Dosta dugo sam izbivala s portala iz osobnih razloga, ali potaknuta jednim događajem moram se obratiti i olakšati glavu, jer previše je ovo informacija da bi ih u njoj i zadržala. Možete me hejtat, osuđivat i ne slagat se s mojim mišljenjem. Neću vas kriviti, ali ako sam već dobila mogućnost i pravo govora tj. Pisanja ja ću svoje napisati. Tko će se složiti neka se složi sa mnom, a tko neće barem mi je donio pregled više.
Potječem iz obitelji u kojoj je košarka sve. Prate se sve utakmice, od ovih županijskih pa sve do NBA lige. I sama sam velika obožavateljica košarke. Nisam ekspert, ali u dosta toga se razumin.
Ponavljam, ako se ne slažete sa mnom, kako bi moj Goc rekao, nemojte što zamjerit.
Izašla je vijest kako Vladimir Anzulović više nije trener Košarkaškog kluba Split.
Split, kao košarkaški klub, pratim već tri godine. U ove tri godine propustila sam jednu utakmicu i dvije četvrtine od druge. Neki mi kažu da na tim utakmicama provodim i više vremena od onih stalno zaposlenih, ali to sve primam kroz šalu. U ove tri godine čuli su se svakojaki dovici s tribina. Počevši od onih dobrih kad momčad pobjeđuje, pa sve do onih sramotnih gdje ti dođe da se zapitaš sjede li ovo na tribinama ljudi ili nekakvi neandertalci koji nisu ni svjesni svog rječnika i ponašanja. Eh da, i u slučajevima izgubljenih utakmica svi postaju košarkaški treneri: svima treba dat otkaz, svih ih treba sačekat i prebit nakon utakmice i tad nitko ne valja.
Za primjer ću uzet Vladimira Anzulovića i dosadašnju sezonu Košarkaškog kluba Split. Pitate se zašto? E pa zato šta mi se može. Vladimir Anzulović došao je na klupu Splita početkom ove sezone. Sastavio je roster u skladu s mogućnostima kluba. Anzulović nije ni mogao naslutiti da će mu se dva ponajbolja igrača ozlijediti. Tada su se utakmice počele gubiti, dovici s tribina postajali su sve više u skladu s onim neandertalskim. Ali gospodo, trener Anzulović nije mađioničar. Nije u stanju zamahnuti čarobnim štapićem, reći ”abrakadabra” i da svi magično ozdrave. Ostao je s onim što mu je na raspolaganju. Trudi se izvući iz svakog igrača ono najbolje. Jeste li malo uzeli u obzir presing koji stvarate svojim dovicima? Jeste li uzeli u obzir da je to tim momcima posao? Njima je posao da daju sve od sebe,treniraju i rade, a ne da zabave publiku. Ajde se stavite malo u njihovu kožu i razmislite kako bi vama bilo da odete na svoj posao, sjedite u uredu i odjednom se nađete na centru igrališta s popunjenom dvoranom i slušate razne uvrede. Nabrojat ću samo neke, jer za neke su me roditelji naučili da se takve riječi ne izgovaraju. Dovici poput : ”Aj ća, puši kurac, vadi ga vanka, jeben ti mater ” i usput dodaju još sve što im padne napamet sigurno da nisu lijepi za čuti. Da vama neko tako nešto 40 minuta govori, kako bi se osjećali? Da vama neko konstantno stvara presing mislim da nakon određenog vremena ne bi bili normalni. E pa gospodo, njima je dvorana ured.
Ne kažem ja da je Anzulović svetac, ima i on svojih mana. I njegove uvrede prema igračima nisu bile u redu, međutim svaki trener je drugačiji. Ima boljih, ima gorih. I svaki trener se trudi što bolje raditi svoj posao. Voljela bi vidjeti vas ”stručnjake” s tribina kako bi ste se snašli u situaciji u kojoj se našao trener Anzulović. Voljela bi vas vidjeti kako vodite utakmicu i držite treninge . Voljela bi vas vidjeti kako bi ste od deset preostalih igrača izvukli maksimum i to bez da se ijedan više od tih deset ozlijedi. Voljela bi vidjeti vas kako bi ste reagirali kad ti igrači nisu u stanju više ni psihički, ni fizički, ali moraju. Zašto? Zato što im je to posao. Nemaju oni godišnje odmore, nemaju oni slobodno vrijeme. Ti igrači žive košarku. Žive košarku od 0-24. I umjesto da kao navijači pružite potporu tim igračima, vi ih i dalje konstantno gadite. Vi ste ti koji im stvarate dodatan presing samo zato šta ste došli na utakmicu sa stavom da jedino što prihvaćate je pobjeda. Pa život nije bajan i krasan i pun duga i jednoroga i leptirića. Život je i izgubiti. Nebitno bila to jedna ili više utakmica. Zamislite da na poslu nešto krivo napravite? Onda bi vas sve kolege trebale vrijeđati i osuđivat? Onda bi svi trebali pljucati po vama i govoriti vam da date otkaz? Teško je što to ne možete zamisliti…
Ovo što pišem nije samo stvar trenera Anzulovića, nego je stvar i vas kao ”navijača”. Ovo je sve stvar i igrača i uprave. Sve se minja. Trener će se prominit, uprava, igrači isto. Nemojte misliti da ja ovo pišem samo zbog Splita, ovo se moglo dogodit u bilo kojem drugom klubu. Ako mislite da smo jadni, nemojte, ima i jadnijih.
Samo me zanima koliko će ovo više trajat i hoće li se u budućnosti ikad dogodit nešto da vi ”stručnjaci” napokon budete zadovoljni. Svaka čast onima koji unatoč svemu i dalje vole svoje klubove. Onima koji se i dalje vode onim ”I kad gube i kad tuku”. I moje isprike takvima ako ste mislili da sam vas sve strpala u isti koš. Ipak, znam da i dalje postoje ljudi koji ne prestaju virovat.
A apeliram ”trenerima s tribina” na to da prihvatite ovaj sport kakav je, sa svim svojim usponima i padovima, pobjedama i porazima, trenerima, igračima i upravom. Nismo mi navijači ti koji mogu nešto promijenit, na nama je da podržavamo momke koji se trude udovoljit svima (a to im nije posao, nego samo igrat) , a ne da imamo stav u kojem kad dobivaju je sve super, a kad gube ništa ne valja. Samo se pokušajte stavit u njihovu kožu i zamislit kako bi vama bilo na njihovom mjestu. Ako već želite kritizirat, radite to s prijateljima, a ne tako da cijela dvorana odjekuje. Hvala. Odjava.
P.S Mama oprosti mi na ovakvom rječniku.