sportski sportski sportski sportski

KOD

ŠTO ZNAČI NAPISANO PROVESTI U DJELO? (poveznica između plana prehrane i gotovog tanjura)

Što kada? Vječno pitanje koje se postavlja u bezbroj životnih situacija…Sara Kostović ima novu kolumnu za vas.

Čak i nije direktno ni nužno povezano s onim sportskim načinom življenja koji je nama glavna tema, ali sigurna sam da je upravo to „što kada?“ razmišljanje zaslužno zašto se od popriličnog dijela potencijalno dobrih odluka odustaje još na samom početku.

Reći ću ti iskreno. Puno sam puta, u određenim situacijama, svjedočila ne problemu donošenja odluke za promjenu na bolje, već problemu realizacije te iste odluke. Vjerujem da možeš već sada vratiti film i pronaći barem nekolicinu okolnosti u kojima si znao/la što trebaš napraviti, ali ne i kako. Sport je tu vrlo zahvalna aktivnost jer naglasak je i na onom dijelu što, a i na onom dijelu kako. Barem što se igre na terenu tiče. Isto tako, ne smijemo zaboraviti ono već ustaljeno kako sport nije samo igra na terenu, niti samo trening, niti određeni period. Složit ćeš se da je dio sporta svaki životni aspekt koji je uz njega usko povezan. Znam i sama kako je nekada popriličan problem ova druga strana priče. Strana koja se tiče samo tebe i za koju te nitko neće vući za rukav da je ispišeš onako kako bi za tebe i sve oko tebe bilo najbolje. To je tvoja odgovornost.  

Sad ćemo uzeti kao primjer najbolju moguću situaciju u kojoj je pojedinac uzeo u obzir sve sastavnice koje imaju svoju svrhu. Između ostalog i prehranu. U rukama drži nekakav nalaz s napisanim tablicama, rasporedom, primjerima obroka, tjednim jelovnikom itd. Odradio je i individualni razgovor, jasno rekao na čemu želi poraditi, obavio pregled i sve je prošlo izrazito dobro, ali sada kada je došlo vrijeme da krene u pravu realizaciju svega za što je dobio jasne smjernice, shvaća da zapravo to i nije na onoj razini prihvatljivog koje se za sada njemu čini kao dovoljno ulaganje za promjenu. Možda smatra da bi bilo dobro, ali ne i nužno odlučeno provesti u djelo. Što onda? Tu se zaista s razlogom postavlja takvo pitanje jer pretjerano razmišljanje što i kako dalje koje se u ovakvim situacijama vrlo lako može razviti, bez problema proizvodi osjećaj nezadovoljstva koje opet rezultira neustrajanjem u namjeri da se stvarno nešto napravi.

Promjene nisu jednostavne i koliko god u teoriji nešto zvučalo podrazumljivo, jednostavno ili lako rješivo, znači da možda ipak postoji nešto što je dovoljan problem da se na prvu čini tako. Stopostotne promjene preko noći nisu i ne bi trebale biti očekivano rješenje jer, ako onaj gore spomenuti pojedinac želi što bržu promjenu za što bolje rezultate u zadnji čas, nerealno je za očekivati da će to biti dugoročno održivo. Postoji li zaista želja za istinskom promjenom, onda je svaka prijeđena stepenica jedan veliki korak naprijed u ostvarivanju najvećeg mogućeg cilja, a to bi trebao biti sretan i uspješan sportski život. Bez kontinuiteta nema dugoročnosti. Bez dugoročnosti nema održavanja visokog nivoa spremnosti u kontinuitetu. Sve je povezano.

Konkretno, što se prehrane tiče tu zaista rutina ima presudnu ulogu i to iz jednog jedinog razloga, praktičnosti. Budimo iskreni, može nešto savršeno funkcionirati, ali ako to pojedincu nije praktično za održavanje brzo će pasti u vodu. To je definitivno najmanje željen scenarij. Ne smijemo zaboraviti da je individualni pristup upravo tu kako bi se prilagodio, ali što individua može napraviti da sebi dodatno olakša cijeli taj proces koji neće biti idiličan od početka jer svaka promjena zahtjeva određenu žrtvu koja će prerasti u naviku? O navikama smo već razgovarali, ali sigurna sam da bi se na nekima još uvijek dalo poprilično puno poraditi. Primjer je sljedeći – zamisli kada bi plan prehrane koji držiš u ruci bio samo uvertira u opremanje hladnjaka za naredni tjedan i pisanje dnevnog rasporeda kako bi se sve stiglo. Znam, znam da ti je sada na umu činjenica kako s jedan ili čak dva treninga dnevno nemaš volje i vremena ni za što, a kamoli za spremanje posudica za naredni dan. Isto tako ću ti ja reći da to nije nužno.

Ovisno o tome gdje i kako inače jedeš, možeš sebi s malo znanja i truda prilagoditi svaki obrok koji dobiješ mogućnost naručiti ili pojesti u obitelji. Sportaši koji žive s obitelji su možda u najzanimljivijoj situaciji jer pojesti obrok u krugu obitelji koji se podudara s osobnim rasporedom i planom bit će puno lakše nego sportašu koji je sam odgovoran za svoje obroke tijekom cijelog dana. Naravno, uvijek je to okolnost koja ovisi o pojedincu i količini osobnog zalaganja, ali u današnjem vremenu i gustim svakodnevnim rasporedima, zaista samo disciplina može istinski pomoći u održavanju onoga što bi bilo poželjno, a to su kvalitetne prehrambene navike s kojima bi se svatko, a pogotovo onaj kome je sport od malih nogu sastavni dio života, trebao upoznati što prije.

Biti odgovoran za svoje prehrambene navike birajući za sebe najbolju moguću opciju od ponuđenih, nije uvijek lako. U tim situacijama kada ne može sve biti možda u potpunosti onako kako je napisano, nastupa prilagodba. Ta prilagodba zasigurno ne znači odbacivanje svega što je savjetovano i iskorištavanje situacije kao potencijalno opravdane, već nam to omogućava upoznavanje vlastitog organizma dan za danom. Shvaćanje individualnih potreba i u dogovoru sa stručnom osobom učenje kako biti što samostalniji. Nije cilj živjeti po napisanom na papiru, već tijekom cijele sportske karijere pomoći sam sebi kako bi što spremnije dočekali trenutak kada će povlačenje iz sportskog života biti nastavak održavanja životnih navika koje su bile suputnik tijekom cijelog profesionalnog puta i svojim značajem potpomagale sve situacije u kojima nije uvijek rješenje bilo na prvu očigledno.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype