Čudan smo narod mi. Narod koji voli sport pa misli da može pametovati.
Hrvati misle da sve znaju o sportu. To više nije novost. Čak i oni koji se nikad nisu bavili košarkom, u ovom slučaju, ili nekim drugim sportom, misle da su kadri komentirati i pametovati jer eto, vole košarku, vole ju pogledati, a nekad su i basket igrali u ulici. Zamisli ti, voliš košarku. I odmah si pametan.
Naše su reprezentacije u proteklih godinu dana čvrsto stisnule sva dna koja postoje. Od mladih pa sve do seniora. Ovo ljeto svi će oni pokušati popraviti što se popraviti da, pokušat ćemo vratiti barem malo nekadašnjeg sjaja, za koji se više ni ne sjećamo kako izgleda. Uz te neuspjehe svih reprezentativnih selekcija, nadovezala se i jedna skromna sezona naših klubova koji igraju ABA i ABA2 ligu, da sad ne idem u detalje, znamo kako je tko od Zadra, Cibone, Splita, Cedevite Junior i Šibenke završio u tim natjecanjima. Uz sve to, imali smo nevjerojatan odljev mladih košarkaša, ali i košarkašica, u SAD, točnije na razna NCAA sveučilišta, čime se dodatno osiromašila košarka u Hrvatskoj. Upravo ta činjenica u budućnosti bi mogla biti još izraženija, s obzirom što sve nude Amerikanci mladim igračima.
No, da se vratimo na početak priče. Sve su muške reprezentacije upravo dobile nove izbornike za predstojeća prvenstva i kvalifikacije te sve ono što ih čeka ovo ljeto, ali i kasnije. Posljednja promjena, ona dugo iščekivana, dogodila se jučer, kada su seniori dobili novog izbornika, Tomislava Mijatovića, aktualnog pomoćnog trenera Anadolu Efesa, koji je zamijenio Josipa Sesara, kojem je istekao ugovor.
Hrvatska je trenutno u situaciji da igra pretkvalifikacije za kvalifikacije za SP, a tamo će odmjeriti snage sa Danskom i Norveškom. Ja se stvarno ježim kad čujem ili čitam komentare, da ih sada ne citiram, koji idu u smjeru i raspravi kakve su to zemlje, kakva se tamo igra košarka, tko ju uopće tamo igra i slično. Znači dotakli smo takvo dno da nismo favoriti protiv nikoga više, da nismo u poziciji da nikoga ne podcjenjujemo ili se ne daj Bože sa nekim sprdamo unaprijed ili uspijemo nekakve bodove. Doveli smo se u poziciju da ozbiljno slavimo pobjede nad manje zvučnim protivnicima, gdje košarka nije među vodećim sportovima. No, postavljam kontra pitanje: Koji je to sport u Hrvatskoj košarka pa da bi mi mogli protiv nekog unaprijed upisati bodove?
I vidite, u takvoj situaciji netko, sada konkretno Kruno Simon, je morao u potragu za osobom koja bi se uhvatila posla sa reprezentacijom. Sa reprezentacijom koja igra pretkvalifikacije za kvalifikacije, koje nema na velikim natjecanjima još “sto godina” i čiji je kult potpuno nestao. Kao da ga nikada nije ni bilo. Nažalost, posljednjih godina je postalo sasvim normalno da se otkazuju pozivi u reprezentacije, a posebno je to izraženo u mlađim kategorijama, usudio bih se reći da je to postalo novo normalno (nadam se da ste svjesni što ste sada pročitali). I tog se posla sa seniorima uhvatio Tomislav Mijatović, a ponavljam, aktualni pomoćni trener Efesa, u kojem tabori već 15 godina.
Sasvim je sigurno da Mijatoviću ova uloga, onako generalno gledajući, ne treba u životu. Odnosno stres koji proizvodi naša košarka i njeni neuspjesi. Mogao je mirno nastaviti svoj posao u Turskoj, u ulozi pomoćnika, s time da je dobio povjerenje na određeni period i kao prvi trener na kraju prošle i početkom ove sezone te se ne zamarati izborničkom funkcijom. No, nije, prihvatio je poziv Krune Simona i stavio se na raspolaganje, kako bi pomogao da se pokušamo izvući iz blata u koje smo upali i to bez čizama.
Ipak, oni pametnjakovići sa početka teksta, a i neki iz košarkaških krugova, i u tome vide problem. Zamislite, on dolazi kao pomoćnik, a ne kao glavni trener. “Pomoćnik” koji je na velikoj sceni već 15-ak godina, koji je bio dio naše reprezentacije u vrijeme Nevena Spahije i Jasmina Repeše, koji se već dokazao u euroligašu iz Turske. I na kraju krajeva, “pomoćnik” koji je spremno uskočio u sedlo u koje bi rijetko tko ušao, u situaciji u kojoj se nalazi reprezentacija…No, mi i dalje seremo, umjesto da začepimo usta, pokrijemo se ušima i kažemo čovjeku: “Hvala što si pristao”.
Mi volimo košarku.
Sretno Tomice…