HKS je jučer donio odluku o privremenom ukidanju članarina drugoligašima.
Drugoligaši su jučer sa veseljem dočekali vijest krovne košarkaške organizacije da će se privremeno ukinuti obavezne članarine. Odluka se odnosi na vrijeme dok natjecanje “stoji”, a ono stoji od 28.11.2020.
U prvom trenutku mjere prekida natjecanja i treninga su se trebale provoditi do 21.12.2020., no znalo se već i tada da će se odluka produžiti. Osim drugoligaša, svoja su natjecanja i treninge prestali održavati svi mali klubovi, točnije svi oni koji nisu članovi Premijer i Prve lige.
Naknado je donešena odluka da se juniorima također dopušta nastavak natjecanja i održavanje treninga, što je naišlo na opće čuđenje javnosti. Zašto juniori mogu, a drugoligaši ne mogu? Apsolutno nikakvog smisla nema. I dan danas ga nismo pronašli. Niti mi, niti itko drugi.
Odluka o ne plaćanju članarine će pomoći drugoligašima, koji ionako životare, no više od toga pomoglo bi im to da se što prije vrate u natjecateljski ritam i treninge. Razloga za to je mnogo.
Finacije su prvi problem, jer rijetki su sponzori koji će vam uplatiti novac i sponzorirati vas dok vaše natjecanje stoji.
Drugi problem je raspored i kalendar. Do prekida natjecanja u većini od pet drugoligaških regija, odigrano je tek 5-6 kola, znači možda trećina osnovnog dijela sezone. Trenutno smo na kraju siječnja, a govora o popuštanju mjera i dalje nema, što znači da je nastavak njihovog natjecanja i dalje upitan. Ukoliko ono i bude nastavljeno u dogledno vrijeme, treba imati na umu da će im trebati i izvjesno vrijeme treniranja i priprema kako bi se na pravi način vratili u treninge, što bitno utječe na odigravanje nastavka sezone i samu regularnost, jer nekakav kalendar postoji, iako vjerujemo da će se on mijenjati s obzirom da drugoligaši ne ovise o nikom drugom.
Uzmite za primjer da se sezona nastavi početkom veljače, a nekima je ostalo 15 i više kola, što u prijevodu znači da bi lige trajale do 7.mjeseca, što je apsolutno neprihvatljivo. Uz sve to, pet drugoligaša bi po sistemu natjecanja, na kraju svega još trebalo održati i kvalifikacijski turnir za popunu Prve lige. Jednostavno neizvedivo! O novom, drugom prekidu natjecanja ne bi trebalo niti razmišljati jer to bi moglo dovesti do velike katastrofe kada je amateski sport u pitanju…
Treći problem leži u školama košarke. Više od samog nastavka sezone i “kalendarskog” problema, leži u mlađim kategorijama, koje također i dalje nemaju mogućnost provođenja treninga, a odustajanja igrača je sve više. Interes jednostavno blijedi i to je najveći poraz, kojeg će klubovi nažalost masno platiti. On se možda u nekoj velikoj mjeri neće osjetiti danas ili sutra, ali kroz koju godinu ćemo itekako shvatiti što nas je snašlo.
I tu netko (oni koji donose mjere i odluke) konačno treba shvatiti kakve će nam se posljedice početi događati u dogledno vrijeme. Već kasnimo…