Osječani su dugo tražili pozitivan niz i zazivali sreću, a na kraju im se “otvorilo” u najboljem mogućem trenutku, u završnici sezone.
Osiječke Vrijednosnice su sezonu završile na 9. mjestu, jednom ispod zone doigravanja, no neka velika tuga za doigravanjem nije bila prisutna, tek možda traženje daška sreće kako bi se sezona okrunila malo boljim plasmanom. No, s obzirom na stanje u ekipi, sezona bi vrlo vjerojatno potrajala tek desetak dana, ako uzmemo u obzir da bi u dodatne dvije utakmice Brokeri išli na Zadar, gdje ne bi imali previše šansi.
Ipak, realno gledajući, Brokeri su zaostajali čak tri pobjede za Šibenkom pa pričati o doigravanju možda i nije najrealnije. Unatoč tome, sezona iza njih je, kada se sve zbroji i oduzme, zadovoljavajuća. Nažalost, ni oni nisu bili pošteđeni pozitivnih nalaza unutar ekipe pa su se našli u samoizolaciji, što je ostavilo traga u nekim utakmicama.
Sezonu je na klupi počeo, točnije nastavio, Domagoj Kujundžić. Ljeto je u Osijek donijelo nekoliko novih igrača, poput Amerikanca Dylana Fryea, playmakera kojem je ovo bio prvi izlet van SAD-a, zatim je iz Šibenika stigao Pavao Paić, iz Cibone Vito Porobić pa i mladi reprezentativac BiH Đorđe Topolović, a svi su se oni pridružili starosjediocima Antoniu Jordanu, Robertu Kujundžiću, Arijanu Lakiću, Francu Filipoviću i plejadi mladih igrača. Ekipa je to koja je trebala o Osijek donijeti doigravanje, iako je nakon prvog kruga i 11 utakmica bila na omjeru 4 pobjede i 7 poraza. Krajem studenog, ekipa je doživjela trenersku promjenu, po meni neočekivanu. Suradnja sa trenerom Domagojem Kujundžićem je prekinuta zbog neslaganja sa Upravom kluba iako je on do tada izvlačio maksimum iz onog sa čime je raspolagao, a za novog trenera je postavljen Stipe Šarlija, koji prije toga nije imao ozbiljniji angažman pa je ova klupska odluka u startu ostavila iza sebe mnoga pitanja.
Problem sa igračkim kadrom dogodio se u zimskoj pauzi, kada je prvo iz Osijeka put Zadra otišao prvi strijelac Antonio Jordano, dok je Amerikanac Frye otputovao u SAD i više se nije vraćao pa su Brokeri ostali bez dva najbolja igrača i dva ubojita strijelca. Zamjene su bile nužne pa su tako potpisani Šime Lisica, nakon njega stigao je i Šveđanin Clarence te Nino Čelebić, koji su trebali popuniti rupu na playmakerskim i bekovskim pozicijama. Kratku epizodu u klubu je, od sredine listopada, imao i Ozren Pavlović, no zbog loše forme se nije dugo zadržao.
Šarlija je krenuo pobjedom nad Zabokom, no veselje je kratko trajalo, s obzirom da je uslijedila serija od čak 8 poraza pa su Brokeri na pobjedu čekali dva mjeseca. Pala je Sonik Puntamika tada u Osijeku, a onda ih raspored nije pomazio kako bi se serija pobjeda nastavila i uslijedili su porazi u susretima protiv Cibone, dva puta Splita te Zadra. I onda je momčad proradila u ključnom trenutku, krajem ožujka. U tom trenutku Brokeri su se nalazili u opasnoj situaciji, na dnu tablice i u borbi za izbjegavanje posljednja dva mjesta, koja vode u Prvu ligu te dodatne kvalifikacije. Raspored im je tada donio sve redom susrete protiv direktnih protivnika u toj borbi i serija pobjeda je krenula u Zagrebu protiv Furnira, nastavila se domaćom pobjedom nad Alkarom te dvijema važnim pobjedama u gostima kod Hermesa te Šibenke. Nakon toga, Šarlija i njegovi momci su osigurali ostanak, izbjegavanje posljednja dva mjesta i dopli su u šansu da se možda i uhvati doigravanje, iako o plasmanu u njega nisu ovisli sami o sebi. Ipak, već i u tom trenutku su svoj posao odradili te su mogli mirno odigrati ostatak sezone.
Sezonu su završili sa 10 pobjeda i 23 poraza, što je bilo na kraju dostatno da se bez puno stresa ostane u ligi. I ove sezone roster Vrijednosnica je bio, realno, kratak pa smo opet svjedočili krajnjem iscrpljivanju petorice igrača u svakom trenu. Od ostatka igrača sa klupe rezultatima je doprinosio jedino Franco Filipović, koji je ove sezone dobio puno više prilike nego primjerice prošle sezone i pokazao je da može biti back-up jednom od playmakera, a nažalost i on se mučio sa ozljedom u završnici sezone pa je propustio neke utakmice. Politika kluba očito je takva da mjesta za više od 5 ili 6 iskusnijih i kvalitetnijih igrača jednostavno nema pa smo na ovakve scenarije, kada su Brokeri u pitanju, već navikli. Unatoč tome, mora se priznati da i takvim suženim rosterom, kemija u momčadi nije poremećena, čak naprotiv. A umor? To pitajte igrače, hahaha.
Robert Kujundžić i Arijan Lakić će vam detaljnije moći posvjedočiti o tome, s obzirom da su među petoricom igrača u cijeloj ligi sa najviše minuta u prosjeku na terenu, Kujundžić 34,9 minute po utakmici, Lakić 34,1. Osječani su u poretku za MVP-a lige dugo u samom vrhu imali kapetana Roberta Kujundžića, no na kraju je Robi završio na 4.mjestu, ali unatoč tome, ovo je definitivno bila njegova sezona. On je ujedno i bio prvi strijelac ekipe sa 15,9 poena u 33 odigrane utakmice te prvi skakač sa 6,3 skokova po utakmici, a odmah iza njega smjestio se Pavao Paić sa 15,6 poena u prosjeku. Paić je imao dosta problema na ulasku u sezonu, stigao je iz Šibenika uz određene probleme sa ozljedom leđa, no sa vremenom se oporavio te u potpunosti priključio treninzima i počeo sve više i učinkovitije sudjelovati u rezultatima i samoj igri. Uz kapetana, najkorisniji igrač ekipe.
Što se tiče ostalih igrača, svakako treba reći da se Šime Lisica odlično uklopio u momčad. U svojih 16 odigranih utakmica, Šime je bio na prosjeku od 20,06 poena po utakmici, no kako službena statistika računa da igrač mora odigrati polovicu utakmica, nije se našao u rubrikama vodećih strijelaca ekipe. Svojim je dolaskom u momčad odlično nadoknadio odlaske Jordana i Fryea, iako je potpuno drugačiji tip igrača, od obojice. Sezonu će također po dobrom pamtiti i Vito Porobić, koji na početku iste i nije imao veliku minutažu, no ozljedama nekih igrača i odlascima, Vito se prometnuo u člana prve petorke te je odigrao sve 33 utakmice. Nešto više od 8 poena u prosjeku te 3 asistencije po utakmici, njegov su učinak, no energija koju je prvo unosio sa klupe, a kasnije i iz početne petorke, su ono što ga je krasilo kroz ovu sezonu. Arijan Lakić je treći igrač ekipe po ukupnom učinku u sezoni, a bio je i prvi asistent ekipe sa nešto više od 5 asistencija po utakmici te prvi kradljivac lopti sa 1,4 osvojene lopte.
Đorđe Topolović je sezonu odradio korektno, s obzirom da se radi o mladom igraču, kojem je ovo bio prvi izlet van domaćeg dvorišta pa je u njegovoj igri bilo dosta oscilacija, što je i razumljivo. Za neku generalnu ocjenu je rano nakon prve godine ugovora. Kao što je i nerealno ocjenjivati Šveđanina Clarencea, koji je odigrao samo 6 utakmica pa se ozlijedio. Činjenica je da se radi o jednom fizički potentnom igraču, vrlo dobrih fizičkih predispozicija i određene kvalitete, no možda ovako sa strane, skroman dojam je da je u nekim utakmicama više razmišljao o svojoj, nego o momčadskoj statistici.
Kada se podvuče crta, Brokeri mogu biti zadovoljni sezonom u kojoj su se susreli, kao i većina klubova, sa dosta problema. Dogodila se trenerska promjena u prvom dijelu sezone, a taj prijelaz sa jednog sustava na drugi nikada nije lagan, što se i osjetilo u početnoj fazi mandata Stipe Šarlije. Osim toga, veliki hendikep bili su odlasci, do tada, dvojice najboljih igrača, Jordana i Fryea, a posebno pogubno je bilo to što su se njihove zamišljene zamjene, Clarence i Čelebić, vrlo brzo ozlijedile pa njihov doprinos nije bio nikakav. Ipak, sezona je spašena u najbolji mogući trenutak, kada su u smiraj sezone povezali četiri pobjede, od čega tri protiv direktnih protivnika i to kada se veći dio javnost najmanje nadao. Time su si osigurali potreban mir u završnici sezone i odradili preostale utakmice bez stresa.
NAJBOLJI STRIJELAC: Robert Kujundžić 15,9 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Robert Kujundžić 6,3 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Arijan Lakić 5,09 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA NA TERENU: Robert Kujundžić 1152 / 34,9 po utakmici
MVP: Robert Kujundžić
