Mora i oceani ispisani su i izrečeni o besmislu koje vlada europskim košarkaškim svijetom unazad nekoliko godina. Svoj vrhunac besmisao je doživio kada su uvedene kvalifikacije za odlazak na velika natjecanja, a nešto manje od godinu dana kasnije te kvalifikacije rezultirale su time što su europske košarkaške velesile u opasnosti od samog kvalificiranja dok su europski prvaci Slovenci gotovo bez ikakvih šansi…
Bilo je tu sjajnih prijedloga za rješavanje ovog besmisla od strane ULEB-a, tj. organizacije koja upravlja najboljom ligom (Euroliga). Jedan od njih bio je taj da klupska košarkaška sezona završi prvom polovicom mjeseca lipnja dok bi druga polovica tog mjeseca i početak srpnja služili za pripreme reprezentacija. Tada bi se (u srpnju) odigrale kvalifikacije, a igrači bi dobili kolovoz kao mjesec za godišnji odmor te bi se u rujnu pridružili svojim klubovima na priprema za sezonu koja starta u listopadu. Potpuno logičan slijed događanja, zar ne? Ipak, FIBA je odlučila i dalje “glumiti” najmoćniju organizaciju, unatoč tome što je davno izgubila tu bitku.
Tako imamo besmislen sustav u kojem igrači ne prisustvuju pripremama svojih klubova, a mnogi igrači nemaju pravo nastupa za reprezentaciju jer ih upravo ti klubovi ne puštaju. Posebno je zanimljivo kada se kvalifikacije igraju tijekom sezone (studeni/veljača) te istog dana igraju reprezentacije i klubovi Euroligu. Zamislite u nogometu da se istog dana igraju kvalifikacije za Euro i Liga Prvaka…To je, nadam se, sve reklo. Slovenci su praktički “out”, Rusija i Hrvatska su u vrlo neugodnom položaju, a ni Srbija nije daleko njega. Zapamtite, bez Svjetskog prvenstva nema ni mogućnosti izboriti Olimpijske igre. Sve što nam preostaje je vjerovati da ćemo upisati pobjedu u Poljskoj te s praktički B sastavom pokušati dva puta svladati Mađare koji su nam izravni konkurenti za treću poziciju. Ironija je da ti momci ukoliko izbore SP njega vjerojatno neće vidjeti…