Zadrani su prilično izmjenili sliku momčadi za novu sezonu.
Zadrani iza sebe imaju jednu vrlo dobru sezonu, doduše prekinutu, ali zadovoljavajuće za ambicije kluba. Izbjegli su zonu ispadanja i bilo kakve probleme oko očuvanja premijerligaškog statusa, bez obzira na neslavan kraj sezone, a to je bio jedan do primarnih ciljeva. Uspješna plovidba premijerligaškim morem. Trener Šime Kraljević je to sve dobro odradio, promovirao neke nove igrače, prije svih Tomislava Cvitkovića, koji je iz Prve lige stigao u Sonik i odmah pokazao da je, uvjetno rečeno, zakasnio jednu godinu sa promjenom ranga. U nekoliko utakmica ih nije mazila niti sreća pa su neke utakmice gubili u samim završnicama, no generalno ocjena je bila zadovoljavajuća. Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se Kraljeviću ponudi još jedan mandat i na njegovo mjesto je doveden Hrvoje Vlašić.
Vlašić je u ljeto okupio šareni sastav, jer znamo svi da u Zadru ljeti boravi velika koncentracija igrača bez kluba pa su se na treninzima našli razni igrači, no već u kolovozu, početkom priprema, počelo je slaganje ekipe. U početku, naglasak je bio na mladim snagama pa su među prvima u Sonik stigli Lovre Runjić, iz Splita, zatim Marin Vručinić iz prvoligaša Ribole te Sandro Rašić, šuter iz Cibone, koji tamo nije dočekao priliku. Sve redom mladi, potentni i zanimljivi igrači, koji su odlučili u Soniku potražiti svoje mjesto pod suncem. Vručinić je došao sa ciljem oploditi svoje vrlo dobre igre sa prvoligaških terena posljednje dvije godine. Zanimljivo je da su sva trojica u pripremnim utakmicama pokazali zavidnu formu i napadačku preciznost, što je Vlašiću pokazalo da itekako ima potencijala u tim mladićima.
Nako njih, Sonik se okrenuo nešto iskusnijim riješenjima, upravo kako bi ti mladići imali nekog na terenu tko će im davati smjernice i biti im podrška. Boljeg mentora trenutno od Jakova Vladovića možda i nisu mogli dobiti. Iako je, kako i sam kaže, na zalasku karijere, prošle je sezone u dresu Šibenke pokazao da još uvijek ima što za reći, bez obzira na godine. On će definitivno biti produžena ruka Vlašiću na terenu, što je i bio cilj njegovog dovođenja. Nakon njega u Jazine se vratio i centar Josip Jukić, koji je prošle zime upravo iz Sonika otišao u Belgiju i trebao bi biti startni centar u Vlašićevoj petorci, a već je u prvoj utakmici protiv Alkara, sa 19 poena, naznačio da je forma tu. Nakon odrađenih priprema, stručnom stožeru se nametnuo i mladi Dominik Zelanto, koji je potpisao ugovor sa Sonikom. I posljednje pojačanje, kojim je kompletiran igrački kadar, je Marino Šarlija, iskusni krilni centar, koji se nakon oporavka od ozljede i sezone u Austriji, vratio u rodni grad i ukoliko ga zaobiđu ozljede, biti će od velike koristi za momčad.
Pogledom na pojačanja i ono što je ostalo od prošle sezone, dolazimo do spoja mladosti i iskustva. Dino Palčić, Filip Jošić, Vito Barbaroša, Pave Dunatov, Šime Keserović i Teo Petani, su igrači koji su ostali od prošle sezone, uz Roka Erslana. Zeleno-bijeli dres više ne nose Petar Marić, Šime Špralja, Josip Popić te Eddi Jurjević.
Ovako na prvu, ekipa je ovo koja ne bi trebala strahovati za opstanak u ligi, a čak bi se usudili reći da je i play-off dohvatljiv, no kako smo već i ranije rekli, zbog specifičnosti oko epidemiološke situacije te novih prijelaznih rokova, teško je davati velike prognoze. Ono što vjerojatno bitno treneru Vlašiću je da je u pripremnim utakmicama uvidio raskoš napadačkog potencijala (Cvitković, Rašić, Runjić), a kada im se pridruže Vladović, Jukić te Šarlija, trebalo bi to izgledati još kvalitetnije. Kultne Jazine će opet biti presudan faktor u domaćim utakmicama, iako tamo već dugo nema onog pritiska kao nekad, niti približne atmosfere, no specifičnost tog terena mnoge će sputati kada kroče na njega. Što se tiče nekih individualaca, očekujemo da korak više napravi Tomislav Cvitković, koji je do sada u pripremnim utakmicama pokazao najviše i što je najbitnije, prošao je kompletne pripreme.