Ove subote kod Sare gostuje Tomislav Buljan iz Cibone.
Očigledno će se ovaj serijal naših druženja subotom nastaviti u društvu mladih. Možda zato što smo skoro svi pa generacija, a možda i zato što su to itekako zaslužili (ovo drugo!). U goste mi stiže još jedan dečko koji je ljubav prema moru zamijenio sa onom prema parketima metropole i svoj daljnji profesionalni put odlučio ispreplesti s Ciboninim. Tomislav Buljan, Splićanin sa zagrebačkom adresom koji je bio u rosteru dva od tri najbolja domaća kluba (barem kako tablice kažu) i određeni period proveo van granica Lijepe naše, u nastavku je ostavio komentar na cijeli svoj razvoj, ali i otkrio što si priželjkuje u budućnosti.
Uvijek volim dati prostora mladima jer kako kažu, na njima svijet ostaje. Još jednom, u goste mi stiže jako mlad dečko, ali s njim i puno pozitivnih polemika, komentara i očekivanja. Dobrodošao u „Kod Sare vikendom“, Tomislave! Tebe je košarkaška publika imala priliku upoznati u nekoliko značajnijih navrata, ali evo, za početak, reci nam ti – koju ćeš košarkašku sredinu/situaciju/utakmicu najviše pamtiti? Što je u najvećoj mjeri zaslužno za iskorake koje si ostvario, uzimajući u obzir da još uvijek po godinama možeš proći pod kategoriju „mladih igrača“?
„Pozdrav, hvala puno na pozivu! Ponajviše ću pamtiti sami početak svoje karijere i prelazak u Zadar bez kojeg sigurno ne bih bio danas tu gdje jesam jer je to predstavljao prvi doticaj s iznimnom profesionalnošću i cjelodnevnim življenjem košarke. To je bila jedna velika osobna prekretnica i odluka koja nimalo nije bila laka, ali ju ne bih promijenio ni za što. Također, veliki značaj za mene imaju i prvi nastupi u dresu reprezentacije. Predstavljati svoju državu na natjecanjima je iznimno velika stavka za svakog pojedinca i definitivno onaj poziv koji se ne odbija. Po meni, zaslužan je u najvećoj mjeri dodatan rad koji se baš uvijek isplati. Uz ekipne sam treninge uvijek dodatno trenirao i razvijao individualne vještine jer to je jedini način da postaneš bolji i ostvariš, na koncu, taj željeni napredak. Svaki dan je novi dan u kojem nastojim biti bar za postotak bolji od prethodnog, naravno, uz neophodnu podršku svojih trenera i kolega suigrača.“
Trogodišnji ugovor s Cibonom. Čestitamo! To je vrlo vjerojatno činjenica koja je sama po sebi obilježila ovu sezonu iz tvoje perspektive. Kako to komentiraju tvoji Splićani? Na kraju krajeva, Splićanin si kojeg smo vidjeli u rosteru aktualnog prvaka, a sada i na klupi Cibone. Što je sa Splitom? Postoji li želja s tvoje strane izaći pred svoje ljude u domaćem dresu?
„Velika je čast potpisati višegodišnji ugovor s klubom kao što je Cibona. To me dodatno motiviralo da se dokažem u jednoj od najjačih liga u Europi. Svi su mi zaželjeli jako puno sreće i daju mi podršku iz dana u dan, pogotovo ljudi iz mog podneblja koji navijaju za mene i pomažu mi na sve moguće načine kada je god to potrebno. Trenutno sam igrač Cibone i cilj mi je kontinuirano doprinositi klubu dobrim partijama. Naravno da je s KK Splitom bilo kontakta, ali tada nismo uspjeli pronaći zajednički jezik, što ne znači da se to u budućnosti ne može dogoditi. Ne sumnjam da bi se Splićani radovali toj vijesti, tako da je ta opcija u budućnosti zasigurno otvorena.“
Dotaknuli smo se kratko tvog angažmana u gradu košarke, no kako je uopće došlo do tvog odlaska iz Mislava u Zadar? Naime, u Zadru si proveo četiri godine, a iz tog doba možeš se pohvaliti juniorskom sezonom u kojoj si ponio titulu MVP-a, ali i s nekoliko jako dobrih epizoda u abaligaškim utakmicama. Jesi li, po svom mišljenju, iskoristio prilike koje si dobio u Zadru i kako gledaš na cjelokupan razvoj kluba iz godine u godinu s pozicije osobe koja je branila njegove boje?
„Potencijal je prepoznao stručni stožer omladinskog pogona predvođen trenerom tadašnjih kadeta, Markom Selinom te su upitom o dolasku na probu probudili želju za dokazivanjem. Po dolasku u Zadar, odmah je sve kliknulo i dogovorili smo lako suradnju na obostrano zadovoljstvo. Iz sezone u sezonu, sazrijevao sam kao osoba i kao igrač. KK Zadar jedna je od najboljih sredina u Hrvatskoj koja nudi odlične uvjete za razvoj mladih igrača, pogotovo u mlađim kategorijama što je i rezultiralo juniorskom titulom, a samim time i ulazak u seniorski sastav koji je predstavljao krunu rada svih prethodnih godina. Zahvalan sam svim trenerima, djelatnicima kluba i upravi što su mi pomogli, čineći me boljim od prve do zadnje godine mog bivanja u Zadru. Upravo zahvaljujući tamošnjim dobrim akcijama, došao sam do prvog nastupa za reprezentaciju.“
Cibona-Zadar. Imaju li ti te utakmice neku posebnu težinu? Još vas sigurno nekoliko međusobnih susreta čeka do kraja aktualne sezone i iz tog gledišta – kako je igrati protiv svog bivšeg kluba?
„Nije upitno da imaju svoju težinu jer sam prvi put nastupao protiv svog bivšeg kluba. Pronalazim dodatnu motivaciju u utakmicama najvećeg rivalstva. Pogotovo je prva utakmica protiv Zadra bila specifična, ali kao profesionalcu pristup svakoj utakmici je jednak. Fokusiram sam na svoju ekipu i maksimalan učinak u tom trenutku.“
Poslije Zadra i prije Cibone dvije sezone proveo si u Španjolskoj. Joventut surađuje s Pratom pa si i ti, recimo to tako – imao priliku iskusiti rad u oba kluba. Koje uspomene nosiš iz Španjolske i koliko se razlikuje njihova od naše Premijer lige? Gajiš li posebne simpatije prema španjolskoj košarci?
„Iskustvo iz Španjolske je neprocjenjivo. Tih devet mjeseci boravka tamo itekako je djelovalo na mene jer sam imao priliku trenirati s igračima iz visokog ranga europske košarke, a također iz prve ruke gledati utakmice između Joventuta i ekipa koje se natječu u Euroligi i EuroCup-u. LEB Silver liga je koju se nikako ne smije podcijeniti. Klubovi su profesionalno organizirani, a da ne govorim o navijačima kojih na utakmicama ‘playoff-a’ bude i po nekoliko tisuća. Španjolci gaje poseban stil brze košarke, bazirajući se na tranzicijskoj igri koja me oduševila. Svakako se jednog dana vidim u ACB-u.“
Kako komentiraš kvalitetu domaće lige? Koliko mladi igrači imaju mogućnosti „isplivati na površinu“ i mogu li isključivo uz pomoć košarke izgraditi stabilnu budućnost? Nadovežimo se na trenutačno Cibonino stanje. Koliko je tebi trenutno teško, s obzirom da si iskusio nekoliko sredina koje su djelovale u nešto boljim okolnostima, nego što ih ima Cibona trenutno?
„Kvaliteta domaće lige je respektabilna jer se nije lako izboriti za minutažu u bilo kojem klubu, pogotovo u abaligaškim sredinama. Mladim igračima je zahtjevno isplivati na površinu jer je liga puna iskusnih, kvalitetnih igrača i samim time, moraju se više nametati na treninzima kako bi dobili priliku dokazati se na utakmicama. Mogu, no to nije kratkotrajan proces jer izgraditi stabilnu budućnost zahtjeva određeni period žrtvovanja i strpljenja, što mladim igračima mentalno može biti vrlo iscrpljujuće. Najbitnije je zadržati ispravan ‘mindset’ jer uspjeh ne dolazi preko noći. Osobno, svaka sezona iziskuje savladavanje danih poteškoća kako na terenu, tako i van njega, ali neophodno je ostati ustrajan i uspješno izvršavati zadatke koje klub i trener postavljaju jer jedino što će nekoga zadržati na nivou je, na kraju krajeva, performans. Dokaz na terenu je jedino mjerilo.“
Kakav si van terena? Već smo nekoliko puta, posebno u ovoj rubrici spomenuli koliko zapravo domaći klubovi kaskaju za svjetski prihvaćenim standardima i koliko su igrači u jako puno situacija prepušteni sami sebi. Koliko ti odgovornosti preuzimaš za vlastite navike, uključujući prehranu, san i ostalo?
„Nebitno u kojem klubu igrali, važno je da su igrači ponaosob disciplinirani i profesionalni jer ovise većinom sami o sebi. Ako su prisutne dobre navike, lako ih se preslika u većoj sredini s boljim standardima. Bitno je ulagati u sebe kroz faktore kao što su kvalitetan san, prehrana uz eventualne dodatke, istezanje, kondicijski rad tijekom sezone i ostalo jer sve također utječe i na smanjenje ozljeda, kao i na produljenje igračke karijere. Preuzimam veliku odgovornost jer je svaka, i najmanja stavka – bitna. Čim utječe na izvedbu, ne smije se zanemariti. Najvažnije mi je imati dovoljnu količinu odmora – kako tijelu pružam odmor snom, tako veliku pozornost pridajem i relaksaciji mišića, zahvaljujući sauni, masažama itd. Podosta je bitnih faktora još uvijek lako ostaje zanemareno.“
Koje su želje za budućnost? Što možemo očekivati od tebe, Cibone i gdje se vidiš za nekoliko godina? Koji košarkaški rang kao krunu karijere priželjkuješ?
„Želja je ostvariti što više pobjeda u tekućoj ABA sezoni i, naravno, ostvariti što bolji rezultat u borbi za domaći trofej i osvajača Kupa. Prije svega, želim doprinijeti ekipi dajući sve od sebe, usrećiti vjerne navijače, biti maksimalno fokusiran svaku utakmicu, ispunjavati sve timske zadatke i ciljeve, popraviti potrebne segmente igre i uz sve to pokušati dati što više od sebe kako bi igranje za ovaj klub ostalo jedno veliko individualno iskustvo. Na meni je da se trudim, budem vrijedan i prezentiram što mogu, a vrijeme će svakako pokazati svoje. Imperativ je boriti se za trofeje jer želim da mi, baš kao i mnogim dobrim igračima, Cibona bude odskočna daska za sve daljnje profesionalne pothvate koji slijede. San svakog košarkaša je NBA liga, a kruna karijere je postati najbolja moguća verzija sebe. Želim jednog dana biti igrač na kojeg će moja obitelj i djeca biti ponosni.“
Pridružujem se lijepim željama i držimo fige da kako individualna, tako i klupska budućnost bude što ljepše ispisana, a sada – za sami kraj, pripremila sam ti malu pitalicu! Budi brz, iskren i sretno!
- Da možeš do kraja karijere igrati u samo jednom inozemnom ili domaćem klubu, koji bi to bio? „Posebne simpatije gajim prema Panathinaikosu.“
- Ima li Cibona roster, mogućnosti i spremnost za postati ovosezonskim prvakom? „Ima, ukoliko se riješi problem povezan s registracijom igrača.“
- Košarkaški uzor? „Dražen Petrović.“
- Reci nam jednu zanimljivost o sebi za koju smatraš da nije poznata javnosti. „Volim igrati stolni tenis.“
- Najdraža rubrika Sportskog KOD-a? „Kod Sare…“
