U petak i subotu u Lipiku se odvijao Cedevita Lipik 3×3 Challenger, na kojem je sudjelovala jedna ekipa iz Hrvatske. Tko drugi nego Statisti iz Splita, inače ekipa koja predstavlja našu reprezentaciju u svijetu. Nakon nesretnog poraza u polufinalu, Statisti su osvojili četvrto mjesto i nagradu od 1000 dolara i 50 000 bodova u Fibinom rankingu. Ekipa Sportskog KODA na čelu s glavnim urednikom Goranom Vidakovićem uživo je pratila turnir, a nakon turnira Goran je razgovarao sa Statistima. Sugovornik mu je bio Hrvoje Marin, popularni Toto. Inače, Toto je u četvrt-finalu zaradio jednu ozljedu, u najmanju ruku ženskog karaktera, pukao mu je nokat u jednom dvoboju, no nastavio je kao da se ništa nije ni dogodilo. Drugačije Statisti ni ne znaju. Samo jako. Toto nam je otkrio dosta stvari o ekipi, općenito o 3×3 igri, kako se financiraju, kako to njihove žene podnose, što ih čeka u budućnosti i dosta toga. Uživajte…
Statisti su ekipa koja je već dosta vremena na okupu, koja uostalom predstavlja našu reprezentaciju na velikim natjecanjima. Tko su članovi?
S nama je oduvijek bio Božidar Vrdoljak Braco, prošle dvije godine je s nama igrao Duje Škaro, a bio je tu i Toni Vitali. Duje, Toni i ja smo tu stalni, a od ove godine nam se pridružio i Ivan Rašetina.
Iza vas je SP na Filipinima gdje ste nažalost zapeli u grupi, no ipak, kući ste se vratili s brončanom medaljom iz natjecanja u tricama. Kako je to sve skupa izgledalo tamo?
Jedan vrhunski događaj i veliko iskustvo za nas. Nažalost ispali smo u skupini, u kojoj smo bili s reprezentacijom Latvije (ekipa koja je osvojila Lipik prije dva dana), s Ukrajinom, Nigerijom i Jordanom. Prvog dana ostvarili smo dvije pobjede nad Nigerijom i Jordanom, no znali smo da nas drugi dan čekaju dvije zahtjevne i teške utakmice, što se i dogodilo. Prvi susret izgubili smo od Latvije, 19:21, doslovno na jednu loptu, dok smo u drugom susretu naletjeli na Ukrajinu, koja je dosta fizički jača od nas i tu smo izgubili i ispali. Ipak, ostalo nam je natjecanje u šutiranju trica, gdje sam ja osvojio treće mjesto i tako smo malo barem uljepšali naš nastup na SP.
Što vas je čekalo nakon SP?
Sudjelovali smo na kvalifikacijskom turniru u Mađarskoj iz serije Decathlon B33, koji smo osvojili. U polufinalu smo pobijedili ekipu Novog Sada 21:16, svjetske prvake od prije tri tjedna, a ta ekipa je i reprezentacija Srbije ujedno. U finalu smo bili bolji od reprezentacije Mađarske 21:19. Bio nam je to drugi osvojeni turnir ove sezone.
Prije dva dana osvojili ste četvrto mjesto u Lipiku na jakom Challengeru. Kakvi su dojmovi? Jeste li zadovoljni?
I jesmo i nismo. Osjećaji su još malo pomiješani. Imali smo osjećaj da možemo osvojiti turnir, vjerovali smo u to, ali ostao je dojam da smo zakinuti za par sudačkih odluka, no što je tu je.
Kako sam i sam prisustvovao samom turniru u Lipiku, primijetio sam dosta neujednačen kriterij suđenja, upravo to o čemu govoriš.
Mi smo poslije utakmice malo pregledavali te snimke i one dvije tehničke koje smo mi dobili u polufinalu i za što smo upozoreni, smatramo da suci nisu bili u pravu. Mi smo svi skupa iz ekipe mišljenja da na ovakvim Challengerima trebaju suditi najbolji suci, a ne poslati nekoga da se uči na ovakve jake turnire. Oni su poslani da se uče, a uče se na profesionalcima. S druge strane, ti profesionalci puno treniraju, odriču se svega, ulažu puno truda, da bi onda na terenu bili onemogućeni da sami odlučuju hoće li nekog pobjediti ili ne.
Na kraju je Riga iz Latvije osvojila turnir. Da li je to iznenađenje ili realan rezultat?
To je sasvim realan rezultat. Oni su trenutno peta ekipa u svijetu, bili su u Lipiku prvi nositelj. Iako, da je bilo tko drugi iz polufinala osvojio turnir, ne bi bilo nezasluženo, jer su ekipe bile podjednake. Onda vam se utakmica svede maltene na jednu loptu i svatko svakog može dobit. Nama je uvijek na tim turnirima najbitnije na prođemo taj prvi dan, kvalifikacijski dio. Onda kad krene drugi krug sve je moguće, nitko više nije favorit.
Što vas čeka u bližoj budućnosti?
Imamo kvalifikacije za EP kao reprezentacija, u Rumunjskoj u Constanti. Letimo za Rumunjsku 29.6., a turnir se igra 30.6.i 1.7. Smješteni smo u skupinu D s Njemačkom i Irskom, prva dva idu dalje, a onda se križamo sa skupinom gdje su Španjolska, Poljska i Azerbejdžan i tko tu prođe četvrt-finale ostvario je plasman na EP.
Imate li šanse?
Naravno da imamo. Skautirali smo obje reprezentacije iz skupine, mišljenja smo da možemo osvojiti skupinu i onda četvrt-finale, jedna utakmica na nož i onda ili jesmo ili nismo. To četvrt-finale nam je najbitnije, pobjeda nas vodi na EP, koje je 15.9. u Bukureštu.
Kako uspijevate sve te turnire, putovanja i izostanke od kuće uskladiti s obiteljima, poslovima i drugim obavezama?
Nije lako sigurno, ima tu puno odricanja, izostanaka i svega. Žene nas ponekad razumiju, ponekad ne, ali iskreno možemo im samo zahvaliti na tome. Duje i ja smo do 1.4. radili u KK Splitu, ali onda smo završili taj dio, jer uz ove obaveze uz Statiste nismo mogli odrađivati kvalitetno i jedno i drugo i odlučili smo se za igranje. Toni jedini radi od nas četvorice i nije nikome lako, puno je odricanja, treninga, putovanja i svega.
Kako se uopće financirate u današnje vrijeme? Kakva je situacija kod vas u odnosu na druge ekipe?
Mi praktički nemamo sponzora. Druge ekipe protiv kojih mi igramo imaju svog sponzora koji ih financira i gura ih. Kad uzmete to sve u obzir, ovo što mi radimo i rezultati koje postižemo je svjetski vrh. Moram reći da su na svim Challengerima hrana i smještaj plaćeni, tu se ne moramo brinuti, to je osigurano od strane organizatora, sami si plaćamo samo put. No, svi turniri nivo ispod, recimo ovaj u Mađarskoj na kojem smo bili, ništa nije bilo plaćeno i to smo sve sami plaćali. Mi praktički ovisimo o dobroj volji dobrih ljudi, koji nam pomažu, imamo par donatora. Netko nam kupi avionske karte, netko da novce i tako, snalazimo se na sve moguće načine.
Koliko uopće traje vaša sezona? Treniranje, turniri…
Ove smo sezone prvi puta svi igrali samo 3×3 turnire, bez igranja klasičnih liga, osim Ivana Rašetine, koji je igrao prošlu sezonu Premijer ligu za Kaštelu. Počeli smo s treninzima 1.3., a sezona je službeno počela 15.4. i ja se nadam da će završit 15.9. s našim plasmanom na EP, jer to bi značilo da smo u vrhu, ali o tome ćemo kasnije.
Na kojem ste trenutno mjestu po Fibinom bodovanju?
Pa sa ovim turnirom iz Lipika i četvrtim mjestom bi se trebali vratiti u top 20, no treba vidjeti kakvi su ostali rezultati i bodovi. Na početku sezone smo bili na 15. mjestu. Na svim Satelitima i Challengerima skupljaš bodove i tako se određuje tvoj plasman.
Za kraj sam ti ostavio jedno pitanje koje vjerojatno sve zanima. Znamo da je za jednog nogometaša vrh osvajanje Lige prvaka ili zlato na SP ili EP, za individualce vjerojatno zlato na Olimpijskim igrama. Što je kod vas u 3×3 vrh piramide?
Vrh je kvalificirati se na World Tour finale. To je vrh profesionalne sezone, tu bude 12 ekipa, a kao jedan primjer ću ti navest da na tom natjecanju za 8. mjesto dobiješ 100 000 bodova, a recimo na jednom Satelitu u Mađarskoj, gdje smo bili prvi prije koji tjedan , mi smo dobili 40 000 bodova i tu je ogromna razlika i važnost turnira. Znači po nekoj važnosti kreće sve od Satelita, pa ide Challenger, zatim jedan od World Toura koji se odvija u 9 gradova i onda šlag na tortu je taj World Tour finale.
Zahvaljujem se Hrvoju i cijeloj ekipi Statista na ugodnom druženju u Lipiku i na odvojenom vremenu za razgovor za naš portal. Cijela ekipa Sportskog Koda želi im puno sreće na daljnjim natjecanjima i obećaje im da će ih pratiti na svim natjecanjima.
Sretno Hrvoje, sretno dečki!
