Kada pričate ili pišete o bilo kojem igraču iz zlatnih vremena Jugoplastike, ta priča već i sa svojim naslovom ima poseban značaj.
Mi iz mlađe generacije, koja je košarku počela igrati na zalascima te Jugosplastike i kada su glavni igrači već bili “raštrkani” diljem svijeta, u najboljim klubovima, se kroz premotavanje Youtube uradaka rado prisjećamo slavnih dana kluba sa Gripa, ali i njezinih junaka.
Neosporno, jedan od glavnih junaka tog doba je bio Toni Kukoč. Igrač koji je na svom samom početku košarkaške karijere svojom pojavom na terenu izazivao podsmijeh, prije svega zbog svog mršavog izgleda, no isti taj Toni je već nakon nekoliko uvodnih minuta provedenih na terenu, ušutkao sve režisere tog podsmijeha.
Podsmijeh je svakog dana sve više nestajao, kroz mukotrpan rad u Jugoplastici, gdje se Toni razvio do razmjera, koji su krajem 80-tih i početkom 90-tih, doveli njega i klub iz Splita na krov Europe. Na krov Europe čije su kreatore gledali i iz NBA lige, jednostavno u većinu tih igrača ste se mogli samo zaljubiti, ništa drugo. Košarka koju je Toni Kukoč tada igrao je bila svijet za sebe, fantazija, čarolija…a počeo ju je igrati sa 15 godina.
Zvali su ga “Konobar”, jer mu je asistencija nekada bila draža od poentiranja, a imao ih je malo more, od većine bi vam zastajao dah i to je bila važna Tonijeva crta, jer je svojom igrom i svoje suigrače činio boljima. Genijalnost njegove igra ogledala se kroz igru Jugoplastike, reprezentacije Jugoslavije i kasnije Hrvatske, a na koncu i Chicago Bullsa.
Upravo je taj put koji je prošao sa Chicago Bullsima pokazao koliko je Kukoč zapravo bio jak. Amerikanci, takvi kakvi jesu, Kukoču su priredili već u Barceloni na OI, kada je bilo jasno da se otvara mjesto za njega u Bullsima, paklen doček, kako bi mu pokazali da ga tamo čeka pakao. Posebno je na Kukoča nabrijan bio Scottie Pippen, koji je bio glavni galamdžija Bullsa kada se pričalo o njegovom dolasku u Bullse. I iz te priče, Toni je izašao kao pobjednik.
Sve te, nerealne, sumnje, koje su stavljene pred njega, posebno od skeptičnih i čudnih Amerikanaca, Kukoč je zakopao vrlo brzo, prije svega svojim predstavama u dresu Bullsa. Svi uspjesi i naslovi sa Bullsima, su začepili usta mnogima koji su u njega sumnjali, a svima drugima, njegovoj obitelji, trenerima koji su ga usmjerili do tog vrha, dali priznanje da je smotani klinac došao do vrha.
Ulazak u Kuću slavnih, Kukoča je sada i službeno učinio “besmrtnim”. Svjesni su toga i Amerikanci, da su itekako zakasnili sa ovim priznanjem, no znali su i oni, ali i svi mi, da je pitanje dana kada će se i Toni naći za govornicom kuće košarkaških besmrtnika, što bi značilo da je i on “unutra”.
Kukija je u Kuću slavnih uveo veliki Michael Jordan. “Ili on, ili nitko drugi.”-bile su Kukočeve riječi kada je znao da ulazi. I to dovoljno govori o njegovoj veličini, kada te među besmrtnike uvodi najveći od najvećih.
Kuki, ZASLUŽIO SI OVO!
