Novu kolumnu pripremila je naša Sara Kostović.
Ako kažemo da papir nije bitan sam po sebi (a skoro za sve to kažemo), već da je samo preduvjet za nešto – kužiš, može li se to pretočiti i na tvoj status?
Diploma je preduvjet da konkuriraš za posao, potvrde su preduvjet za određene dozvole i slično. A imaš li ti kakvu potvrdu da se nazoveš profesionalcem? Ja ti kažem – papir mi nije bitan. I što sad?
Misliš li da prelazak u bolji klub ili potpisivanje boljeg ugovora dolazi samo zato što već igraš? Znaš li da se bilo tko tko se bavi sportom može nazvati sportašem? A ovaj epitet „profesionalni“ je, čini mi se, često samo potvrda nečijim očekivanjima ili, još gore – osobnom egu.
Sjetimo se djece koja tek kreću trenirati – kad im kažeš „Bit će nešto od tebe!“, ta rečenica postaje nada i gorivo. Koliko košarka danas može biti „pravi put“ za većinu, ostavit ću nekima bliže parketu da rasprave za svakog pojedinačno, ali ne možemo osporiti da su pohvale temelj nečije motivacije.
E sad, kad netko kaže „postalo je nešto od njega“, što to znači? Papir s ugovorom? Konkurentna liga? Menadžer i skupi auto? Moguće. Ali, zar klub – onaj matični, gdje si naučio prve korake – nije sportsko-odgojni? Zašto onda „bit će nešto od tebe“ ne uključuje i pravi smisao profesionalizma?
Jer profesionalizam nije i nikad neće biti samo ugovor, liga ili statistika.
Što je onda profesionalizam? Odgoj i poštovanje. Sportski način življenja (i na parketu, i izvan njega). Igračka inteligencija. Govor tijela. Kretnja. Nošenje s kritikama. Kontrola emocija. Fokus. Navike. Fizička aktivnost. Prehrana. Mentalna higijena. Usmjerenje. Sve ono što radiš u svoja četiri zida kad nitko ama baš ništa ne očekuje od tebe i kad te nitko neće vući za rukav da nešto napraviš. A jedino i inače te vuku za rukav da treniraš. „Bitno da trenira“ – poznato? Ne bih se složila da je to jedino bitno.
Koja je poanta? Profesionalac ne čeka danu priliku. Da netko nešto posloži za njega. Da mu netko nešto sredi. Omogući. Da budu dobre okolnosti. Profesionalna osoba (u bilo kojem poslu) ništa ne prepušta slučaju. Bori se i dokazuje svake sekunde kada za to dobije priliku. A spreman je u svakom trenutku zato što zna da je svaki izbor, pa i onaj najmanji koji je dio svakodnevnice, mogući okidač koji će utjecati na daljnji smjer njegove karijere. Kada se napredak dogodi (neupitan je, ako se dovoljno radi), ne može proći nezapaženo.
Pravi profesionalizam, zaključno, nije ono što pokazuješ kada te svi gledaju. To je ono što pokazuješ kada baš nitko ništa ne očekuje, ali ti očekuješ od sebe da izabereš ono što te čini boljim.
Nikad nije kriv netko drugi. Uvijek i za sve si kriv ili zaslužan isključivo ti.