Josip Sesar: Ljudi u Osijeku željni su prave košarke

Uoči utakmice s Litvom u Osijeku porazgovarali smo s pomoćnikom izbornika košarkaške reprezentacije, Josipom Sesarom.

 

 

Josipe, u stručnom stožeru iza izbornika Anzulovića su uz Vas Vladimir Krstić i Dražen Orešković. Ima li podjele posla po elementima igre i jeste li hijerarhijski jednaki?

Izbornik Anzulović je u komunikaciji s nama naglasio da smo svi jednaki, uloge su podijeljene po načelu jednakosti. Dosta se savjetujemo, Dražen je na kraju taj koji prihvati ili ne jer na njemu je najveća odgovornost. U slučaju isključenja ili više sile opet je stvar dogovora tko će preuzeti odgovornost.

 

Je li nekim našim igračima, konkretno Bogdanoviću, potreban proces prilagodbe jer recimo u Indiani je više spot up šuter dok u reprezentaciji je puno više ball handler?

Što se kreacije tiče, Bogdanović nije jedini i tu mu prije svega pomaže Simon, kao kreator, nameće se i Mustapić u zadnje vrijeme. Šteta što se zbog nekih razloga nisu odazvali svi, prije svega Hezonja i Bender, no što je tu je,najboljih 12 što imamo bit će petak na parketu. Babić i Krušlin takodjer pripadaju ovoj momčadi i sigurno bi proces uigravanja olakšali.

Ovaj ciklus kvalifikacija je s NBA igračima, sljedeći će biti bez. Uigravamo li zapravo dvije različite momčadi?

U lipnju smo imali dobar ciklus bez NBA-ovaca i dečki su dobro trenirali, uz neke zatvorene utakmice. Moramo ić iz utakmice u utakmicu i sljedeći ciklus ćemo pripremati kada za to bude vrijeme. Neke utakmice su izgubljene nesretno, ali s dvije pobjede protiv Litve i Poljske mislim da smo mi velikim dijelom unutra.

Je li Mantas Kalnietis dovoljno velik igrač da bude tema broj 1 skautinga pred utakmicu?

Litva nije samo Kalnietis, ima tu vrlo dobrih igrača, spomenuo bih Kuzminskasa i Ulanovasa koji je imao jako dobru sezonu. Milaknis, Juskevičius i Lekavičius su spot-up šuteri tradicionalne litavske škole. Motor ekipe je ipak Kalnietis koji je kroz Euroligu dokazao svoju kvalitetu posljednjih 10ak sezona i sposoban je svakome zabiti 30.

Europski igrači hvaljeni su u Americi zbog svojih dobrih osnova kosarke dok s druge strane mi uvozimo Amerikance u svoje klubove. Nije li to malo u suprotnosti s logikom?

Meni osobno kao treneru Gorice se na dnevnoj bazi nudi 5-10 Amerikanaca gdje cijena stvarno biva niska i nekoliko puta niža od cijene naših igrača. Budžet uvjetuje slaganje ekipe i mi smo primorani ponašati se u skladu s time. Manji klubovi pogotovo jer prostor za pogrješku je manji nego u većih klubova poput Cibone i Cedevite.

KK Zagreb je svojim preseljenjem u niži rang i odustajanjem od prve lige ostavio prazninu u gradu Zagrebu na iza Cibone i Cedevite. Kao bivši igrač, koje je Vaše viđenje?

Nemar, loša selekcija i rad došli su na naplatu i tu je bilo samo pitanje vremena kada će se sve urušiti. Kao bivšem igraču teško mi je bilo to gledati jer KK Zagreb je bio jedan obiteljski klub, kvartovski klub. Ljudi u klubu su htjeli više nego što su realno mogli i to je kulminiralo ovom situacijom.

Gorica kao novi klub na zagrebačkom području sigurno vidi sebe kao pretendenta na to upražnjeno 3.mjesto?

Ljudi iz grada stali su iza svojih sportskih projekata:nogomet, košarka, rukomet i odbojka igraju prve lige i klubovi se financiraju gradskim novcem. Nogomet se naravno ne može uspoređivati s ostalim sportovima, no KK Gorica s rezultatskim pravom traži svoje mjesto na sportskoj karti.

Obzirom da su 4 najveća hrvatska kluba svi angažirali nove trenere u posljednjih par mjeseci, mislite li da je tu bilo prostora za Vas u nekoj od kombinacija?

Trenerski posao je takav, znam kako se stvari odvijaju, kada dođe prilika ja cu bit spreman sigurno. Kada će to biti, ne mogu znati. Svatko ima svoje favorite i kombinacije. Jedan Vladimir Anzulović je iskoristio priliku u Šibeniku, ljudi iz Splita su to prepoznali i možemo to shvatiti kao svojevrsni putokaz nama mladim trenerima.

 

Zahvaljujemo se Josipu na odvojenom vremenu za intervju.

 

Podijeli s prijateljima