Danas svoj rođendan slavi najveći sportaš koji je ikad hodao Hrvatskom, a vrlo vjerojatno i svijetom.
Trošiti riječi o Draženu Petroviću nema smisla. Toliko je već priča ispričano, dogodovština, crtica i detalja iz njegovog života da se nema smisla ponavljati. Ono što svi već znaju je da je Dražen bio radnik kakvog svijet rijetko viđa, uz to sve imao je i talent za košarku, a kada to dvoje spojite, dobijete košarkaša kakav je bio Dražen. Zašto nam ga je Bog uzeo tako rano, nikad nećemo saznati…njegovim odlaskom nastala je, a i siguran sam da je još uvijek prisutna, velika, ogromna rupa u našoj košarci iz koje se, kako stvari stoje, nećemo još skoro izvući.
Nekoliko je važnih lekcija koje nas je sve skupa naučio Dražen:
“Dajte mi 30 minuta, i svakoj NBA ekipi zabit ću 20 koševa.”
“Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše.”
“Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom”.
”Da se ne bavim košarkom, bio bih mnogo povučenija osoba. Prije sam bio mnogo zatvoreniji. Pa i sad kad utakmica završi, ne volim ići u gužvu s mnogo ljudi.”
”Obvezno pročitam što mi predviđaju zvijezde, mada smatram da sve ovisi o meni. Većinu stvari čovjek ipak sam može držati pod kontrolom.”
”Šest ili sedam ujutro, nije važno. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavi stolice i driblam. I tako satima. I uživam.”
”Za mladog igrača nema ništa opasnije od sjedenja na klupi. Uvijek sam provodio daleko više vremena u igri nego na klupi. To je sretna strana moje karijere. Nikakav trening ne može nadomjestiti ono što se stekne stalnim igranjem.”
”Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popustiš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa.”
”Oni koji egzistencijalna pitanja riješe prije nego li bilo što postignu u životu, na kraju redovito loše prođu.”
”Svi su me tražili, cijela liga. No, od prvog dana za mene je postojala samo Cibona.”
”Lopta, čovječe. Uvijek ju nosim u autu. Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500.”
”Ovo je posao u kojem nemaš pravo na loš dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. Igram za njih, istodobno za klub i sebe.”
”Ovo je posao u kojem nemaš pravo na loš dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. Igram za njih, istodobno za klub i sebe.”
”U Portlandu sam u prvim danima na treninzima igrao protiv Clydea Drexlera. Nisam se mogao snaći. Ja bih njemu zabio koš, dva, on meni dvadeset. Pitao sam se što ja tu radim, jesam li pogriješio što sam otišao iz Europe. A onda sam shvatio. Bez snage si nitko i ništa. Ne stigneš ni pomisliti na šut, već su ti na ruci, ramenu, leđima. Da sam toliko trenirao u Šibenci ili Ciboni, koliko sam radio kad sam došao u NBA, bio bih 30 posto bolji igrač.”
”Ako sam nešto naučio u NBA, onda sam naučio držati svoje. Nitko me neće udarati. Imam svoje ime i prezime. Nisam prolaznik. Znam da se nekima to ne sviđa, ali moraju prihvatiti, ma kako ih to činilo nesretnim. Ima mjesta za Europljane, nikako samo u epizodnim ulogama.”
”Veselim se hrvatskoj reprezentaciji. Da budem iskren, ne toliko treninzima, koliko susretu sa svojim prijateljima, suigračima i što ću ponovo igrati za Hrvatsku. Novi dresovi, hrvatski grb, naša himna, sve mi je djelovalo nestvarno. Ne mogu to objasniti. Igrao sam dosad sve živo, čak i NBA finale, ali ovo je poseban osjećaj.”
”Kod nas je svatko kapetan. Pogledajte petorku. Kukoč, Rađa, Stojko… Što njima treba kapetan? Kapetansku ulogu shvaćam jedino da to znači da u svakom pogledu i u svakom trenutku budem primjer. Uvijek na najvišoj razini.”
”Košarka je moj život. Nikad neću prestati voljeti košarku.”