Prvi trener ikada u „Kod Sare vikendom“!
Dobro došli, Damire. Izuzetno mi je drago što ćete upravo vi otvoriti „trenerski dio“ rubrike, ispričati svoja iskustva, dojmove i viđenja, dotaknuti se klupskih aktualnosti i osvrnuti se na košarkašku scenu u cijelosti. Kako se mi osobno poznajemo i izvan gabarita Sportskog koda, osobno mogu reći da spadate u vrstu trenera koji su itekako svjesni kako cijeli uspjeh nije – samo trening. Produžili ste vjernost GKK-u Šibenka na još dvije sezone, a upravo za vrijeme one prošle, Vaši dečki u pratnji Vas i ostatka klupskog kadra slušali su predavanje o prehrani gdje smo se imali priliku i upoznati. To još uvijek, nažalost, nije pravilo u svakom klubu. Kako Vi gledate na poveznicu kvalitete življenja i uspjeha na terenu? Možete li se sa sadašnjeg stajališta osvrnuti na neke svoje početke; promjene i prilagodbe – kako u prehrani, tako i u cjelokupnom načinu života koje ste morali primijeniti da biste postigli ono što ste u krajnosti i željeli, gledano s aspekta profesionalnog napretka?
„Sara, hvala na pozivu! Drago mi je sudjelovati i reći nešto iz iskustva o traženoj temi. Glede vaših profesionalnih interesa i općenito trenda u sportu – sam sport postaje način života. Svjedoci smo kako ljudi bez obzira na godine pokušavaju pronaći i koračati stazama zdravijeg i kvalitetnijeg načina života te samim time uključuju različite vrste fizičke aktivnosti uz popraćene korekcije u prehrani. Moji počeci bavljenja sportom sežu daleko u prošlost. Prvi sport kojim sam se bavio bio je nogomet, a trenirao sam u NK Ponikve iz zagrebačkih Gajnica, gdje sam imao sjajne trenere koji su za to vrijeme bili vrlo educirani, a čak i tada govorili su nam o zdravoj prehrani kojom sport mora biti popraćen. Naravno, tada je to bilo u skladu sa mogućnostima. Nije bilo brzog protoka informacija i sve se svelo na lokalno znanje o prehrani i pokušaj implementiranja poboljšanja iste u svijest sportaša. Košarkom sam se počeo baviti u sedmom razredu osnovne škole i imao sam sreću da sam u samom početku imao odlične učitelje koji su, također, pokušali oplemeniti sav njihov opus i sa prehranom. Uglavnom, vjera u to je postojala, svelo se na dvije zakonitosti – informaciju koju možeš dobiti i koliko imaš volje dodatno se educirati. Sve je to bilo na vrlo niskom nivou, ako ćemo uspoređivati tadašnje vrijeme sa sadašnjim u kojem je protok informacija i sama nauka nemjerljivo koraka ispred. Osobno sam imao svijest o prehrani i vjerovanje da mi to može unaprijediti sportsku karijeru. Tako se ponašam i kao trener gdje pokušavam igrače uvjeriti koliko je to bitno. Međutim, loše navike se teško mogu iskorijeniti tek tako. Potrebna je volja i vjera u to kako poneka odricanja ipak donose ogroman napredak što se, u ovom slučaju, odnosi direktno na ljudski organizam.“
Sa sigurnošću možemo istaknuti kako brojite znatne količine iskustva te da ste jedan od istaknutijih domaćih košarkaških trenera. Za početak, vratimo se na kratko u 2012. godinu, kada ste svoju trenersku karijeru započeli kao izbornik Hrvatske košarkaške reprezentacije do 20 godina. Nakon toga, nekoliko ste sezona vladali trenerskom paskom sinjskog Alkara, a u međuvremenu ste se po prvi put na dužnosti našli u Šibeniku, točnije na klupi bivšeg premijerligaša KK-a Jolly JBS. Ovo vam je treća sezona u kojoj ponovno predvodite šibenske nade, točnije roster Šibenke. Što biste izdvojili kao nit vodilju koja je uvijek krasila Vaš stil vođenja, ono što Vas na neki način obilježava i čemu uvijek ostajete vjerni? Postoji li nešto što Vas posebno veže uz Šibenik i imaju li utakmice protiv Alkara posebnu „težinu“, uzmemo li u obzir sve sezone provedene upravo na klupi sinjskog predstavnika?
„Cijelu sam svoju karijeru govorio kako ću jednog dana biti trener, a sukladno tome sam se od starta ponašao i na terenu. Imao sam ogromnu želju početi se baviti trenerskim poslom. Prvi koraci vezani su uz moj kvart, Gajnice. Tu sam započeo kao igrač tadašnjeg KK Jedinstva, a trenersku karijeru započeo sam 2009. godine u lokalnom klubu Susedgrad. Vodio sam sve uzraste, točnije kadetsku, juniorsku i seniorsku ekipu. To je bilo vrijeme od 2009. do 2012. Okupio sam uz pomoć lokalnih entuzijasta kvartovsku ekipu i bili smo stvarno dobri. Prelijep period. Jako sam sretan jer sam imao velik utjecaj na odrastanje tih dečkiju s kojima sam i danas povezan neraskidivim vezama. Naglasio sam ovaj period jer poznavatelji će znati moj put od 2012., ali puno manji dio njih za onaj entuzijazam kad nakon treninga voziš igrače kućama jer su treninzi završavali i oko 23h. Kakav sam bio tada, takav sam i sada. Ogromna volja, dosljednost i emocija čak su i veće. Smatram da trener bez tih osobina i ne može bit trener. Slijepo vjerujem u rad. Trener koji puno radi ima veće šanse unaprijediti igru igrača od onog koji ne radi, toga se držim i ne odstupam od te filozofije. Nadalje, Šibenik je poseban grad. Iznimno lijep s bogatom košarkaškom tradicijom. Tu je ponikao Dražen Petrović i pokazao put mojoj generaciji. Rad u temperamentnoj sredini drži te budnim u kontinuitetu jer cijela zajednica živi za klub. Za Šibenik me veže prvenstveno povjerenje ljudi. Ljudi iz kluba ukazali su mi veliko poštovanje time što me i treću sezonu žele za svojim kormilom, što mi je prije svega velika čast, a potom i svojevrsna odgovornost koja uvijek zahtjeva danih sto posto. Alkar je posebna priča, od mog dolaska do odlaska može se knjiga napisati. Bilo je tu sjajnih anegdota. Svaka utakmica mi je protiv njih baš teška, a svaki moj dolazak u sinjsku dvoranu popraćen je pljeskom pred utakmicu. Nikad ružna riječ nije upućena prema meni. Proveo sam sedam sezona i bilo je vrijeme za odlazak, ali broj prijatelja iz Sinja mi je uvijek ostao najveće bogatstvo.“
I ove sezone vodite poprilično mladu momčad. Pojačali ste se na nekoliko manjkavih pozicija, ali i dalje muku mučite s ozljedama. Koliko su trenerima ozljede igrača otežavajuća okolnost s aspekta planiranja igre i potencijalno željenih rezultata? Ne zaboravimo kako za oporavak neke zahtijevaju poprilično vremena, a u međuvremenu klub jednostavno mora odrađivati dogovoreni raspored. Kakvo je realno i trenutno stanje s ozljedama u Šibenci i koliko vam to dodatno mrsi početne planove?
„Da, mladi smo, ali imamo i tu želju da netko iz drugog plana iskoči. Proračun uvjetuje pojačanja, a nažalost tu smo tanki da bih mogao malo olakšati razvoj i ‘rupe’ u odrastanju tih klinaca s dobrim starijim igračem. Ozljede su sastavni dio sporta. Svi muku mučimo sa njima. Ipak, mi smo ovu sezonu baš pod velikim pehom i to mi je žao. Međutim, mi jako dobro izgledamo i u ovim okolnostima. Jako je teško nadoknaditi jednog ozlijeđenog, a kamoli više njih. Moraš mijenjati način treninga, način igre, psihološki podići ostale igrače… tako da je potrebno, uz sve metodičke stavke, biti spreman i na improvizaciju. Na kraju te nitko ne pita je li ti tko ozlijeđen ili ne. Nama je to poremetilo planove jer igramo zahtjevna natjecanja – ABA 2, hrvatsku Premijer ligu i Kup Krešimira Ćosića. Trenutno smo na Zlatiboru gdje imamo tri utakmice u ‘balonu’, već odigranu sa Zabokom i odmah u subotu, kad je na rasporedu ona sa Spartakom, nakon utakmice sjedamo u autobus i putujemo iz Zlatibora za Zagreb na nedjeljnu utakmicu sa Dubravom. 10 dana, 5 utakmica. Složit ćemo se da bi i za Real i Barcu bilo previše.“
Hrštić, Topolović, Babić, Mandalinić, Foreman… sve su to imena koja su od ove sezone pronašla mjesto u prvim petorkama Šibenke. Nemojmo zaboraviti i Brownov dolazak pa ubrzo zatim i odlazak. Jeste li zadovoljni s ljetnim prijelaznim rokom i općenito svime s čim Šibenka može iznenaditi ovosezonske protivnike? Dolazak Michaela Browna u redove Šibenke glasio je za jednu od glavnih prekretnica, no ubrzo zatim Browna je u svlačionici zamijenio Makale Foreman. Što je Šibenka dobila Foremanovim dolaskom? Kako komentirate te potrebne brze adaptacije koje nastaju kada se igrač priključi nakon početka sezone i ne odradi početne pripreme s kolektivom?
„Recimo da mi nije primarno imati istu startnu petorku. Volim igru s visokim intenzitetom i kada se na to odlučim, nekad startaju igrači za koje mislim da mogu od samog početka donijeti jači tempo. Igrače ne dijelim na startere, već na one koji daju maksimalan učinak i energiju u skladu sa svojim talentom. Obzirom na okolnosti, zadovoljan sam. Poremetile su nas neočekivane operacije Paića i Pleadina pa smo bili primorani reagirati jer se roster skratio. Igrači koji su došli nisu bili nosioci u svojim klubovima, ali sam procijenio da posjeduju veliki potencijal i da mogu doći do te uloge. Što se tiče Browna, nisam dobio prave informacije i prvi put mi se dogodilo da je problem bio u adaptaciji stranog igrača. On je dobar i jako talentiran dečko, ali ipak nespreman za život profesionalca. Brzo smo reagirali i doveli Foremana koji stiže iz natjecateljskog ritma i zadovoljan sam njime. Obzirom na postojeću situaciju, brzo smo pronašli igrača. Očekujem od njega donesenu sigurnost u igri i protoku lopte jer je odličan i željan uspjeha. Može igrati u paru sa Klarinom i rasteretiti ga. Ljudska je komponenta bitna u prilagodbi igrača koji dolazi u novu sredinu, pogotovo usred sezone. Bitno je da u samom početku ne gleda kako da sebe učini boljim, već da ima želju svojim prisustvom cijeli tim učiniti boljim. To Makale Foreman radi.”
Šibenka je sezonu 2022./2023. završila kao petoplasirana. Ako biste sada morali analizirati postignuto, koje bi bile glavne greške i/ili propusti koje ste uočavali, a možda niste uspjeli u potpunosti izbjeći? U krajnjem slučaju, jeste li zadovoljni postignutim i općenito prošlosezonskim izvedbama Šibenke?
„Općenito sam zadovoljan kako klub raste. Moramo biti skromni i isprovocirati uspjeh, a takvi smo bili lani i pobrali mnoge simpatije. Izvukli smo puno više od očekivanog. Mi ne možemo najavljivati velike stvari jer jednostavno proračunom ne možemo parirati, ali možemo iz drugog plana napredovati i na taj način doći u priliku poremetiti neke redoslijede u domaćoj košarci. U sezoni gdje smo na početku izgubili dva ozbiljna beka, Rebića i Echolsa, doći do petog mjesta domaćeg prvenstva, četvrtfinala Alpe Adria Cupa i polufinala kupa K. Ćosić definitivno nije zanemariv učinak. Uzmimo u obzir i da smo imali čak tri devetnaestogodišnjaka u glavnim ulogama – Pleadina, Skorića i Klarina.“
Da od sutra možete preuzeti bilo koji drugi klub, domaći ili inozemni, koji bi to bio? Kojeg biste igrača posebno voljeli vidjeti u svojim redovima te imate li još neke određene ciljeve koje biste mogli podijeliti s nama?
„Inače ne sanjarim, ali obožavam Boston Celtics pa, ako ćemo maštati – onda na klupi Kelta. Luka Žitko, Mirko i Slavko Modrić, Nikola Gaurina. To su sjajni talenti, a sada ozbiljni i dobri ljudi. Neizmjerno mi je žao što ih nisam mogao trenirati kada su bili, recimo devetnaestogodišnjaci. Sportske i životne okolnosti su nas spojile na početku moje trenerske karijere, ali ipak par sezona pred kraj njihove.“
Aktualna sezona je krenula, a samim time na papir se stavljaju i u glavi se slažu nove ambicije, kombinacije i želje. Kakvu Šibenku možemo očekivati u nastavku sezone, kakve utakmice očekujete te kakve prognoze predviđate u ostatku sezone?
„Poštenu i energičnu s igranjem u visokom ritmu. Nažalost, trenutno se suočavamo s jako puno peha, a još više utakmica je pred nama, tako da kad se kompletiramo i odradimo nekoliko tjedana u tom sastavu – bit ćemo, bez iznimke, konkurentni svima.“
Iskreno nas zanima i jedno trenersko mišljenje pa ćemo Vas pitati – čitate li Sportski kod? Što mislite o ovakvom načinu osobnog izdvajanja i pomaže li ovo potencijalno za prezentaciju mlađih igrača širem spektru ljudi, uključujući i druge klubove? Koliko mediji mogu biti posrednik u kolektivnom upoznavanju i primjećivanju nekih sličnih razmišljanja?
„Zna i Goran kako od prvog dana pratim i bodrim Sportski kod da ustraje u praćenju i ljubavi prema hrvatskoj košarci. Pomaže sigurno, barem za košarkaške ljubitelje, a ima ih puno. Zato samo naprijed. Mediji su danas sve i oni određuju koliko je nešto, u današnjem vremenu, pozitivno ili negativno. Izvještavanjem se utječe na cijeli ‘mindset’ javnosti, a samim time imaju i veliku ulogu u usmjeravanju pozitivnog ili negativnog viđenja na većinu. Ako su usmjereni na boljitak, onda postaju jako oružje. Isto tako, vrlo lako mogu sve usmjeriti u propast.“
Svu sreću želimo Šibenki u nastavku sezone sa željom brzog povratka na željenu osnovicu koja će što više držati finalni poredak domaće ljestvice u neizvjesnosti!
A sada, za sami kraj, ostala nam je kratka pitalica. Odgovarate isključivo s „Da.“ ili „Ne.“ Budite brzi i sretno!
- Vjerujete li da i ove sezone Šibenku možemo očekivati u četvrtfinalu Premijer lige? „Da.“
- Ima li Šibenka trenutno jači roster od prošlosezonskog? „Ne.“
- Biste li mogli reći da i nakon završene igračke karijere živite „sportski“? „Da.“
- Igrate li još uvijek rekreativno košarku u slobodno vrijeme? „Ne.“
- Postoje li u klubu pojedinci na koje uvijek računate kada treba „spasiti utakmicu“? „Da.“
