakon dobro odigranog prvog seta koji osvaja sa 7:6, ostavivši samo jedan poen Amerikancu, veliki pad dogodio se u tie-breaku drugog seta. Čilić je imao 6:1 i pet vezanih set lopti za 2:0 kada neobjašnjivo počinje redati neforsirane pogreške što ga dovodi do gubitka seta. Querrey je kasnije zaigrao još bolje, Čilić je dodatno pao i Amerikanac je na kraju slavio 7:6, 6:7, 3:6 i 4:6.
To je značilo da je sav pritisak pao na leđa Borne Ćorića, tada još 21-godišnjaka. Ipak, činjenica što se u profesionalnom tenisu nalazi od svoje 17. godine i što je do sada u karijeri odigrao puno bitnih mečeva s velikim ulozima, pomogla je Ćoriću. Ponovno se morao čupati, gubio je 2:1 u setovima, ali sjajna zadarska publika neprekidno ga je bodrila. Zbog toga je i pobijedio 6:7, 6:1, 6:7, 6:1 i 6:3 te tako odveo Hrvatsku u finale Davis Cupa, kojeg je Hrvatska na kraju i osvojila!
VELIKI DINO RAĐA
Eh, sada će se netko naljutiti, netko neće, ali moram spomenuti i ovog velikana. Kako i sama potječem iz obitelji u kojoj je košarka sve u životu, nisam mogla bez njega. Ljudi moji, jedan jedini, veliki Dino Rađa!
Dino Rađa, koji je desetljećima dominirao na međunarodnoj sceni osvojivši dva naslova prvaka Europe te naslove jugoslavenskoj, grčkoj i hrvatskoj ligi, primljen je u Kuću slavnih kao dio generacije 2018., a s njim su od NBA velikana tu počast zaslužili, među ostalima, Ray Allen, Jason Kidd, Steve Nash i Grant Hill. Dvaput je bio i reprezentativni prvak Europe sa selekcijom bivše SFRJ. S Hrvatskom je, pak, osvojio olimpijsko srebro (1992.), dvije europske bronce (1993. i 1995.) te svjetsku broncu (1994.), a sveukupno ima osam reprezentativnih medalja s najvećih natjecanja. Bio je proglašen i najboljim igračem finala doigravanja u Grčkoj (1998.) i najboljim igračem finalnog turnira Eurolige (1989.). Od FIBA je 1991. godine izabran među 50 najboljih košarkaša, a 2008. je dobio priznanje kao jedan od 50 najznačajnijih promicatelja Eurolige. U NBA ligi proveo je četiri sezone u dresu Boston Celticsa za koje je odigrao 224 utakmice uz prosjek od 16,7 koševa i 8,4 skoka pri čemu je u najboljoj sezoni (1995./1996.) prosječno bilježio 19,7 koševa i 9,8 skokova.
Jedan od najvećih hrvatskih košarkaša i član legendarne generacije Jugoplastike dobio je veliko priznanje tako što je izabran u Hall of Fame.
Od Hrvata tu čast još su imali Krešimir Ćosić (1996.), Dražen Petrović (2002.) i Mirko Novosel (2007.).
ZLATNI KADETI
Njih ne smijemo ne spomenuti. Generacija U-16 košarkaša pokorila je Europsko prvenstvo ovo ljeto u Novom Sadu. Iako su imali prilično tešku skupinu, igrači trenera Mile Karakaša uspjeli su se dočepati velikog finala sa Španjolskom. Iako nas mnogi nisu vidjeli kao favorite, mi smo to sve brzo demantirali. Vodili su naši momci tijekom većeg dijela utakmice i stvarno je bio gušte gledati te golobrade momke kako sigurno igraju, kao da već imaju nekoliko seniorskih utakmica u rukama i nogama. Onda je pred kraj uslijedio mali pad, što su Španjolci iskoristili, ali onda se u zadnja dva napada ukazao MVP cijelog prvenstva, Roko Prkačin i sa jednim monstruoznim zakucavanjem i polaganjem svega par sekundi prije kraja, donio Hrvatskoj veliko zlato. Potpuno zasluženo! Zlatni momci su bili: Filip Paponja, Dominik Rašić, Ivan Perasović, Hrvoje Majcunić, Roko Prkačin, Boris Tišma, Duje Brala, Matej Bošnjak, Lukša Buljević, Ante Perkušić, Mario Krešić i Tomislav Ivšić, a sa klupe su orkestrom dirigirali slijedeći ljudi: Mile Karakaš kao izbornik, Stipe Kuliš kao pomoćnik, Zvonimir Galovac kao kondicijski trener, Domagoj Rezo kao fizioterapeut i Mladen Erjavec kao Instruktor HKS-a.
I time bi zaključila ovu 2018. Godinu. Još se čeka na naše košarkaše hoćemo li se ili nećemo kvalificirati na Svjetsko prvenstvo, ali o tome ćemo na pregledu 2019. Godine. Uživajmo dok je ovako lijepo! Naravno da nisam spomenula sve uspjehe nego one najznačajnije, tako da ako sam nekog izostavila, ja se duboko ispričavam. Kako bi rekao moj Goc, nemojte šta zamjerit!
I to je to, ova Stara je bila vrh, ajmo vidit što Nova donosi. Puno sreće želim svim sportašima, trenerima, fizioterapeutima, mama i tatama tih sportaša, braćama i sestrama, pa na kraju i kolegama novinarima. Neka Vam je još sretnija i uspješnija ova Nova od Stare.