Nastavljamo turneju Istočnom konferencijom. Danas predstavljamo Centralnu diviziju koja će nakon dugog niza godina vladavine kralja Jamesa dobiti novog vladara. Hoće li to biti često spominjani LeBronov nasljednik, Giannis Antetokounmpo i njegovi Bucksi ili možda Oladipovi Pacersi? Pokušat ćemo dokučiti u ostatku teksta.
Chicago Bulls
2017/18: 27-55
Odlasci: David Nwaba, Noah Vonleh, Jerian Grant
Dolasci: Jabari Parker, Wendell Carter Jr. , Antonio Blakeney
Nakon što su se prije par sezona konačno oprostili s erom Toma Thibodeaua, uprava Bullsa okrenula se totalnom rebuildingu. Razmjenom Jimmyja Butlera u Minnesotu rastali su se sa zadnjim članom te generacije te odlučili graditi tim od temelja.
Prošlu sezonu su završili s mizernim učinkom i jako malim brojem pobjeda koji im je donio odlično mjesto na draft lutriji. Birali su sedmi te uzeli sjajnog centra s Dukea, Wendella Cartera Jr-a. Ima veoma meku ruku za centra te može pogoditi šut izvana. Igra odlično licem košu te ga se može koristiti kao kreatora s lakta, igrom na trenutke dosta podsjeća na Horforda. Sposoban je napasti iz driblinga ili podvaliti loptu, školovan košarkaš koji će od prvog dana biti od velike koristi. Društvo pod obručem će mu praviti prošlogodišnji izbor na draftu, Lauri Markkanen. Ovaj sjajni Finac oduševio je navijače u United Centru svojim igrama. Ima nevjerojatan vanjski šut, prošle sezone zabijao je čak preko dvije trice po utakmici uz realizaciju od 36%. Već sad ima odličnu napadačku igru, dok mu igra u obrani još uvijek pati. Baš su Markkanena birali na draftu izborom kojeg su dobili u paketu za Jimmyja Butlera, dok je najvažnija karika ipak bio bek šuter fenomenalnog atleticizma, Zach LaVine. Poznat po svojim strašnim zakucavanjima i odličnim šutem postao je prva napadačka opcija ekipe. Nakon što se vratio od loma meniskusa u koljenu, instantno je dobivao najviše šuteva po utakmici i vidi se da ga se gura u tu ulogu unatoč tome što nije još baš dorastao zadatku. No, zbog nedostatka napadačkih opcija, Bullsi nisu imali previše izbora. Ove sezone veliku konkurenciju za trošenje posjeda će mu praviti najnovije pojačanje Chicaga, Jabari Parker. Rodom iz Chicaga, nakon par sezona u susjednim Bucksima ipak dolazi kući. Bullsi su se odlučili kockati te mu dati bogati ugovor na dvije godine u iznosu od 40 milijuna dollara. Hoće li im se to isplatiti ili obiti u glavu ostaje za vidjeti. Jabari nije igrač koji je bio nakon što je došao u ligu, povlačile su se paralele s igračima poput Anthonyja i Piercea, ali već sada je jasno da taj nivo igre neće dostići. Imao je dvije strašne ozljede koljena koje su ga naravno unazadile. Najprirodnija pozicija u današnjoj košarci mu je na poziciji krilnog centra, a tamo Bullsi već imaju popriličnu količinu igrača. Trener Fred Hoiberg sigurno će pokušati pronaći minute za tako skupocjenog igrača, premda morao igrati van pozicije. Ako ga se podigne za poziciju i stavi na nisko krilo neće biti toliko efikasan napadački, dok će ionako klimava obrana Bullsa još više pasti. Dva najskuplja igrača tima, oko kojih grade franšizu su ujedno i dva najgora obrambena igrača na rosteru. Parker nije u stanju trčati po perimetru i hvatati brojne sjajne šutere lige, više mu leži čuvanje teretnijih igrača u reketu. Da sva usta budu nahranjena ovisit će od igre mladog playmakera Krisa Dunna. Ima zaista veliku odgovornost ove sezone jer nema poštene zamjene iza sebe. Jedini u ekipi je sposoban konstantno probiti prednju liniju protivnika i kreirati za sebe te ostale. U obrani je iznadprosječno dobar te zbog svojih sjajnih fizikalija može čuvati igrače na više pozicija. Najveća mana mu je klimav šut zbog kojeg mu suparničke obrane redovito prolaze ispod blokova u pick&rollu i izazivaju ga na šut. Prošlu sezonu je imao 43% šuta iz igre, te mizernih 32% za tri poena. Mora napredovati u tim segmentima igre jer će LaVine i Parker sigurno imati svoju kvotu izolacija i driblinga s loptom u kojem će netko morati raditi dobar spacing na parketu. Veliki faktor će biti i novac, dvije zvijezde ekipe su skupo plaćene, dok se Dunnu tek na ljeto može ponuditi produženje ugovora. U nastojanjima da osigura što bogatiji ugovor će morati podići igru na viši nivo. Sličan problem imaju rotacijski igrači Bullsa, Bobby Portis i Denzel Valentine. No, za njih nažalost neće biti toliko raspoloživih minuta. Portis ima jaku konkurenciju u vidu Markkanena i Parkera tako da će dosta minuta dobiti na poziciji centra. Jedini način da se pokuša izboriti za više minuta je da ponovi princip kojim je istjerao prošlogodišnju konkurenciju, Nikolu Mirotića. Valentine je odličan krilni igrač, često zadužen za čuvanje top napadačkih opcija suparnika. Dok pogledamo konstrukciju rostera, mislim da će nastaviti s tim zaduženjima. Rotaciju će zatvoriti par veterana, Justin Holiday i već pomalo zaboravljeni Robin Lopez. Holiday je solidan šuter, i može odmoriti glavne vedete ekipe na nekoliko minuta. Lopezov glavni zadatak će biti mentoriranje mladog Cartera Jr. , a kako sezona odmiče i porazi se budu nagomilavali, tako će potreba za njim u sastavu biti sve manja.
Ovaj roster Bullsa poprilično je nekompatibilan, ima napadačkog potencijala, ali pod uvjetom da novi suigrači kliknu na pravi način. No, ništa neće moći maskirati katastrofalnu obranu koja će ih i ove sezone odvući na dno divizije. Ne vidim načina na koji mogu biti bar prosječni u tom segmentu igre. Čeka ih još jedna sezona u lutriji i nadanja da će dobiti što bolji izbor na draftu da dodaju još jednog mladog igrača na ovu jezgru.
Cleveland Cavaliers
2017/18: 50-32
Odlasci: LeBron James, Jeff Green, Jose Calderon
Dolasci: Collin Sexton, David Nwaba, Channing Frye
Nakon 4 uzastopna NBA finala, sada ga neće vidjeti neko vrijeme. LeBron James ih je ponovo napustio i iza sebe ostavio poveću rupu, kako u rosteru tako i u srcima navijača Cavsa. Pred franšizom je važna odluka, u kojem smjeru krenuti? Pokušati ostati u borbi za doigravanje, u tom NBA limbu mediokriteta ili započeti pravi rebuilding od temelja? Mislim da će se odgovor nametnuti sam od sebe tijekom naredne sezone.
U novoj sezoni apsolutno prva napadačka opcija će sada biti J.R Smith (bar u njegovoj glavi). Realna slika je da će Kevin Love preuzeti uzde ekipe, ali koliko daleko ih može dovesti? U starim danima iz Minnesote, Love je bio sjajan igrač, All Star kalibar, ali nikada nije uspio uvesti Wolvese u doigravanje. Još uvijek je fenomenalan igrač, ali sam po sebi nije dovoljno dobar da uvede prosječnu ekipu u doigravanje. No, to neće spriječiti Cavse da igraju kroz njega. Osnova napada će im sigurno biti post up izolacije za Lovea kroz koje će on kreirati za ostale, ili sam napasti obruč. I dalje posjeduje sjajan šut za tri poena te s poludistance, a o skoku ne moram ni govoriti. Njegove boljke u obrani su dovoljno opjevane i u ovoj fazi karijere on je ovo što je, u nekom drugom kontekstu šampionski kotačić, ovdje više nažalost ne. Raspored potrošača iza njega je dosta nejasan. Ima dosta igrača koji su skloni uzimanju loših šuteva i velikoj potrošnji, posebice na bekovskim pozicijama. Tu se najviše ističu J.R Smith te Jordan Clarkson. Smith je vjerojatno kandidat za otpis, dok će Clarkson ipak imati malo značajniju minutažu. Igrat će iza veterana, Georga Hilla koji je nominalni starter za novu sezonu. Rutiner koji će svojim pravovremenim reakcijama na parketu olakšati život suigračima. Velika očekivanja uprava Cavsa ima od mladog izbora na draftu ove godine, Collina Sextona. Vjerojatno će ga u određenom periodu ove sezone gurnuti u vatru da vide što imaju na raspolaganju. Veliku prazninu na krilu odlaskom Jamesa pokušat će popuniti Turčin, Cedi Osman. Još prošle sezone pokazivao je bljeskove talenta, te pružao dobre partije. Ove sezone s većom minutažom te više odgovornosti možemo očekivati da ima ustaljenu rolu u ekipi. Konkurencija mu je novopridošli Nwaba, zahvalan igrač koji igra na obje strane parketa. Poznat je po obrambenim sposobnostima i sigurno će dobiti pokoju minutu na boku. Tu je i vječni šuter, Kyle Korver. Nema nekog smisla na ovom rosteru, ali dok god je u stanju šutirati, imat će svoje mjesto pod suncem. Na centarskim pozicijama Loveu društvo prave Larry Nance jr. te Tristan Thompson. Potonji je vjerojatni starter na poziciji centra, poznat po sjajnom osjećaju za napadački skok. Sposoban je odraditi posao obrambeno dok u napadu ovisi puno od smetlarenja i zabijanja zicera. Nance sa svojim setom vještina ne odskače previše, ne nudi ništa novo. Sjajna atleta sposobna braniti više pozicija u obrani dok je u napadu osuđen na slične stvari kao i Thompson. Kao dobra opcija s klupe bit će naš Ante Žižić. Kako za sve ostale, tako se i za njega otvara prilika da u novom kontekstu dobije više prilike za igru. Za razliku od kolega na pozicijama sposoban je napasti protivnike okrenut leđima ka košu i odlična je pick&roll opcija. Još nakon radnog ljeta pod trenerskim magom Anzulovićem, pitanje je vremena kada će postati starter.
Unatoč najavama iz vodstva franšize da planiraju ostati konkurentni, ovaj roster jednostavno nema igrače sposobne držati ih u borbi za doigravanje. Hrpa istrošenih veterana koji bi radije bili negdje drugdje te mladi igrači željni minuta koje neće dobiti upravo zbog tih veterana. Rezultat će patiti, a pritom će kočiti razvoj mladih talenata. Najrealnija opcija je razmjena Lovea i još ponekih veterana za mlade potencijale i buduće izbore drafta kako bi što bezbolnije prošli ovu tranziciju i učinili što je najbolje za sve prisutne.
Detroit Pistons
2017/18: 39-43
Otišli: Stan van Gundy, Anthony Tolliver
Došli: Dwane Casey, Zaza Pachulia, Jose Calderon, Glenn Robinson III, Bruce Brown
Nakon godina i godina neuspjeha pod Stanom van Gundyjem, vlasnik franšize odlučio ga je razriješiti dužnosti. Imao je van Gundy sve ovlasti unutar ekipe, da vuče poteze koje želi, sam si slaže svoj igrački kadar, ali nažalost po njega, nije mu pošlo za rukom. Samo jednom ih je uveo u doigravanje gdje su ekspresno izbačeni od strane Cavaliersa. Birao je izuzetno loše na draftu gdje je propustio nekolicinu All Star potencijala i davao bogate ugovore igračima koji ih nisu dostojni. Okrenuli su se u novom smjeru i doveli bivšeg trenera Raptorsa, Dwanea Caseya.
Ironično, aktualni osvajač nagrade za trenera godine u NBA ligi dobio je otkaz od strane Toronta zbog još jednog posrtanja u doigravanju. Nije dugo čekao novi angažman te sada ispred sebe ima zadatak uvesti Pistonse u doigravanje. Neće mu biti lako, van Gundy je iza sebe ostavio pravi mali kaos. Najveći njegov potez zasigurno je bilo dovođenje zvijezde Clippersa, Blakea Griffina. Griffin ima zaista masivan ugovor, 173 milijuna dollara kroz 5 godina, tako da su Pistonsi s njim vezani na još jako dugo vremena, jer ovakav ugovor je dosta teško razmijeniti. Od njega se očekuje da bude glavni igrač ekipe, prva napadačka opcija, zato je i plaćen toliko. Blake zadnjih sezona ima velikih problema s ozljedama i rijetko kad je odigrao punu sezonu. No ove sezonu bi konačno trebao dočekati zdrav i spreman. Njegove igračke sposobnosti su svima dobro znane. Možda više nije atleta kakva je u prošlosti bio, ali je i dalje All Star talent koji sposoban zabijati 20+ poena po utakmici. Casey ga planira često koristiti kao kreatora kako bi rasteretio bekove. Griffin je sposoban biti point forward te bi često mogao prevoditi loptu i inicirati napade ekipe. Njegov partner u zločinu pod obručem je Andre Drummond, sjajni centar te skakač s limitiranom napadačkom igrom. U napadu živi od smetlarenja i pick&rolla gdje je zbog svojih nevjerojatnih fizikalija laka meta za pogoditi lob pasom. Nema razvijenu post up igru iako često inzistira na izolacijama, dok mu je vanjski šut nepostojeći. Najbolji dokaz za to je podatak da drži NBA rekord s 23 promašena slobodna bacanja na utakmici. Zato sve to nadoknadi na drugoj strani parketa. Ima dobar osjećaj za blokadu te je njihov najbolji čuvar obruča. Najbolji je skakač lige, a proteklu sezonu je imao čak 16 skokova u prosjeku te ga to čini prvim igračem nakon Rodmana kojemu je to pošlo za rukom. Detroit će ići daleko onoliko koliko ga ovaj dvojac odvede, s njima sve kreče i završava. Treća opcija ekipe bi trebao biti organizator igre, Reggie Jackson. Kao i Blake, muku muči s ozljedama te je imao samo jednu zdravu sezonu otkako je pristigao iz Oklahome. Jackson je prodoran igrač, solidan kreator te dobar šuter, koristan rotacijski igrač, ali ne i netko tko će ih odvesti do obećane zemlje. Silom prilika u ovom kontekstu je jedna od glavnih napadačkih opcija što više govori o Detroitu kao franšizi nego o njemu kao igraču. Ostatak rostera čine isključivo igrači zadatka, ali nažalost ima ih jako malo što su korisni u oba smjera. Na krilu je Stanley Johnson koji igra sjajnu obranu, ali je veoma limitiran prema naprijed i nije u stanju konstantno pogađati vanjski šut. S druge strane imamo Reggieja Bullocka i Lukea Kennarda koji su izvrsni šuteri, ali teško izvršavaju svoje obrambene zadaće i često guraju suigrače u probleme. U tu grupu igrača možemo komotno svrstati i Jona Leuera koji popunjava ulogu lažne petice, ali nema te obrambene sheme koja može sakriti njegov nedostatak centimetara te atleticizma.
Obrana Detroita će uvelike ovisiti o Andre Drummondu i njegovim napretkom na toj strani parketa. No, svaka minuta što ode na niske petorke uzet će danka u tom dijelu igre jer napadački neće biti toliko efikasni da pokriju razliku. Casey možda je trener godine, ali nije čudotvorac. U ruke je dobio osrednji roster s mnogo mana i u najboljem slučaju može se boriti za posljednja mjesta koja vode u doigravanje.
Indiana Pacers
2017/18: 48-34
Otišli: Lance Stephenson, Al Jefferson, Glenn Robinson III
Došli: Tyreke Evans, Doug McDermott, Aaron Holiday, Kyle O’Quinn
Nakon što su ih svi već otpisali, ismijali po bespućima Interneta, pogotovo generalnog menadžera, Kevina Pritcharda, Pacersi su svima začepili usta. Tko se sada smije? Razmjena Paula Georga bio je veliki šok i prekretnica za franšizu, no nisu imali previše izbora. Svi su bili veoma skeptični oko paketa kojeg su dobili za njega, ali godinu dana kasnije, Indiana se nalazi u boljoj situaciji no s famoznim playoff Pijem.Victor Oladipo postao je zvijezda te uzeo MIP nagradu, Domantas Sabonis bio je najbolji skakač ekipe i zajedničkim snagama uveli su Pacerse u doigravanje.
Svojevremeno, skepticizam oko Oladipa je bio razumljiv. Nikako nije opravdao ugovor koji je dobio od strane Oklahome i često bio na meti kritika. Dinamični bek šuter se nije snašao kraj tako dominantnog igrača na lopti poput Russella Westbrooka. Posljedice toga su bile lošije igre zbog kojih je na kraju i razmijenjen u drugu sredinu. No, dolaskom u Indianu, Oladipo se preporodio, kao da je novi igrač. Prepun samopouzdanja bio je glavna opcija u oba pravca za momčad Pacersa. Kao i sama ekipa, uhvatio je ostatak lige nespremnima. Koliko god on sam bio dobar, bez pomoći suigrača ne bi dogurao tako daleko. Kolega na poziciji beka mu je bio Darren Collison. On se sa svojim stilom igre savršeno uklopio uz Oladipa. Nije bio toliko dominantan na lopti i često je bio sekundarni kreator iako igra na poziciji playmakera. Koliko je komplementaran igrač bio Oladipu najbolji govori podatak o njegovim šuterskim brojkama: 49,5% iz igre, 46,8% za tri poena te 88,2% s linije slobodnih bacanja. Spremno je čekao povratne lopte i pospremao ih u visokim postocima. Jako zahvalan igrač koji je veoma podcijenjen. Iza njega na depth chartu je Corey Joseph. Omalen i brz igrač klimavog šuta koji je tu da rastereti udarne opcije na par minuta, a i to će biti upitno ove sezone zbog dolaska njihovoj najvećeg pojačanja ovog ljeta. Iz Memphisa je pristigao Tyreke Evans. Prošlu sezonu odigrao je na vrhunskom nivou i podsjetio na svoje najbolje dane iz Kingsa. Završio je s prosjecima od 19 poena, 5 skokova i 5 asistencija po utakmici uz zabijene čak 2 trice u prosjeku. To mu je bila velika boljka kroz karijeru i sada je konačno uhvatio ritam s ostatkom lige i počeo ih ubacivati s odličnim postotkom (39,9%). Njegova sposobnost driblinga i kreacije će biti od velike važnosti za Pacerse. Rasteretit će Oladipa i svima oko sebe olakšati situaciju. Ima strašno brz prvi korak pomoću kojeg često prodire u reket i završava oko obruča ili pronalazi otvorene suigrače. Kao što možemo vidjeti na uzorku od prošle sezone u stanju je biti strijelac od 20 poena po utakmici, ali sumnjam da će se to održati u Indiani. No, ovdje od njega nije ni potrebno da toliko zabija koliko treba njegova kreacija za druge koji nisu u stanju sami sebi iskreirati šut. To se najviše odnosi na krila Pacersa koja će puno profitirati njegovim dolaskom. Starter ekipe je naš Bojan Bogdanović. Snajper iz Mostara iza sebe ima odličnu sezonu u kojoj se fanovima Pacersa predstavio na najbolji mogući način. Bio im je među najboljim te najpouzdanijim šuterima i ima velike zasluge u njihovom uspjehu. Ove sezone unatoč malo jačoj konkurenciji, trebao bi imati sigurne minute na krilu, i kao opcija za small ball postave kada igra kao stretch četvorka. Zamjena mu je igrač sličnih kvaliteta i pigmenata, Doug McDermott. Legenda sveučilišta Creighton ovog ljeta pristigla je u redove Pacersa te potpisala ugovor na 3 godine u vrijednosti od 22 milijuna dollara. Njegove kvalitete su svima dobro znane unutar NBA lige. Fenomenalan šut te raznovrsna napadačka igra, ali jako spor rad nogu te nedostatak pozicije mu otežavaju neku veću ulogu unutar momčadi. Dobit će svojih 20-ak minuta gdje će mu glavni zadatak biti ispucati što više trica i pokušati što manje primiti na drugoj strani parketa. Za ovo potonje navedeno od velike važnosti za tim će biti dvojac pod obručima: Thad Young i Myles Turner. Young je veteran u ovoj ekipi i svoju rolu startera kao krilni centar odrađuje i više no dobro. Uz Collisona jedan od najmanjih potrošača lopti među starterima, ističe se često kao odličan kradljivac (lopti). Na centarskoj poziciji je mladi Turner od kojeg se ove godine očekuje određeni skok u igri. Moderan prototip NBA centara, Myles je veoma pokretan i lagan na nogama te se u ovoj heavy switch NBA obrani super snalazi. Uz to, odličan je čuvar obruča te je prošlu sezonu završio s gotovo 2 blokade u prosjeku. Napadački, od najveće važnosti za ekipu je njegova sposobnost šuta za tri poena pomoću kojeg razvlači suparničke obrane do maksimuma. Često je stavljen u pick&pop akcije kako bi odvukao protivničkog centra van reketa. Da bi Indiana napravila korak naprijed, Turner mora podići svoju igru na nivo više. U tome bi mu trebala pomoći transformacija tijela. Sličnu stvar je učinio Oladipo i to mu je puno pomoglo u nastojanjima da postane bolji igrač. Svoje minute s klupe tražit će mladi centar iz Litve, Domantas Sabonis. Vjerujem da vam je prezime lako prepoznatljivo, a jabuka ne pada daleko od stabla. Naravno, nije klasa velikog Arvydasa, ali je solidan rotacijski igrač. Ima mekanu lijevu ruku, sposobnost šuta za tri poena te odličan osjećaj za pas. Pacersi će često gurnuti u igru baš taj tandem Turner-Sabonis da vide je l’ mogu igrati skupa na terenu duže vremena. Obojica su centri, ali različitih vještina, tako da će Sabonis vjerojatno igrati na poziciji četvorke, a za to će ipak morati popraviti rad nogu kako bi ostajao ispred manjih i bržih igrača u obrani. Intrigantan tandem na papiru, hoće li se to pretočiti u stvarnost na parketu nam ostaje za vidjeti.
Momčad Pacersa prošle je sezone sve zatekla svojom dobrom igrom i sada su svi dobro upoznati s njihovim mogućnostima. Nosioci igre su im mladi i od njih se očekuje dodatan napredak u igri. Pojačali su se na deficitarnim područjima te su sada prilično dobro pokriveni širom rostera. Trener Nate McMillan ispred sebe ima odličan kolektiv i od njih se očekuje da ponove prošlogodišnje dobre igre i odu korak dalje u doigravanju.
Milwaukee Bucks
2017/18: 44-38
Otišli: Jason Kidd, Jabari Parker, Brandon Jennings, James Young
Došli: Mike Budenholzer, Brook Lopez, Ersan Ilyasova, Donte DiVincenzo, Pat Connaughton
Momčad Milwaukee Bucksa konačno je odlučila izaći iz kamenog doba i okrenuti se modernoj košarci. Smijenili su glavnog trenera ekipe, Jasona Kidda koji je sa svojim zastarjelim obrambenim principima i predvidivom napadačkom igrao vukao ovu ekipu prema dolje i kočio njen napredak. Osoba zadužena za njihov rast je donedavni trener Hawksa, Mike Budenholzer.
Prošle sezone Bucksi su bili tek 25. u ligi po broju upućenih trica (24,7 po utakmici) i 22. po postotku uspješnosti (35,5%). Taj trend se ne bi trebao nastaviti pod novim trenerom koji bi trebao preporoditi momčad na obje strane parketa. Za takvu igru potreban im je i bolji igrački kadar te su odmah krenuli na pojačanja. Najzvučnije ime je Brook Lopez. 213 centimetara visoki centar postupno je počeo šutirati trice kako bi opstao u današnjoj košarci. Prošle sezone u Lakersima gađao je trice s 35% što nije loše za centra, ali ondje nije bio baš u optimalnoj situaciji. Bucksi su tako doveli igrača koji će im pomoći širiti reket i igrati five out košarku, a da pritom ne žrtvuju veličinu. Drugo pojačanje sličnog profila je Turčin, Ersan Ilyasova. Tijekom karijere najčešće je upražnjavao poziciju četvorke, ali danas je najkorisniji kao lažna petica. Najbolji primjer toga mogli smo vidjeti u doigravanju prošle sezone kada je u nedostatku Embiida on zaigrao na poziciji centra protiv Miami Heata. Nisu znali što ih je snašlo i momčad Sixersa ih je istorpedirala tricama. U novoj sredini će imati sličnu ulogu, primarni zadatak mu je pospremati trice i igrati kao stretch opcija kako bi svoje mogao učiniti Giannis Antetokounmpo. O ovom čovjeku ne treba trošiti puno riječi, lokomotiva Bucksa koja ih vuče ka vrhu. Giannis ima specifičan set vještina koji ga čini jedinstvenim u ovoj ligi. Mogli bismo reći point center jer je primarni dribler i kreator u ekipi, a s druge strane im je najbolji zaštitnik obruča. Zapravo, Giannis im je sve, čak predvodi momčad u svim glavnim statističkim kategorijama. Druga banana ekipe je sjajni te veoma podcijenjen igrač, Khris Middleton. Ovo svestrano krila već godinama pruža sjajne igre. Jedan je od najboljih šutera lige, ali zbog starog napadačkog sustava u kojem je igrao, nije uzimao dovoljan broj trica kao recimo neki igrači na njegovoj poziciji. Ove godine očekuje se porast u tom segmentu te da novi trener oslobodi njegov potencijal u potpunosti. Middleton je sposoban pick&roll igrač, post up igrač, dobrog ulaza, odlične obrane. Pravo moderno krilo koje će odgovoriti na svaki izazov koji trener stavi pred njega. Nakon njega u hranidbenom lancu je dinamični te fizički moćan organizator igre, Eric Bledsoe. Iako se nije pokazao u najboljem svijetu u prošlom doigravanju protiv ekipe Celticsa, Bledsoe im je prijeko potreban da bi održali visoki nivo igre. Konstantnim prodiranjem drži obranu suparnika pod pritiskom, ima solidan šut i pregled igre. Najveća snaga mu je u obrani gdje je svojim fizikalijama i atleticizmom u stanju igrati odličnu obranu. Koristan član rotacije bit će Tony Snell, krilo koje će zbog novog stila igre, bržeg ritma s više šuteva za tri poena biti češće u igri. Najveći gubitnik novih akvizicija je vjerojatno John Henson. Centar s ogromnim rasponom ruku, ali s jako slabo razvijenom napadačkom igrom. Nema šut te ovisi najviše o pick&rollu i zabijanju zicera. Dovođenjem kvalitetnih visokih igrača koji imaju sposobnost šutiranja gubi se potreba za takvim tipom centara koji svojom prisutnošću stvaraju gužvu u reketu.
Glavni zadatak Budenholzeru je implementirati svoj sustav igre kakav smo mogli vidjeti prijašnjih sezona u Hawksima. Tada su redovno bili unutar top pet ekipa lige po broju ispucanih šuteva za tri poena i imali su sjajne rezultate dugi niz godina. Treba biti inovativan s postavama jer na rosteru ima oružje masovne destrukcije. Lopez i Ilyasova će biti od velike važnosti, pogotovo za regularnu sezonu, ali u doigravanju kada se lome utakmice mora gurnuti Giannisa na poziciju centra. U stanju je nositi se s divovima u obrani, a napadački ga nitko ne može čuvati 1 na 1. Okruže li ga s 4 kvalitetna šutera, a sada to mogu, imaju potencijal za ubojit napad. Ekipe ne mogu poslati pomoć na njega jer će ostaviti otvorene šutere na trici. Najbolji način za centre danas da ostanu na parketu je da igraju kao bekovi. Five out košarka je ovdje da ostane i samo najbolji centri će preživjeti. Warriorsi su započeli revoluciju, Giannis je odvodi na jedan novi nivo.
Predviđanja:
- Milwaukee Bucks 50-32
- Indiana Pacers 49-33
- Detroit Pistons 39-43
- Cleveland Cavaliers 33-49
- Chicago Bulls 27-55