Ove subote ugostili smo kod naše Sare Stanka Kujundžića, našeg 3X3 košarkaškog majstora.
Iako ste naviknuli na razgovore s pojedincima iz domaćih klubova koji nam bez problema na tjednoj razini odgovaraju na sve nedoumice i pitanja, ne smijemo zaboraviti i onu drugu, nimalo manje bitnu granu koja je zapravo glavna ljetna zanimacija velikom broju ovih prvih, standardnih sastavnica rostera naših košarkaških liga. Pogađate, riječ je o 3X3 inačici košarke koja je iz godine u godinu sve zanimljivija unutar domaćih granica, ali i na svjetskoj ljestvici, uzimajući u obzir kako statistika kaže da je upravo „ulični basket“ glavni promotor košarke u svijetu! No, bacimo se na posao. Sa mnom je danas, u ulozi sugovornika, jedan od najboljih. Stanko Kujundžić, magistar kineziologije, bivši igrač FIBINE profesionalne 3X3 lige na dalekom Tajlandu i sudionik svih basket turnira koje možete zamisliti da se igraju na ljetnim terenima diljem Lijepe naše, odgovorit će na sve upitnike koje za većinu 3X3 ostavlja za sobom. Krenimo!
Stanko, dobrodošao! Huh, opet 3X3. Obećala sam sebi (a i svima koji nas čitaju) kako će 3X3 dobiti svoj prostor. Jako puta sam i osobno bila svjedokom kako je sistem i funkcioniranje te inačice košarke još uvijek velika nepoznanica za veliku većinu ljudi pa čak i za one koje poprilično zanima taj dio sportskog svijeta. Kako bi ti, kao osoba koja je prošla sve što simbolizira 3X3 na svojoj koži, sve skupa opisao i samim time pobliže objasnio našim čitateljima? Zašto misliš da je još uvijek toliko neznanja prisutno? Pridaje li se tome značajna važnost na nekoj globalnoj razini i je li možemo uopće uspoređivati uvjete koji su dostupni 3X3 igračima s onima koji su na raspolaganju za klasične, 5 na 5 igrače pri tom najprije misleći na mogućnost razvoja i sportski napredak?
„Pozdrav Sara, hvala na pozivu u rubriku portala kojeg uvijek rado čitam. Sportski KOD uvijek je pratio 3X3 te je uvelike pridonio razvoju te inačice košarke kod nas. Nažalost, u Hrvatskoj košarka više nije jedan od glavnih sportova kao što je bila nekada te je samim time teško očekivati veliko zanimanje mladih za bavljenjem ovim sportom, a na koncu i publike za praćenjem. Od kada je postao olimpijski sport, 3X3 raste velikom brzinom. Osim što se osnovalo mnogo profesionalnih liga diljem svijeta, sve bolji igrači se s klasične košarke prebacuju na 3X3. Najsvježiji je primjer Jimmer Fredette, nekadašnji 7. izbor NBA drafta koji danas nastupa za Miami, jednu od najboljih svjetskih momčadi. U Hrvatskoj trenutno ne postoje uvjeti za profesionalno bavljenje 3X3 košarkom, stoga je teško za očekivati neki reprezentativni uspjeh i napredak naših igrača.“
Sad kad smo se nekako upoznali s najvažnijim stavkama, mogu te pitati za neko objektivno mišljenje – ima li igrača koji nastupaju u standardnim ligama, samo zato što nemaju mogućnost stalnog igranja 3X3? Mi nemamo npr. takvu domaću ligu koja bi bila aktivna tijekom cijele godine i priuštila igračima neki stalni izvor prihoda. Bili uopće 3X3 turniri imali dovoljno ekipa, točnije igrača da se održavaju redovito, tijekom cijele godine?
„Teško pitanje, iako mislim da se opet sve svodi na financije i nedostatak istih. Bavljenje ovim sportom iziskuje puno troškova jer ste svaki vikend na putu. Upravo iz tog razloga, htio bih se zahvaliti ljudima koji su bili uz našu ekipu i tako nam puno pomogli poput gosp. Gorana Urukala, bivšeg košarkaškog suca te gosp. Tvrtka Aračića, vlasnika Sportko akademije koji je s nama već drugu godinu za redom. Zasigurno bi jedna aktivna liga tijekom cijele godine kroz dogledno vrijeme podignula razinu 3X3 košarke u Hrvatskoj, kao što je slučaj i u drugim državama koje joj pridodaju profesionalni značaj.“
Ti si neko vrijeme proveo na Tajlandu gdje si imao priliku igrati u profesionalnoj 3X3 ligi, ali i natjecati se na nekim od najpoznatijih svjetskih turnira. Kakav ti je osjećaj bio po prvi put otići tako daleko i koliko se zapravo tajlandski način života razlikuje od našeg? Što ti se najviše dojmilo, a što najmanje?
„Da, dvije sam godine za redom nastupao na Tajlandu. Prve sezone za japansku momčad Leo Blacks, kada smo u regularnom dijelu bili najbolja momčad lige da bi na kraju izgubili u finalu. Sljedeće sezone igrao sam za tajlandsku ekipu CT Tigers u kojoj su mi suigrači bili španjolski i tajlandski reprezentativci. Zbog masovne pucnjave u centru Bangkoka, liga je otkazana, a te smo sezone nastupali na samo nekoliko turnira po Tajlandu i Vijetnamu. Još sam proveo kratko vrijeme na Filipinima i tamo je bilo jako zanimljivo za vidjeti u kolikoj mjeri se zapravo živi košarka koja je ondje praktički i jedini sport. Lige su im organizirane po uzoru na NBA u kojima isključivo mogu igrati domaći igrači, izuzev na nekoliko turnira. Također, sistem funkcioniranja 3X3 košarke im je odlično posložen i aktivno se igra tijekom cijele godine. Sezona im se sastoji od 30-ak turnira koji se igraju diljem države i samim time privedu jako puno gledatelja. U 3X3 košarci sezone ne traju toliko dugo, a kako se jako često igra – ne uspijete toliko iskusiti kulturu i način življenja. Uglavnom ste u svom mjehuru koji se sastoji od treninga, hotela i utakmica. Jedino što mogu reći je da je hrana u jugoistočnoj Aziji zaista predivna hahah.“
Bio si redoviti sudionik 3X3 sveučilišnog natjecanja dok si bio student i kao takav uspješno implementirao važnost bavljenja sportom kod studentske populacije. Koliki je omjer sportaša među studentima i je li moguće aktivno raditi na oba dijela karijere – sportskom i obrazovnom? Koliko ti je diploma kineziologa pomogla u daljnjem radu?
„Da, završio sam Kineziološki fakultet u Splitu na kojem je bilo i mnogo aktivnih sportaša. Jako je teško uskladiti akademski dio i aktivno bavljenje sportom, ali srećom profesori imaju veliku dozu razumijevanja. Na sveučilištu je i započelo moje bavljenje 3X3 košarkom. Tadašnji izbornik sveučilišne momčadi i sadašnji koordinator 3X3 košarke, Hrvoje Marin, pozvao me u ekipu za Svjetsko sveučilišno prvenstvo u Kini na kojem smo osvojili visoko 4. mjesto. Sljedeće smo godine osvojili brončanu medalju na Europskom prvenstvu održanom u Splitu. Diploma kineziologa puno mi je pomogla jer sam i iza studentskih dana ostao vezan uz košarku, više u analitičkom dijelu. Također, od velikog značaja bila mi je i godina na usmjerenju kod profesora Marija Jeličića od kojeg sam jako puno naučio.“
Svakako imaš „košarkaških gena“, uzmemo li u obzir kako ti je otac uspješni domaći trener. Jesi li ikada zbog toga osjećao neki dodatni pritisak ili ti je bila samo motivacija da se pokažeš u najboljem svjetlu? Kako to da si ti odlučio krenuti 3X3, a ne 5 na 5 putem? Kako bi se postavio u situaciji da ti je u određenom trenutku otac na poziciji trenera?
„Nije mi to nikada predstavljalo dodatni pritisak. Puno smo trenirali zajedno, posebno preko ljeta. Nekoliko puta mi je zamalo bio trener što u mlađem, što u seniorskom uzrastu, ali se nikada nije dogodilo. To bi bilo zanimljivo vidjeti haha. Od početka sam zavolio 3X3, to je sport koji je puno više po ‘mom guštu’ jer se igra puno brže i svaki igrač više sudjeluje u samoj igri. Što se 5 na 5 košarke tiče, proveo sam sve mlade uzraste u redovima KK Splita, kao i jednu seniorsku sezonu u vjerojatno najtežim danima u povijesti kada se u zadnjoj utakmici sezone osigurao opstanak u Premijer ligi. Nakon toga, upisao sam fakultet i otišao u Kaštela koja su također tada bila u Premijer ligi. Uz sve veće obaveze na fakultetu, nisam mogao izdržati ritam putovanja i treninga te sam odlučio otići u ligu niže, točnije pridružiti se Mislavu. Tamo više nisam vidio neku mogućnost napretka i daljnjeg razvoja te sam se u potpunosti posvetio basketu za što mislim da je bila dobra odluka.“
Koji su tvoji ciljevi, želje i u kojem smjeru gajiš ambicije za dalje? Vraćaš li se na Tajland ili ostaješ u okviru domaćih granica? Kada kreću i kako se odvijaju pripreme za nadolazeću ljetnu 3X3 sezonu?
„Trenutno ostajem u Hrvatskoj. Ciljevi su najviši mogući, a jedan od primarnih je pokušati s domaćom ekipom izaći na međunarodnu scenu. Naravno da bih se volio i ponovno vratiti u Aziju gdje mi je zaista bilo jako lijepo. Pripreme za 3X3 sezonu su u tijeku te vjerujem da će se dodatno podići na viši nivo kada tijekom travnja završe 5 na 5 lige i pridruže nam se igrači koji su trenutno zauzeti.“
Aktivni si sudionik skoro svih domaćih „basket turnira“ i publika te ima priliku gledati u velikom broju gradova gdje jako često svoju ekipu predvodiš do prvog mjesta. Koja je dvojka koju najbolje igrački poznaješ i tim kojem si uvijek vjeran? Kako je proteklo i koliko je uspješno bilo prošlo ljeto za tebe i tvoj tim s igračkog gledišta?
„Prošlo ljeto bilo je, mogu reći, jako uspješno jer smo osvojili najviše turnira u Hrvatskoj, kao i posljednjih nekoliko sezona. Nažalost, u finalu Pro Toura smo zaustavljeni minimalnim porazom u polufinalu. Nesretnom ozljedom Marija Krešića u četvrtfinalu, ostali smo na samo tri raspoloživa igrača te ostatak turnira igrali bez zamjene. Ostaje žal jer vjerujem da smo mogli otići do kraja i izboriti nastup na World Touru u Debrecenu na kojem bi zasigurno imali što za reći.“
Bio si i član 3X3 reprezentacije Hrvatske. Kakve uspomene nosiš iz tog vremena i koja će ti situacija/utakmica/putovanje ostati u neizbrisivom pamćenju?
„Poseban je osjećaj nastupati za Hrvatsku reprezentaciju. Vjerujem da svi o tome maštaju kad se počinju baviti bilo kojim sportom. Definitivno je najdraže putovanje bio turnir u Subotici gdje smo kao totali autsajderi došli do finala u kojem nas je zaustavila Srbija, aktualni prvak svijeta. Tijekom tog i sljedećeg turnira u Parizu pobijedili smo nekoliko od top 10 reprezentacija poput Nizozemske, Slovenije, Francuske te bi sigurno imali šanse plasirati se na OI da te godine nisu bile otkazane zbog pandemije. Sljedeće godine ipak nismo uspjeli ponoviti kemiju i igru od prijašnje sezone te smo na koncu ostali bez Olimpijskih igara.“
Čime se baviš u slobodno vrijeme? Koji su ti hobiji, kako treniraš i kako se hraniš? Smatraš li da ima razlike u načinu života igrača klasične i 3X3 košarke?
„Uz posao i trening nemam mnogo slobodnog vremena. Danas radim online posao vezan uz analize utakmica što mi omogućuje i igranje u inozemstvu. Dok sam bio na fakultetu, radio sam u KK Splitu kao trener. Samostalno sam vodio jednu grupu početnika i bio sam pomoćnik Milanu Karakašu u juniorima Splita što je bilo jedno veliko iskustvo. Kad vremena ima malo više, volim negdje otputovati. Najdraži hobi je definitivno nerviranje uz Hajdukove utakmice, bilo na Poljudu, bilo pred malim ekranima haha. Treniranje u sezoni i van sezone se prvenstveno razlikuje u volumenu i intenzitetu zbog toga što ste u sezoni 2-3 dana tjedno na putu. Zato je tijekom sezone to dosta kraće i intenzivnije, dok se van sezone trenira duže. Što se prehrane tiče, jedino što pazim je da ne jedem brzu hranu, odnosno procesuiranu i pića s puno umjetnih sladila. Uglavnom primjenjujem prehranu s puno bjelančevina, ugljikohidrata, voća, povrća i nekih zdravih masti. Ne vjerujem da ima nekih posebnih razlika između naših i života 5 na 5 igrača, ali evo… možda mi malo manje uživamo u ljetu.“
Što bi poručio mladima koje zanima baš ovaj dio košarkaškog svijeta? Odakle krenuti i kako na tom putu ostati ustrajan?
„Savjet mladima koji ulaze u 3X3 košarku je da se jednostavno tome posvete u potpunosti. Do rezultata u ovom sportu je nemoguće doći na način koji trenutno prevladava kod nas, a to je igranje 3X3 isključivo u ljetnim mjesecima. Odavno je ovo postao profesionalni sport i jedina istina je da se do vrha ne može doći, ako mu niste posvećeni u kontinuitetu.“
Mi ti želimo sve najljepše u daljnjem nastavku sportske karijere, a za sami kraj pripremila sam ti malu pitalicu na koju odgovaraš što je kraće moguće. Već su pravila dobro znana, tako da…
- Vidiš li se u nekom od domaćih 5 na 5 sastava u budućnosti? „Trenutno ne.“
- Najdraža rubrika na Sportskom KOD-u? „Kolumne i Kod Sare…“
- Najdraže jelo? „Pašticada.“
- Najdraža serija? „Prosjaci i sinovi.“
- Da možeš imati jednu super moć, koja bi to bila? „Letenje.“
