sportski sportski sportski sportski

KOD

Zvonimir Ridl: “Agencija je u stalnom usponu”

Kao i nače kad se dogovaraju dva Slavonca za razgovor, dogovorili smo se za minutu sve. Dogovor je bio u 18, ja sam po običaju došao ranije, a Zvonimir je sjeo za stol, izvadio mobitel koji je u pokazao 18:00, točno u sekundu. Nema šta, profesionalno. Zvonimir koji ima agenciju Ridl Basketball Agency, koja se brine za igrače i trenere, je pristao na intervju kako bi nam otkrio kako funkcionira svijet jednog agenta, za koliko igrača i trenera se brine, što sve donosi njegov posao i još puno toga. No, krenimo redom…

 

Zvonimire, poznato je da se baviš dosta kompliciranim poslom, onim košarkaškog agenta. Pomislit će neki da se tu radi samo prodaja igrača i to je to, no ipak tu ima još puno toga.

Uvjetno rečeno, najlakše je potpisati igrača. Ono u pozadini što se odvija je to da moraš brinuti da igrač u novi klub ode spreman, da se ponaša kao profesionalac, da se njemu ispoštuje što je dogovoreno, naplata agenta, njegovog smještaja, avio karata, a pogotovo je teško kada imaš kao ja od 30 do 40 klijenata. Međutim, imam svoja dva pomoćnika, koji su tu kad zaškripi. Isto tako, imam momka koji se brine i o marketingu, Facebook stranici, web stranici, Instagramu i tim društvenim mrežama i tehnologiji, jer bez toga si danas nitko i ništa, no mislim da je bitno i da voliš što radiš i to me drži.

Koliko je broj igrača i trenera u tvojoj agenciji?

Trenutno je ta brojka od 28 igrača i 5 trenera, a ono što je meni najbitnije je da su svi pod ugovorima i svi imaju klubove, od igrača pa do trenera.

No, ima tu i nekih novih imena…

Tako je da, htio bih naglasiti da imam još 4 nova igrača za slijedeću sezonu.

Jesi li zadovoljan?

Jesam, bitno mi je da taj broj nije u padu. Prošle sam godine nažalost ostao bez dvojice igrača koji su se teže ozlijedili, te jednog koji se zbog istog razloga morao ostaviti košarke, a to je Toni Brnas. Luka Katura i Aljoša Šarac su zaradili ozljede križnih ligamenata, ali za njih se nadam da će se u potpunosti oporaviti i što prije vratiti na teren.

Iako kako i sam kažeš, ta brojka nije toliko bitna, bitno je nešto drugo…

Da pogodim sa par pravih igrača. Pravi primjer su recimo Domagoj Vuković i Kristijan Krajina, koji su svojim igrama, radom i ponašanjem dogurali do reprezentacije. Da ne govorim da je Marko Banić svojedobno nakon ozlijede bio bez kluba pa preko Albe Berlin smo evo dogurali do četvrtog ugovora.

Nedavno si uzeo možda i prave kapitalce…

Amerikanci koji su mi pristupili su sa Kansasa i Indiane, NCAA Divizija 1. Ervin Carlbe Lee, bek šuter,  dolazi sa Kansas State Universitya, dok  Demonte Ojinnaka dolazi sa Indiana Statea.

Kako si i rekao sam, bez pomoćnika sve to ne bi mogao sam…

Naravno. Moram spomenuti Miroslava Graovca bez kojeg ovo ništa ne bi bilo isto. On se trenutno malo maknuo od svega toga, ali čovjek je tu uvijek kada ga trebam, spreman za pomoć i s njim se najbolje slažem i surađujem. Čovjek od povjerenja definitivno.

Koliko je danas teško biti agent?

Pa prvih godinu dana mi je bilo najteže, ta faza probijanja na tržište i sami ulazak u to, dok nisam pohvatao sve konce. No, sa vremenom je to sve išlo prema naprijed, upoznaješ ljude, tržište, igrače i razmjenjuješ kontakte. Recimo, imam jednog trenera koji me uvijek kontaktira početkom gotovo svake sezone, uzima moje igrače, koji su mu se do sada pokazali kao pojačanja i korisni i to je taj dio posla koji me veseli, da sam stekao povjerenje ljudi i sada je sigurno puno lakše nego na početku. Kada ljudi prepoznaju vas i vaše igrače, sami zovu, a to je pokazatelj pravog puta, da agencija dobro radi. Imam svoje ljude koji mi rade u Grčkoj, Španjolskoj, Mađarskoj, tako da je to sve već uhodano i funkcionira dobro.

Uz sve lijepe stvari, ima u tvom poslu i one druge strane…

Naravno, kao i u svakom poslu. Problema bude oko naplate, otimanja igrača i tako. Iako se moram zahvaliti svim svojim igračima, jer su gotovo svi lojalni i korektni. No, uvijek ima u mom poslu zavidnih ljudi. Recimo bilo je svakavih priča dok su neki moji igrači bili u Zadru, njih četvorica, petorica. Bilo je svakakvih priča da sam utjecao da neki moji igrači igraju više, što apsolutno nije istina, ali istina je da su u to vrijeme dok su moji igrači tamo bili, brojke Zadra bile odlične i samim time su ti igrači opravdali svoj angažman i to svaki i s time se ponosim. Kad pogledam dok je Zadar imao petoricu mojih igrača i trenera, rezultati su bili odlični.

Ima nešto što te posebno zabolilo…

Smjena Aramisa Naglića. Ta nepravda je nezaslužena. Čovjek je imao sve, rezultate, kemiju u svlačionici, odnos sa navijačima, novinarima, sve sve. Kad ponedjeljkom navečer na utakmici imaš 6000 ljudi, to dovoljno govori. Uz sve to imao je i određenih problema, dva najbolja igrača su mu raskinuli ugovore u sezoni, a pitam te što bi bilo Budućnosti da su u tom trenu ostali bez Gordića i Ivanovića, gdje bi bili? Ne bi vidjeli polufinale nikako, a ne osvojili. Još uvijek mi nije jasno da je takav čovjek, profesionalac, bez ijedne mrlje u karijeri, bio izložen tome ta mu poslije takve sezone traže zamjenu.

Onda se moje slijedeće pitanje nameće samo. Gdje ti je lakše raditi, kod nas ili vani?

Teško pitanje, ali sigurno je lakše u Hrvatskoj. Imam recimo tri klijenta u Cedeviti, jednom izuzetno profesionalnom klubu, Škrljevu, Alkaru, sa Zadrom radim već dugo i stvarno moram reći da sa svima imam jako dobar odnos, iako se uvijek pojavi neki negativac u mom poslu, no kad podvučem crtu, sa svima s kojima surađujem imam vrhunski odnos, pomalo i prijateljski.

Kad već pričamo o poslu vani, Tihomir Bujan radi odličan posao u Slovačkoj.

Gledaj, ja prije nego treneru nađem posao se posavjetujem sa svojim trenerskim savjetnicima, koje imam uz sebe i cijenim i poštujem njihovo mišljenje, bez obzira što je na kraju konačna odluka samo moja i sigurno neću svoje trenere plasirati bilo gdje, jer ih cijenim, njih i njihov rad, razvoj i educiranje, bez kojeg je danas nemoguće raditi. Što se tiče Tihomira, smatram da će on biti jednog dana veliki trener i imam jednu priču za njega. Neki su iz Prievidze sumnjali u njega, čak su i tražili nekog drugog, ali ja sam bio siguran u njega, na kraju su mi nakon osam kola i sedam pobjeda te još nekoliko odlučnih rezultata, samo rekli „Veliko hvala“.

Kakva je situacija sa igračima? Jesi li zadovoljan?

Moram biti, jer svi imaju klubove i svi igraju, što je meni najbitnije. Ne bih nikog izdvajao, ali mogu reći da sam sa svima zadovoljan, kako sa njihovima igrama, tako i sa suradnjom koju imamo.

Posao klijenta nije samo prodaja igrača i trenera, ti si i dosta vezan sa tim igračima, svaki dan ste u razgovorima, prolaziš s njima sve, od uspona do padova.

Definitivno nije lako, pogotovo jer sam ja po prirodi emotivac. Posebno me recimo pogodila ozljeda Tonija Brnasa, koji je bio među prvima koji je došao u moju agenciju i kada mi je javio da više neće moći igrati, stvarno sam se slomio. Isto tako i kada je Goran Vrbanc zaradio ozljedu, ista situacija, kao da su moja djeca. Prolazim s njima gotovo sve, sve životne situacije i jednostavno zbog posla mi moramo biti tim, gledamo sve zajedno, dogovaramo se, komuniciramo i tu vidim uspješnost svega ovog.

Moram te pred kraj pitati i malo o reprezentaciji i svemu ovome što se dogodilo…

Ono što meni kao sportašu nije bilo jasno je izjava da ovo što se nismo plasirali na SP i OI nije tragedija. Smatram da je itekako tragedija. Također, ogroman je problem prioritet o kojem se priča, a to je dvojba između ABA lige i Premijer lige. Na šta bi ličile naše ekipe da ne igraju ABA ligu? Bez podcjenjivanja domaće lige, ali mi moramo tražiti put u Europu za što više klubova, jer se sve samim time diže, od interesa klubova pa do sponzora. Isto tako smatram da se posla oko košarke trebaju uhvatiti ljudi iz košarke, koji su apsolutno u tome na svom terenu, a ne netko tko je tu zbog nekih sitnih interesa.

No, završit ćemo sa nekim vedrijim temama. Osim svojih igrača i trenera, pratiš i rad jednog malog, ali velikog kolektiva u Osijeku.

Da, to je Košarkaška Akademija Osijek, koju uspješno vodi moj prijatelj Ivica Jakić. Klub iz dana u dan sve više napreduje, od ove sezone uključili su se u, za njih, dva veća projekta, a to su Jedinstvena kadetska liga i Druga liga Istok. Iako su novajlije u oba natjecanja, ono što im je potrebno, a to je iskustvo, već polako stječu. Broj djece u akademiji se također povećava konstantno i drago mi je jako zbog njih, jer su jedan mali kolektiv koji se trudi, radi, imaju jako dobre trenere, željne rada i educiranja i mislim da će vrlo brzo u košarkaški svijet poslati dosta dobrih igrača.

 

Ovime smo završili našu maratonsku kavu i jedan ugodan razgovor, nas Slavonaca. Zvonimiru i njegovoj agenciji želimo puno sreće u poslovanju i još dobrih košarkaških akvizicija.

 

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype