U novom intervju, za Sportski kod o 3X3 sceni govori reprezentativac, Željko Jović.
Sezona 3X3 košarke se bliži kraju, no od početka iste ove sezone, odigralo se mnoštvo turnira, kako u Hrvatskoj, tako i u susjednim zemljama, gdje su redovito nastupale naše momčadi. Pored toga, naša se 3X3 reprezentacija uspjela plasirati na EP, sjetit će te se, onom ludom završnicom u Kopenhagenu. Jedan od protagonista tih kvalifikacija, bio je i Željko Jović, jedan od naših najboljih basketaša trenutno i član reprezentacije već nekoliko godina. Željko je sa svojim kolegama, Rašetinom, Jacovićem i Krstanovićem ove sezone i zaigrao za novi 3X3 klub, a u istom sastavu igra i naša reprezentacija. Razloga za jedan opsežniji intervju smo imali nekoliko pa sam odlučio sa Željkom porazgovarati o sezoni za njima, ali i onime što ih čeka u završnici sezone. Naravno, dotaknuli smo se i “tekuće problematike” vezane za 3X3 košarku, koja se polako diže u Hrvatskoj, ali i dalje ima puno potencijala da bude još mnogobrojnija.
Željko dobro došao još jednom na Sportski kod. 3X3 košarka je u punom zamahu i ide polako prema kraju sezone, odnosno kulminaciji i završnim turnirima. No, malo ćemo se vratiti na početak sezone. Ti i tvoja ekipa, ona stalna, ove sezone igrate za Borik iz Bjelovara. Kako je došlo do te suradnje?
“Pozdrav Goc, hvala na pozivu za intervju. Kao što si i sam rekao basket sezona na hrvatskim terenima bliži se svome kraju, ostala su još dva turnira u organizaciji udruge Pro tour, od kojih je posljednji i finalni gdje će pobjednik osigurati nastup na mastersu u Amsterdamu.
Suradnja s Borik Bjelovarom došla je pomalo neočekivano i u zadnji tren, ali na kraju se ispostavilo da se radi o fenomenalnoj suradnji cijele ekipe na čelu s predsjednikom kluba gospodinom Ivanom Šiprakom. Naime, kako smo se Ivan Rašetina i ja razišli s bivšom ekipom, na proljeće smo se dogovorili s Franom Jacovićom koji se je preselio kod svoje djevojke u Split i tako smo stvorili instant ekipu. Osim nas ekipi se je priključio i Stipe Krstanović, a nažalost zbog ozljede sezonu je morao propustiti Mario Rajčić, koji je već najavio povratak iduće sezone i željno ga očekujemo, ha ha . Za sam dogovor s g. Šiprakom je bio zadužen Jacko koji je već otprije igrao za Borik Bjelovar i postao državni prvak 2022. godine.”
Svjedoci smo da ove sezone ima dosta turira u Hrvatskoj, odnosno to sve skupa raste. Slažeš li se da ovaj sport lagano raste u Hrvatskoj?
“3×3 scena u Hrvatskoj raste iz godine u godinu što je za svaku pohvalu. Pro tour se etablirao kao ozbiljna organizacija koji su ove godine organizirali desetak turnira od kojih su 4 imali „izlaze“ na turnire challenger kategorije, a finalni turnir pro toura ima „izlaz“ na turnir najviše „masters“ kategorije. Osim pro toura, od ove sezone u Hrvatskoj djeluje i udruga 3×3 Hrvatska koja je u suradnji s HKS-om organizirala prvenstvo Hrvatske, a čiji finalni turnir je također imao „izlaz“ na turnir masters kategorije, onaj u Debrecenu. Završni turnir je odigran u Ninu i što se tiče same organizacije cjelokupnog turnira, od terena, prateće infrastrukture, sudaca i zapisničkog stola sve je bilo na nivou jednog ozbiljnog profesionalnog turnira, te ovim putem još jednom sve pohvale za organizaciju. Također, za spomenuti je da je završni turnir bio zatvoren samo za Hrvatske ekipe, a što još više doprinosi popularizaciji sporta i mogućnošću izlaza hrvatskoj ekipi na neki turnir masters razine. “
Ipak i pored toga, ima još mjesta za napredak…
“Apsolutno. S obzirom na protekle godine možemo zaključiti kako 3×3 scena svake godine u Hrvatskoj biva sve jača i kompetitivnija, ali također smatram kako još zaostajemo za susjednim zemljama. Primjerice, u cijelo ljeto u Hrvatskoj se odigra cca 25 turnira dok je u Bosni i Hercegovini taj broj kudikamo veći i prelazi preko 50 turnira za jedno ljeto. Mi praktički u kolovozu u Hrvatskoj imamo 2 turnira što je za moj pojam premalo za neku veću masovnost i zainteresiranost mlađe populacije za ovim sportom.”
Jeste li se vi ove sezone orjentirali samo na domaće turnire ili ste i dalje bili aktivni i vani?
“Ove sezone kao ekipa smo se fokusirali na igranje prvenstva Hrvatske uključujući i završni turnir kao i igranje pro toura zajedno sa završnim turnirom. Također, svima osobni cilj je bio izboriti status reprezentativca, a što nam je na sreću uspjelo i sva četvorica smo izabrana u nacionalnu vrstu za ciklus kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2024. S obzirom da nismo profesionalci u ovom sportu jako je teško uskladiti sve privatne i poslovne obaveze i igrati kvalitetan basket.“
Po vas je završni turnir u Ninu zavšio neočekivano, ispali ste u četvrtfinalu…
“Nakon odličnog početka sezone gdje smo u 6 turnira izborili isto toliko finala, u drugom dijelu sezone nam se dogodio mali pad forme, što zbog privatnih što zbog poslovnih obaveza gdje nismo uspjeli uhvatiti ritam treninga i nastupa koji smo imali na početku sezone te smo za naša očekivanja podbacili u Ninu gdje smo zaustavljeni u četvrtfinalu. Sam završni turnir je bio stvarno zanimljiv i neizvjestan te je na kraju osvojila ekipa koja je dobila wild card za završni turnir, odnosno nije uspjela osvojiti nijedan kvalifikacijski turnir za završnicu.“
Uskoro je na rasporedu završnica Pro Toura. Sudjelujete li tamo, kako bi možda malo popravili loš dojam iz Nina?
“Zbog svega htjeli smo odigrati dobru završnicu pro toura gdje smo najavili dolazak na zadnji kvalifikacijski turnir, međutim zbog priprema s reprezentacijom nećemo biti u prilici sudjelovati za završnici pro toura. Konkurencija će ne sumnjam biti jaka čak i jača nego na završnici prvenstva Hrvatske jer je sistem natjecanja otvoren i za ekipe izvan Hrvatske.”
Onaj reprezentativni dio ste ove sezone odradili na najbolji mogući način, plasmanom na EP…
“Ako ćemo biti potpuno realni s reprezentacijom smo napravili malo čudo ponovno se plasiravši na Europsko prvenstvo. Za napomenuti je da je 3×3 profesionalni sport , a mi se ovim bavimo poluprofesionalno odnosno amaterski. Od nove godine imali smo dva mini ciklusa priprema od 3 dana te smo Imali završne pripreme od desetak dana od kojih je većina bila u Novom Sadu gdje smo imali priliku sparirati s najboljim ekipama na svijetu, a vjerojatno se je to odrazilo i na nastup u Kopenhagenu.”
U Kopenhagenu smo svjedočili ludoj završnici…
“U Kopenhagenu je bio turnir sličan onome u Constanci od prošle godine gdje smo se igrom dizali kroz turnir. Prvi dan smo igrali vani na temperaturi od 16 stupnjeva, gdje se turnir prekidao zbog kiše i imali smo polovičan učinak od jedne pobjede nad Italijom i poraza protiv Danske. Drugi dan turnira se preselio u dvoranu gdje smo u posljednjem basketu izgubili od Belgije 21 12 iako smo vodili 9:6 i imali rezultat i igru. Poslije nismo ovisili sami o sebi te nam se je poklopio rezultat između Italije i Danske i tako smo prošli u četvrtfinale. Tamo smo odigrali jedan od boljih basketa turnira i suvereno prošli u polufinale gdje smo došli u priliku boriti se za prolaz na Euro, a što je i bio cilj kvalifikacija tj. doći na jedan basket do eura pa šta bude. S Belgijom smo krenuli gubiti 8:2 ali nismo se predavali ni u jednom trenutku gdje smo pokazali karakter i na kraju serijom trica se vratili i u zadnjim sekundama prelomili basket i ostvarili još jedan povijesni rezultat. Za napomenuti je da se 2 igrača Belgije nalaze u top 10 na svijetu po fibinom rankingu.”
Kakva će biti konkurencija na EP i koja su vaša očekivanja od njega?
“Na europskom prvenstvu konkurencija će biti atomska. Europski kontinent broji 44 države od kojih pravo nastupa na euru ima samo 12 ekipa. Kada se tome pridoda da je na recentnoj olimpijadi od 8 ekipa koje su sudjelovale čak 6 došlo s europskog kontinenta i sve tri medalje su otišle u Europu ne trebam ni naglašavati kakva će konkurencija biti. Iz navedenog nemamo rezultatskog imperativa već se želimo dobro predstaviti i svaki basket se sa svima „potući“.”
Ispravi me ako griješim, ali ja sam stekao ovo ljeto dojam da se sve više mladih uključuje u 3X3 košarku, da na turnirima ima sve više ekipa, iako je to još daleko od onog što bi mi svi htjeli…
“Slažem se s tobom, svake godine sve više i više mladih dolazi koji se žele okušati u ovom sportu. Smatram kako tu imamo dosta potencijala. Prošlogodišnji rezultati reprezentacija u mlađim kategorijama su bili odlični pa je tako U17 reprezentacija postala prvak Europa, a mlada U23 reprezentacija je odigrala zapažene turnire na ligi nacija. Kako bi išli dalje u tom smjeru popularizacije sporta smatram da je potrebno organizirati još više turnira (pogotovo za mlađe kategorije) u lokalnim zajednicama na godišnjoj razini kako bi se mladi sve više i više uključivali o ovaj sport.”
Što je potrebno da bi se ostvario zapažen rezultat na klupskoj razini?
“Smatram kako je tu potrebno više stvari spojiti u jednu. Kod nas je 3×3 košarka još uvijek sport koji se igra pretežno samo ljeti dok je klupska 5n5 sezona u pauzi. Iako neki premjerligaški treneri brane svojim igračima igrati 3×3 dok drugi odobravaju i čak na svojim treninzima implementiraju 3×3 košarku.”
No, na kraju se svede na financije i nekoga tko će to “pogurati”, u smislu sponzora…
“Prva stvar je pronaći stabilnog i kvalitetnog sponzora koji bi mogao ispratiti putovanja jedne ekipe po zemljama gdje bi igrali razna prvenstva država i questove kako bi došli do potrebnih bodova i kako bi izborili igranja na najvišoj razini odnosno igranja profesionalnih turnira challenger i masters razine. Druga stvar je što Hrvatska ima mali bazen igrača i teško im se ostaviti 5n5 košarke i posvetiti samo basketu, jer eto kao u 5n5 imaju sigurna novčana primanja tijekom sezone. Evo za primjer možemo uzeti Srbiju gdje je situacija drugačija i gdje postoji veći bazen igrača i često se stvaraju dobre ekipe koje s malim novčanim sredstvima putuju u susjedne zemlje i ostvaruju uspjehe i nakon nekih zapaženih rezultata pronalaze i sponzore koji će ih ispratiti u daljnjim natjecanjima.“
U drugim državama postoje modeli drugačiji nego naši…
“Postoji model putem kojeg bi se uključio i savez (kao u Austriji) te bi se napravio nacionalni tim koji bi bio financiran od saveza ili nekog ministarstva te bi se oni profesionalizirali i posvetili samo basketu. Smatram kako je sada idealna prilika za to jer smo na početku novog olimpijskog ciklusa i moglo bi se razmišljati u tom smjeru, jer samo s profesionalnom ekipom koja će na godišnjoj razini skupiti dovoljno ranking bodova možemo kao reprezentacija doći u poziciju sudjelovati u Olimpijskim kvalifikacijama jer je sistem natjecanja takav da nemaju svi priliku uopće doći na kvalifikacije za olimpijadu dok neke države imaju po nekoliko prilika.”
I za kraj ću te pitati, kakvi su planovi za slijedeću sezonu?
“Za iduću sezonu..hm… na to bi odgovorio citiranjem Del Boya iz mućki: „This time next year we will be millionares“ 😉
Hvala Željko i sretno u završnici sezone!
