U ovom subotnjem izdanju ugostili smo mladog 3X3 reprezentativca, Bornu Antolića.
Veliki pozdrav, Borna! Dobrodošao u „Kod Sare vikendom“. Kako sam od ove sezone odlučila dati ponekim stavkama koje do sada nisu bile u rasporedu ipak malo više prostora, barem u ovom medijskom dijelu kojeg sama kreiram, smatrala sam da 3X3 košarka itekako zaslužuje biti i definitivno je jedna od njih. Ti, kao mladi hrvatski 3X3 reprezentativac koji se može pohvaliti rujanskom srebrnom medaljom i drugim mjestom u sastavu U23 reprezentacije s Mediteranskih igara u Heraklionu, definitivno ćeš nam s lakoćom približiti i dodatno pojasniti ljepotu i posebnost 3X3 košarke. Što smatraš najvećom prednošću 3X3 formacije, kakva iskustva imaš sa standardnom 5 na 5 košarkom te smatraš li da su te dvije košarkaške vrste podjednake u smislu mogućnosti, napretka i medijskog prostora?
„Pozdrav Sara, zahvaljujem na pozivu! Drago mi je da si odlučila pisati i o ovoj inačici košarke. U 3X3 košarku sam, zajedno sa još tri suigrača i prijatelja iz KK Sesveta, ušao na inicijativu svog trenera, Tomislava Vouka i jednog od ponajboljih i najiskusnijih domaćih 3X3 igrača, Daria Papka. Dario nas je na početku učio kretnjama, akcijama i principima 3X3 košarke, da bismo naposljetku s njim i njegovom ekipom, u kojoj su još bili Ivan Svoboda i Franko Dugandžić, trenirali i pripremali se za turnire. Kao prednost 3X3 košarke vidim dinamiku, brzinu igre, više prostora i veću mogućnost pokazivanja individualne kvalitete. Što se tiče 5 na 5 košarke, osim u Sesvetama gdje trenutno igram treću sezonu, određeni period mlađih kategorija proveo sam i u KK Boscu. Smatram da će standardna košarka uvijek biti popularnija i više medijski praćena, ali i da svakako 3X3 ima još puno prostora za napredak.“
Vratimo se na ovo već spomenuto. Naime, u rujnu ste se s Mediteranskih igara vratili sa srebrnom medaljom, iako ste zlatu bili jako blizu. U finalu ste izgubili od ekipe Grčke, brojeći samo dva poena manje na semaforu. Kakve su tada bile emocije i ostaje li manjim dijelom gorak okus zbog toga što je zlato ipak iskliznulo iz ruku? Od srca čestitamo na svemu postignutom i držimo fige da se sljedeći put ravno s prvog mjesta u Hrvatsku vrati priželjkivani zlatni sjaj.
„Puno hvala na čestitkama! Emocije nakon finala svakako su bile izmiješane jer smo u jednu ruku osvojili medalju za Hrvatsku, ali smo se ipak vratili s porazom i ostali na korak do zlata. Također se nadam se da će dečki koji će nastupati za U23 reprezentaciju u budućnosti doma donijeti zlato.“
Luka Jurički, Roko Sedlar i Jakov Jacović uz tebe čine pobjednički reprezentativni, mladi tim. Kako se slažete izvan parketa te družite li se privatno? Kako su tekle pripreme za ovaj reprezentativni pothvat? Ispričaj nam kako izgleda kada se nađete u prilici zaigrati jedan protiv drugoga.
„Radi se o odličnim suigračima i još boljim osobama. Van smo terena u kontaktu, iako je malo teže naći vremena za druženja uz različite obveze i prije svega rasporede treninga koje svaki od nas ima, ali definitivno imamo jako dobar međusobni odnos. Pripreme smo zapravo imali u dva navrata, prvenstveno za U23 Ligu nacija na kojoj su Roko i Luka imali priliku sudjelovati te ostvariti dobre rezultate. To nam je uvelike pomoglo da pripremljeni dočekamo Mediteranske igre. Za vrijeme pripremnog razdoblja imali smo dva treninga dnevno i turnir završnice prvenstva Hrvatske gdje su obje ekipe završile u top četiri. Ako se na turnirima nađemo u suprotnim ekipama, uvijek riječ bude o dobrim utakmicama, a razina kompetitivnosti prisutna je na visokoj razini.“
Postoji li neki 3X3 turnir koji ti je najviše ostao u pamćenju; zbog rezultata, kulisa, grada itd.? Možeš li izdvojiti neku anegdotu s putovanja i opisati koje sve procese treba proći od odlučivanja na prijavu do ekipnog dolaska na jedan turnir? Čujem još podosta nepoznanica kada je ova inačica košarke u pitanju, što misliš da je glavni razlog tome?
„Izdvojio bih svakako Mediteranske igre zbog medalje s Hrvatskom i ‘Challenger’ u Samoboru gdje su prisustvovale najjače ekipe svijeta. Što se tiče samog procesa odlaska na turnir, obično se izvuku svi turniri koji su prijavljeni na FIBA-inim stranicama pa se planski gleda gdje bi se moglo ići, a kao neke od presudnih faktora naveo bih: konkurenciju, jačinu turnira po FIBA-i, kotizaciju, mjesto u kojem se igra itd. Mislim da je 3X3 i dalje nepoznanica jer se tek prošle godine počela uzdizati na jednu višu, medijski popraćenu razinu. Uz napredovanje razina organizacije i kvalitete turnira, uvjeren sam da će joj popularnost sve više rasti.“
Ostavlja li veliki utjecaj kada, primjerice, u kratkom vremenu promijeniš timove za različita natjecanja? Vjerujem kako cijela domaća 3X3 scena poprilično dobro funkcionira i da se svi međusobno „igrački“ poznajete, no ipak… postoje li ta dvojica s kojima najbolje funkcioniraš?
„Rekao bih kako ipak ostavlja. Svakako je najlakše i najljepše igrati uz ekipu s kojom je već odigrano više turnira jer se neke bitne igračke stavke vremenom automatiziraju. Kao one s kojima se najviše poznajem na terenu, izdvojio bih: Jana Grabovca, Jakova Jacovića i Luku Juričkog, dok je trojac s kojim mi je najlakše igrati: Dario Papak, Ivan Svoboda i Franko Dugandžić zbog iskustva i kvalitete koju donose.“
Osim timske, igraš i sveučilišni 3X3 te se nalaziš i u košarkaškom 5 na 5 sastavu. Studentski sport zna bit itekako lijepo iskustvo i sigurna sam da bi takve tradicije trebalo aktivno unaprjeđivati. Možeš li se kratko osvrnuti na to? Kako funkcioniraju sveučilišni treninzi, natjecanja i slaganje ekipe? Koliko je zapravo košarka popularan sport među mladima?
„Ove sam godine imao sreću i priliku sudjelovati na Europskom sveučilišnom prvenstvu u 3X3 košarci koje se održavalo u Debrecenu. Naknadno sam se priključio jer je jedan od igrača odustao, tako da sam se na poziv izbornika Harapina vrlo rado odazvao. Pripreme su se sastojale od ponavljanja kretnji, šuterskih treninga i sparinga s jakim ekipama. Što se odabira ekipe tiče – iskreno ne znam koji su kriteriji, ali mislim da je izbornik gledao iskustvo i kvalitetu igranja jer su sa mnom u ekipi bili još Ivan Nakić-Vojnović i Luka Cvitanović koji nastupaju u premijerligaškim sastavima te Luka Jurički koji je, naravno, također 3X3 reprezentativac. Nažalost, košarka nije dovoljno popularna među mladima, ali nadam se da će se to što prije promijeniti.“
Koje su tvoje ambicije za dalje? Je li 3X3 prednjači ili podjednaku šansu daješ i zadržavanju u 5 na 5 sastavima? Kakvi su planovi za sljedeće ljeto i znaš li već u kojim gradovima ćeš uz igru provesti ljetne večeri?
„Ambicije za 3X3 definitivno su velike, relativno je to nova i mlada grana košarke koja se u Hrvatskoj i na našim prostorima sve više podiže i razvija pa se nadam da će i igrači napredovati usporedno s tim. Iduće mi je ljeto plan sudjelovati na što je više turnira moguće, a volio bih igrati u Dalmaciji jer još nisam imao tu priliku. Što se 5 na 5 košarke tiče, Sesvete su trenutno neporažene u ligi. Nade i želje usmjerene su na osvajanje trenutne i kvalificiranje u Prvu mušku ligu.“
Zanima nas čuti je li i u koliko mjeri Sportski KOD čitan među 3X3 ekipama? Koja ti se naša rubrika najviše sviđa i smatraš li da možemo barem malim dijelom utjecati na popularizaciju ovog sporta koji je inače i glavni pokretač razvoja košarke u cjelini?
„Koliko znam, KOD je čitan u velikoj mjeri, a meni se osobno najviše sviđaju ‘Šestica’ i ‘Kod Sare vikendom’. Mislim da je dobro što imamo ovakav portal koji je fokusiran na košarku jer, nažalost, svjedoci smo situacije u kojoj mediji daju sve više pažnje ostalim sportovima, a vjerujem kako će Sportski KOD, između ostalog, još više pridonijeti razvoju i popularizaciji 3X3 košarke u Hrvatskoj.“
Kakav je Borna van terena? Koliko pripreme za sezonu zahtijevaju od tebe bolju adaptaciju dnevnih navika, načina života pa tako i prehrane? Pridaješ li joj posebnu pozornost i kako gledaš na činjenicu da je u domaćem sportu još uvijek stavka koja se vrlo lako „gurne pod tepih“?
„Za vrijeme priprema, kao i tijekom aktivne sezone, trudim se održavati rutinu koju čine teretana, istezanja i dobra prehrana. Dajem veću pozornost prehrani, ali mislim da bi to svakako trebalo dići na jednu višu razinu jer je u mom slučaju daleko od savršenog. Da, iznimna je šteta što se u domaćem sportu prehrana zanemaruje, ali vjerujem da većina ozbiljnijih košarkaša, odnosno sportaša, samostalno staviti naglasak, kako na prehranu, tako i na svaki faktor na koji mogu direktno utjecati i tako unaprijediti vlastitu kvalitetu.“
Borna, hvala ti na odvojenom vremenu i sretno u nastavku karijere.
