Novi uradak naše kolumnistice, Sare Kostović.
Voda je piće života. Prva rečenica koju te uče još u vrtiću kako slučajno ne bi zaboravio popiti svoju dnevnu bocu najvažnijeg napitka. Čim uvedeš sportsku aktivnost u svakodnevnicu, opet isto – „Napij se vode!“. Koliko god od najranijih dana osvještavamo ljudsku potrebu za tekućinom, nekako u većini slučajeva briga o konzumaciji vode te boce vode u ruksacima i na pauzama ostaju kao „zdrava navika“ određenih pojedinaca.
Opet ćemo se vratiti na dobro znane navike jer, kako smo do sada puno puta rekli, sve ima svoje objašnjenje i sve je izuzetno usko povezano. Navike ili imaš ili nemaš. Svatko ima neku svoju karakterističnu, ali dovoljan unos vode u danu trebala bi biti svima zajednička. Koliko god bilo banalno, stvarno postoje ljudi kojima je izuzetno teško unijeti dovoljne dnevne količine vode. Postoji hrpa očiglednih i onih manje očiglednih razloga, ali rješenje je uvijek jedno. Obratiti pozornost. Nekakve opće preporuke za dnevni unos vode postoje, ali isto tako to uvelike ovisi i o mnogim drugim faktorima, a jedan od njih je i fizička aktivnost. Da se voda gubi znojenjem već smo odavno ustanovili, ali razmišljanje o vodi kao glavnom sadržaju tijela nužnom za sve metaboličke procese, navodi nas na razmišljanje kako je puno više od samog pojma tekućine. Čovjeka čini niz procesa i reakcija koje se odvijaju u organizmu neovisno o našoj volji, a mogli bismo reći da je voda organizmu ono što je čovjek Zemlji.
Svi smo s vodom u suživotu, ali razlikuju li se hidracijske potrebe sportaša od onih prisutnih kod čovjeka kojemu svakodnevni dodatan gubitak tekućine na treningu nije dio životnog rasporeda? Naravno da će povećanim gubljenjem biti nužna i povećana opskrba organizma, ali oslanjanje samo na znoj kao glavni pokazatelj gubitka tekućine i nije baš najrealnija opcija. Voda se luči iz tijela u još nekolicini pojava, kao što su primjerice mokrenje i disanje. Životnih i neizbježnih. Možemo to povezati s kruženjem tvari u prirodi, samom vodom koja kruži Zemljinom atmosferom. Bitno je ostati pravilno hidriran, ali kako?
Tijekom fizičke aktivnosti na profesionalnom nivou, osim tekućine gubi se i određena količina elektrolita, posebice natrija. Profesionalni sportaši upoznati su s konzumacijom pripravaka koji upravo s navedenim elektrolitima brzo opskrbljuju organizam kojemu su izrazito potrebni. Neupitno je kako sportaši ne bi, baš kao ni ostali individualci, trebali doći u situaciju da piju samo kada su izrazito žedni. Žeđ, koja se javlja kao produkt signalizacije da je tijelu potrebna određena količina vode kako bi moglo nastaviti s obavljanjem uobičajenih funkcija, tu je da nas podsjeti kako smo nešto zaboravili. Adekvatno uzimanje tekućine tijekom tjelesne aktivnosti, osim što štiti tijelo od nastanka dehidracije, omogućuje i adekvatne fizičke radnje koje su sastavni dio trenažnog procesa. Trenažni proces zahtijeva ulaganje. Mišići zahtijevaju pravovremenu opskrbu kako bi mogli reagirati onda kada se to od njih očekuje. Složit ćeš se kako su upravo te kontrakcije mišića cilj svake tjelovježbe, ali isto tako neadekvatan unos tekućine i nutrijenata osporavat će navedeno.
Intuitivno postupanje, od malih nogu uči nas da slušamo svoje tijelo. Od najranijeg djetinjstva traženje nečega što nam treba je uobičajena pojava, ali odrastanjem i formiranjem u individuu često se dogodi situacija u kojoj te primarne ljudske potrebe budu zanemarene. Gust raspored, gužva i na kraju linija manjeg otpora zaslužni su za pojavu manjka unosa tekućine. Još uvijek nošenje vlastite boce nije uobičajena navika, još se uvijek previše oslanja na ono što ćemo u određenom trenutku dobiti, umjesto na ono što sami sebi u određenom trenutku moramo osigurati. Za opskrbu našeg organizma nije zaslužan nitko drugi, nego mi sami.
Isto tako, koliko god bila važna pravilna hidracija tokom fizičke aktivnosti, bitna je i rehidracija. Izgubljeno mora biti nadoknađeno. Hoće li to biti isključivo u obliku vode, vode s elektrolitima ili pak tekućine s otopljenim pojedinim vrstama ugljikohidrata koji se brzo apsorbiraju i ulaze u krvotok, ovisit će o mnogočemu. Ovisno o tome jesi li individualac koji troši značajne količine natrija (razlika u sastavu ljudskog znoja) ili moraš dobiti brzi izvor ugljikohidrata u poluvremenu zbog cjelokupnog nutritivnog statusa, prilagodit će se ono potrebno što će opskrbiti i omogućiti pravilno izvođenje tjelovježbe. Za vrijeme treninga, nakon treninga… ali i svaki dan, isto kako brinemo o unosu krutih obroka tako moramo razmišljati i o unosu tekućine.
Poprilično je teško odrediti stupanj dehidracije (praćenje boje urina i intenzitete osjećaja žeđi mogu nas poprilično dobro navesti na otkrivanje puta kojim se krećemo), ali isto tako drugačije su dnevne potrebe za svih. Opskrba, potrošnja metaboličkim procesima, dodatna fizička aktivnost ili pak okolišni čimbenici značajno će utjecati na to kolika će biti gornja granica koju ćeš u tom danu dosegnuti, ali ispod minimuma nemoj. Dugoročno neadekvatno konzumiranje tekućine, ne samo da će utjecati na neke od osnovnih reakcija organizma, već će utjecati i na mentalnu komponentu. Svima je dobro poznato koliko koncentracija i pamćenje, ali isto tako i pravodobno reagiranje znače za dobro odigrane minute na terenu, ali nemoj zaboraviti da su te minute pod direktnim utjecajem onoga što sam biraš i kao takvo unosiš u organizam.
