Stižu blagdani. Odlično.
Koliko god to lijepih trenutaka nosilo sa sobom, toliko je neumjerenost onaj faktor koji se poput moljca zavlači u tu sferu. Istina, više vremena s obitelji, više vremena provedenog za stolom uz obilje dobre hrane. Nadalje, baš ta činjenica koja bi prvenstveno trebala biti simbol zajedništva polako se pretvara u definiciju uzrečice: „Kad je bal, nek` je maskenbal.“ Mora li to biti tako i što je zapravo uzrok navedenog? Ne zaboravimo kako još uvijek nismo riješili problem gledanja i doživljavanje prehrane kao dijela životnog stila, već je to često prisutno i kod profesionalnih sportaša kao nešto o čemu se intenzivno razmišlja i kao nešto što nije prirodno samo po sebi. Upravo je dolazak blagdana famozna zona komfora za mnoge. Što to znači?
Upravo to da razmišljanje kako je za blagdane normalno popustiti uzde i opustiti se maksimalno moguće poprima novu dimenziju. Apsolutno se slažem da treba popustiti uzde, naravno da na Badnjak nećeš odbiti mamin kolač ili nećeš pojesti bombonjeru koju ti je djevojka kupila za Božić, ali isto tako ne znači da ćeš 4 dana u komadu jesti samo bakine muffine. Blagdani nisu apsolutno ništa drugačiji od ostalih perioda u godini kada stavljamo umjerenost kao imperativ. Biti umjeren je vrlina koju zaista možemo primijeniti na sve aspekte života pa tako i na sport. Sport kao disciplina u kojoj je pravi omjer svih stavki formula za uspjeh nepobitno stoji bok uz bok s osobnom percepcijom istog. Zapamti, tvoje tjelesne stanice slušaju što tvoj mozak ima za reći i nije svejedno kako se ophodiš prema tome. U većini slučajeva, reflektirat ćeš već naučeno, ali to ne znači da se neke i prije donesene lošije odluke ne mogu ispraviti. Ne postoji dovoljno dobar razlog koji bi opravdao „bježanje“ od nečega što može biti popravljeno i do čega ti je u krajnjem slučaju stalo. Da se razumijemo, nekoliko dana lošije prehrane neće napraviti veliki disbalans, ako je ostatak posložen kako treba, ali isto tako navike koje gradiš tijekom cijele godine pomoći će ti ostati ustrajan u činjenici da si ti jedino odgovoran za svoje postupke.
Nekad je dovoljno jako malo da se napravi korak ka ispravljanju loše donesene odluku. Sve je moguće i za sve postoji ponovni start. Samo je bitno da ti čvrsto vjeruješ da to želiš. Ishitrene odluke i nestajanje mramornog kolača s pladnja neće napraviti štetu tvom napretku (ako se ne događa često), ali možda hoće tvojoj percepciji tog mramornog kolača. Lošija prehrana za vrijeme blagdana ne mora biti pravilo. I ne bi smjela biti, ali isto tako ne možemo reći da je popuštanje kočnice u ovim danima nešto što bi trebao izbjegavati. Bitno je da zaista sada staviš fokus na što kvalitetnije provedeno vrijeme, a ne da brojiš kolače koje pojedeš. Pokušaj osvijestiti svaki, graditi stabilan odnos s hranom, pošalji mail nutricionistu, ako nisi siguran, ali postupi onako kako ti vlastiti organizam nalaže. Nije problem 2 dana lošije prehrane, već činjenica da si svjestan da je lošija, ali ne radiš ništa po pitanju da to popraviš. Ne da izbjegneš slatko, već da pokušaš graditi prehranu tim danima kao umjerenu, fleksibilnu i dugoročno održivu.
Osvijesti se da je to što jedeš hrana koja predstavlja zbližavanje i daje ti mogućnost još jače ekspresije emocija, ali zadrži zdrav odnos s prehranom. Zdrav odnos s tanjurom. Zdrav odnos s vlastitom percepcijom hrane. Imaj na umu da nijedna hrana nije zaslužila biti etiketirana kao lošija ili neprihvatljiva jer na kraju dana bitan si ti. Napredak sigurno nećeš postići, ako si nezadovoljan. S bilo kojim aspektom. Možeš ti to. Kolač pojedi, ali na prehranu nemoj gledat kao lošiju. Dok god ti znaš kako se vratiti, shvati blagdanski period kao vrijeme za sebe, provedeno bez pretjerivanja, ali svakako s dobrom mađaricom nakon odličnog ručka.
