Vladimir Anzulović prije nekoliko je tjedana postao novi trener košarkaša Splita. Zula mlađi je tako nakon dvije sezone u Šibeniku, gdje je postigao odlične rezultate, dobio čast da vodi jednog od naših velikana što se tiče klupske košarke. Ne moramo previše naglašavati te informacije o Splitu kao klubu, Split je u svojoj povijesti sam rekao o sebi, kako kroz uspjehe, tako i kroz igrače koji su nastupali za njega i koji su ponikli u tom klubu. Zula je tako dobio šansu da se i on kao trener upiše u splitsku kartu košarke. Razgovarali smo sa Zulom o Šibeniku, reprezentaciji, Splitu i općenito o košarci…
Gospodine Anzulović, nakon Šibenke, dobili ste priliku da vodite još jednog našeg velikana s mora. Sigurno velika čast za vas.
Tako je, bila mi je jedna velika čast biti trenerom Šibenika dvije sezone, a isto tako velika mi je čast to ću dobiti priliku da radim kao trener u takvom jednom klubu kao što je Split, s tolikom tradicijom i povijesti i nadam se da ću opravdati povjerenje ljudi koji su me angažirali.
Kako je uopće došlo do rastanka sa Šibenikom i potpisa sa Splitom?
Neko vrijeme su postojali kontakti sa Splitom i došlo je vrijeme rastanka sa Šibenikom, a ono što je meni najbitnije da smo se rastali u jednom fer i korektnom raspoloženju, bez nekakvih repova i trzavica. Rastanak je bio dosta emotivan s moje strane, a koliko sam uspio osjetiti i sa strane Šibenika. Ostajemo u kontaktu, ostajemo suparnici, ali ono najbitnije, ostajemo prijatelji.
Jeste li zadovoljni učinjenim sa Šibenikom? Svi smo bili svjedoci da ste bili jedni od rijetkih u Hrvatskoj koji ste pružali priliku mladima, trpjeli ih i davali im minutažu.
Podijelio bih taj boravak u Šibeniku na dvije godine. Prve godine završili smo u regularnom dijelu prvi na tablici, ispali smo u play-offu od Cibone. Imali smo jednu skuplju i iskusniju momčad, no i tu smo uspjeli isprofilirati jednog Roka Badžima, dali smo jednu određenu minutažu Krešimiru Radovčiću i još nekim igračima. Ono najbitnije je da smo od svih mladih dobili nešto natrag, tako da je taj uloženi trud itekako vrijedio. Moram i reći da su mi u toj prvoj sezoni oni iskusniji igrači poput Ive Ivanova, Tea Petanija, Miralema Halilovića i Ivana Siriščevića olakšali posao s tim mladima, prije svega svojim iskustvom i desnom rukom na terenu.
Ono što je sigurno za vas bila svojevrsna satisfakcija je da su neki od njih pod vama proigrali, izdvojili se, postali reprezentativci, skrenuli pažnju na sebe. Na tom planu sigurno možete biti zadovoljni.
Naravno. Trenerski posao nije put koji je uvijek posut ružama, ali sigurno mi je drago da sam bio dio njihovog razvoja. Jedan Halilović je napravio odličnu karijeru, potpisao odlične ugovore, Siriščević je imao sjajnu sezonu, Ivanov igra dobro u Zadru, Badžim odlično u Olimpiji, tako da je zadovoljstvo vidjeti ih uspješne. Također moram reći i da mi je drago da su i neki igrači koje sam vodio u Kvarneru također ostvarili dobre karijere i to mi je sigurno satisfakcija.
Šibenik je pod vama igrao brzu i agresivnu košarku, ali vrlo discipliniranu i prilično gledljivu za publiku.
Nastojali smo igrati brzo i iskoristiti ono što imamo. Nismo imali neke Bogom dane fizikalije i fizičke predispozicije u ekipi, ali smo imali veliku želju igrača i to smo pokušavali iskoristiti. Ono na što sam posebno ponosan je to da smo završili kao druga najbolja obrambena ekipa u ligi, što je odličan podatak s obzirom na način na koji smo igrali, brzo i agresivno i to me sigurno ispunjava kao trenera.
Sada kad ste zatvorili to poglavlje karijere, ima li nešto što bi izdvojili iz te dvije sezone u Šibeniku što će vam ostati u pamćenju?
Ono što će mi posebno ostati u pamćenju je predivna publika i puna dvorana. Imali smo fantastičnu podršku navijača, pa svi igrači i ljudi koji dolaze u Šibenik znaju koliko ih ta publika nosi i koliko je lijepo biti igrač i trener kad znaš da imaš punu dvoranu. U krajnjem slučaju za to se i igra, ja mislim da u ove dvije godine ni jednom nije bilo praznog mjesta u dvorani i to ću pamtiti najviše.
Okrenut ćemo se Splitu. Očekuje vas također jedna mlada ekipa, puna jako dobrih košarkaša, s kojom ste se već kroz treninge na neki način i upoznali. Kakvo ste stanje zatekli?
Ima tu dosta materijala i dobrih košarkaša, neki od njih su bili nositelji igre, tu mislim na Matu Kalajžića i on će sigurno dobiti još više prilike i povjerenja. Split je specifična sredina, nešto slično kao i Šibenik i sigurno će se tražiti rezultat, a i da pokušamo promovirati nekog mladog igrača. Ja sam imao u Šibeniku situaciju gdje se poklopilo da smo imali i rezultat i da smo razvijali mlade, ali to jednostavno realno ne ide jedno s drugim, ali vjerujte mi da ću dati sve od sebe da to ponovim i u Splitu.
Ono što vjerojatno sve navijače i ljubitelje košarke u Splitu zanima, hoće li biti igračkih promjena i pojačanja?
Za sada je Tomislav Gabrić jedino pojačanje. Mi se nažalost susrećemo s jednim deficitom kvalitetnih igrača iz naše lige i mi sigurno nismo destinacija broj jedan, pored Cedevite, Zadra i Cibone. Neka ciljna skupina igrača koju ćemo ciljati je ta Gabrićeva, koji je 22-godišnjak, tako da će pojačanja sigurno biti, nadam se kvalitetna prije svega kao osobe, a tek onda kao igrači i cilj nam je stvoriti jednu homogenu skupinu mladih i iskusnih igrača.
Kakav je vaš plan i program što se tiče okupljanja i početka priprema?
Trenutno se u klubu odvija jedan prijelazni rad s mladim igračima, a prave pripreme bi trebale početi sredinom kolovoza.
Kakvu će Split igrati košarku? Pretpostavljam da ćete ostati pri svojoj filozofiji brze i agresivne košarke…
Teško je to obećati. Igraš onako kakvu ekipu imaš, a pokušavamo složiti ekipu prema nekim našim afinitetima. Uprava radi na pojačanjima i uvelike će o tome ovisiti kakvu će Split igrati košarku.
I ove sezone Split će igrati na dva fronta, domaću ligu i drugu ABA ligu. Koje su ambicije?
Što se tiče druge Aba lige, pokušat ćemo biti bolji od lanjskog osmog mjesta, a u prvenstvu Hrvatske nastojat ćemo nekom od velike trojke pomrsiti račune.
Malo ću vas pitati i o reprezentaciji. Vaš je brat uspio okupiti nešto jača imena za razliku od kolege Skelina, tu su neka NBA imena, pa se pitanje nameće samo: možemo li do dvije pobjede u sljedećim utakmicama?
U nezavidnoj smo situaciji i čeka nas teška utakmica u Italiji, koja je presudna. Mislim da možemo do toga, siguran sam da će NBA igrači doći u dobrom stanju, ipak su to profesionalci, a ja apsolutno vjerujem u pobjedu.
Smatrate li da naša košarka ide u dobrom smjeru? Dugo ste u košarci, da li se osjete promjene dolaskom novih ljudi u savez i hoće li naša košarka konačno krenuti uzlaznom putanjom?
Vide se pomaci u svemu svakako. Ja sam izbornik U 18 reprezentacije zadnje dvije godine i što se toga tiče mogu reći da mi imamo sve što nam treba, svi su nam na usluzi i tu se vidi pomak sigurno. Što se tiče lige mislim da je liga puno poboljšana dolaskom ABA ligaša. Taj posao nije sigurno lagan, ali mislim da smo svi skupa na dobrom putu, rezultat svega se neće vidjeti odmah, ali idemo u dobrom smjeru. Mi se moramo kao mala zemlja opredijeliti na proizvodnju mladih igrača, raditi puno i da bi svi imali korist od toga, a konačni proizvod trebala bi biti seniorska reprezentacija.
Što nedostaje da se malo probudi veći interes kod ljudi općenito za košarku? Mislim ovdje i na ono što vide gledatelji, a i na ono sa sponzorske strane. Zašto je mal interes za ulaganje u neke klubove, da to sve skupa liči na nešto, a ne da imamo Cedevitu koja iskače iz naših okvira i čiji je budžet možda jednak svim ostalim klubovima zajedno…
Reprezentacija je uvijek okidač za sve. Vuče interes mladih, interes medija, to je proizvod od kojeg svi mi drugi koji smo u košarci živimo, to nije jedina stvar, ali je najbitnija. Da dođu nova djeca, da imamo veću bazu, da se još više radi s mladima. Rukomet vam je očiti primjer toga. Nakon njihovog niza medalja, privukli su masu mladih igrača, tako da moramo i mi svi skupa u košarci djelovati u tom smjeru.
Trenutno ste u Daruvaru na pripremama s U 18 reprezentacijom za Europsko prvenstvo u Latviji. Kako teku pripreme i što očekujete?
Trenutno smo tek nekoliko dana skupa, jer je ovo sada totalno neka druga ekipa u odnosu na prošlu godinu, tako da se još upoznajemo. Teško je bilo što prognozirati trenutno, ja se nadam da ćemo stvoriti jednu homogenu ekipu kao i prošle godine. Momci su željni rada, ugodno nam je na pripremama, a što će nam donijet natjecanje to ćemo vidjeti, nadam se samo da ćemo ostati zdravi, to je ono najbitnije.
Zahvaljujem se Vladimiru Anzuloviću na odvojenom vremenu za razgovor za naš portal. Želim mu puno sreće u daljnjoj karijeri, kako u Splitu, tako i u reprezentaciji.
