Iza nas je već puno odigranih utakmica u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta. Bilo je pregršt uzbuđenja, zbivanja, drame, a ponajviše dobre i kvalitetne košarke. Određeni pojedinci su već sad istaknuli kandidaturu za nagrade koje se dodjeljuju na kraju regularne sezone, a ja ću po svom skromnom sudu izabrati top 3 kandidata za svaku važnu nagradu.
MOST VALUABLE PLAYER
Anthony Davis (28.1 ppg, 12.4 rbg, 4.7 apg, 1.7 spg, 2.8 bpg, 50.2% fg)
Znam da sam možda podigao koju obrvu ovim izborom, ali u mojim očima nema nikakve sumnje. Anthony Davis je jednostavno rečeno, zvijer. Davis je igrač koji praktički nema slabe strane. Nevjerojatno je talentiran, a uz to posjeduje sjajne fizičke predispozicije. Pravi moderan NBA centar oko kojeg možete graditi šampionsku ekipu (doduše, van New Orleansa). Šut, ulaz, dribling, kreacija, obrana, nema toga što ne može izvesti na parketu. Igra Pelicansa uvelike ovisi o njegovom učinku, ako je on na najvišoj razini vrlo je vjerojatno da će pobijediti, no sve ispod toga im drastično smanjuje šanse. Zato iz noći u noć Davis igra sjajno kako bi svojoj momčadi omogućio šansu za pobjedu. Sve svoje vještine je iskazao nedavno u pobjedi nad momčadi Oklahome. 44 poena i 18 skokova te jedan ključan finalni posjed gdje je samo svojom prisutnošću spasio pobjedu. S druge strane neustrašivi Westbrook na putu prema obruču, ali ovaj put je vidio Davisa parkiranog ispred obruča, spremnog da ga obrani pod svaku cijenu. Odlučio se dodati otvorenom Abrinesu koji je promašio tricu i utakmica je bila riješena. Tu smo mogli vidjeti Davisovu važnost ovoj ekipi. Masakrirao je jednu od najboljih obrana ligi, fade away šutevi, post up izolacije, trice, otpadci, ne bira sredstva. Unatoč tome što je iznimno nadaren, ne ustručava se odraditi prljavi dio posla kako bi došao do pobjede. Daleko je najvažniji igrač ekipe, a dovoljno za to nam govori podatak da Pelicansi bez njega na parketu imaju -8.8 net rating.
Giannis Antetokounmpo (25.9 ppg, 13.1 rbg, 6 apg, 1.4 spg, 1.3 bpg, 57.5% fg)
Greek Freak se polako, ali sigurno pretvara u lice NBA lige. Košarkaš s jedinstvenim setom vještina koji je noćna mora za suparnike. Dolaskom Budenholzera ovo ljeto, Giannis je skočio još jednu stepenicu više u svom razvoju. On drži ključeve ove momčadi Bucksa i njihov je glavni pokretač. Ne možemo ga ograničiti na neku poziciju jer stvari koje radi na parketu graniče s ludosti. Tijelo centra, dribling beka, pokretljivost krila, Giannis ima zastrašujući spoj fizikalija i vještina. Jedan posjed je u ulozi driblera u pick&rollu, a napad poslije u ulozi centra. Obrambeno pokriva apsolutno sve svojom dužinom. Pomaže suigračima i vraća se na svoju poziciju lakoćom, a kao zadnja linija obrane momčadi Bucksa služi idealno. Jedina veća mana u njegovoj igri je nedostatak dometa na šutu. Gađa mizernih 13.1% za tricu i kada ga uspijete natjerati da se osloni na šut možete odahnuti. No, vrlo mali broj ekipa to uspije jer ga je praktički nemoguće zaustaviti u prodoru do obruča. Na otvorenom terenu je u 4 koraka s jednog kraja na drugom i tu stvarno nemate nikakve šanse. Na half court posjedima možete gomilati tijela u reketu da probate anulirati tu njegovu snagu, ali evoluirao je kao igrač i sada puno bolje vidi teren i lako pronalazi šutere Bucksa parkirane na trici. Birate sami svoj otrov jer je njega nemoguće čuvati 1 na 1, a slanjem pomoći riskirate otvoren šut. Giannis je alfa i omega ove ekipe i o njegovom učinku iz noći u noć najviše ovisi njihova sudbina.
Stephen Curry (29.3 ppg, 5.2 rbg, 5.7 apg, 1.2 spg, 0.3 bpg, 50.3% fg, 94.5% ft, 48% 3P%)
Nisam mislio da će moći nadmašiti svoju prvu MVP sezonu kada je jednoglasno bio proglašen najkorisnijim igračem, ali ovo sada što radi je van svake pameti. Najefikasnija sezona do sada od njega, a kada uzmete u obzir kakve šuteve uzima, razinu težine, teško je za povjerovati. Hodajući cheat code, gađa 48% za tricu na 10.7 pokušaja po utakmici. Morao bi promašiti idućih 486 trica kako bi se izjednačio po postotku za 3 poena s Ray Allenom. I ovo nije nikakvo spuštanje Ray Raya koji je Hall of Fame igrač nego samo dokaz koliko je Steph u nekom svom drugom svijetu. Ima najbolje učinke u karijeri što se tiče šuterskih brojki. Hoćete čuti još nešto luđe? Curry je efikasniji na tricama s deset metara od koša nego što je ostatak lige na obruču. No, sve te njegove briljantne šuterske mogućnosti dobro znamo. Ono što je mene nagnalo da ga stavim na ovu listu je učinak Warriorsa bez njega na parketu. Ozljeda prepona ga je udaljila od parketa na par tjedana i tu se znatno osjetio njegov nedostatak u igri Warriorsa. U 11 odigranih utakmica zabilježili su 6 poraza, a otkako se on vratio imaju samo 2 poraza i vratili su se na pobjedničke staze. Još fascinantniji podatak je da u Steve Kerr eri s Curryjem na parketu imaju omjer pobjeda i poraza od 254-47, a bez njega 22-19. Sve to nam samo dodatno naglašava njegovu važnost ovoj ekipi i govori tko je pravi MVP Golden State Warriorsa.
MOST IMPROVED PLAYER
Pascal Siakam (14.4 ppg, 6.2 rbg, 2.7 apg, 1 spg, 0.7 bpg, 60.4% fg, 36.7% 3P%)
Iako sam ga izabrao u svoju fantasy momčad na početku sezone nisam stvarno očekivao ovakve partije od mladog Kamerunca, mislim da nitko nije. Pascal je trenutno debelo prvi na ovoj listi i ako se ne dogodi neko čudo, uzet će ovu nagradu lakoćom. Igra fantastično na obje strane parketa i jedan je od glavnih razloga zašto su Raptorsi trenutno najbolja momčad lige. Njegova igra u napadu je jako napredovala i trenutno je u sferama onih najboljih što se tiče efikasnosti. Predvodi ligu po % ubačaja za 2 poena i na razini je jednog DeAndre Jordana, ali samo što Siakam sam sebi kreira šuteve. Usprkos tome što gađa 60% iz igre i ima TS% od 69%, samo mu je 46% koševa bilo asistirano. Da stavim stvari u perspektivu, elitni visoki igrači poput Davisa i Townsa imaju TS% od 65%, ali im je asistirano oko 60% ubačaja. Postotak za tricu je popravio s 22% na 37% u razmaku od jedne sezone. Njegova najveća snaga ipak leži u svestranosti i to ekipa Raptorsa odlično koristi. Dribler, spot up šuter, čuvar obruča, igranje obrane na perimetru i najboljim protivničkim igračima, Siakam može uskočiti u bilo koju rolu koja se od njega zatraži. Zato ne čude paralele koje se povlače s Draymondom Greenom jer je on njihova verzija njega. Pravi spoj svojih vještina demonstrirao je upravo protiv Warriorsa kada je imao učinak od 26 poena na 80% šuta iz igre. Veliki napredak ima i u kreaciji te Toronto sve češće vrti napade kroz njega, a on se polagano približava teritoriju Greena s učinkom u asistencijama za visokog igrača. Jack of all trades rekli bi Amerikanci, Toronto u svojim redovima ima pravi biser.
De’Aaron Fox (18.1 ppg, 3.6 rbg, 7.6 apg, 1.5 spg, 0.5 bpg, 47.7% fg, 40.9% 3P%)
Otvorit ću s ovom usporedbom:
Chris Paul 16/5/8 s 3 izgubljene lopte po utakmici na 42/35/79 54 TS%
Fox 18/4/8 s 3 izgubljene lopte po utakmici na 48/41/71 57 TS%.
U svojoj rookie sezoni izgledao je potpuno izgubljen. Bez pouzdanog šuta, loš u obrani, s njim na parketu Kingsi su imali net rating od -10.1. Premotaj godinu dana kasnije i Fox izgleda sjajno. Naučio je mijenjati brzine, igra mu se usporila ( ne on, i dalje je munjevito brz) i predvodi Kingse koji su sve iznenadili svojim dobrim igrama. Podigao je brojke u gotovo svim segmentima igre te je mnogo efikasniji. No, više od golih brojki imponira njegova igra na samom parketu gdje sjajno dirigira napadom Sacramenta. U obrani još ima mjesta za napredak, ali se dovoljno dobro drži protiv konkurencije. U dobi od 20 godina ima sasvim dovoljno prostora za napredak i ne bi me začudilo kada bi se ponovno pojavio na ovoj listi iduće godine.
Juancho Hernangomez (10.1 ppg, 5.6 rbg, 1.0 apg, 0.6 spg, 0.5 bpg, 49.5% fg, 43.8% 3P%)
Mladi Španjolac u redovima Nuggetsa ove sezone je konačno na pravi način iskoristio ukazanu priliku. Prošle godine ga je mononukleoza udaljila s košarkaških parketa, ali ove sezone nam pokazuje da je značajno radio na svojoj igri preko ljeta. Zbog brojnih ozljeda koje su snašle Denver (Harris, Barton, Millsap), netko je morao uskočiti i spriječiti krvarenje. Uz napore Murrayja i Jokića pridružio im se Juan te ih svojim dobrim igrama održava u vrhu Zapadne konferencije. Zbog svoje svestrane igre trener Malone ga može koristiti na obje krilne pozicije. Ima odličan vanjski šut pomoću kojeg odlično širi teren za svoje suigrače. Gađa trenutno 44% za tricu što je odličan učinak. Aktivan je u obrani i donosi mnogo potrebne energije. U prilog njegovoj kandidaturi idu i brojke koje kazuju kako Nuggetsi ipak imaju neznatno bolji net rating s njim na parketu.
6TH MAN OF THE YEAR
Spencer Dinwiddie (17.2 ppg, 2.5 rbg, 5 apg, 0.6 spg, 0.3 bpg, 47.7 % fg, 36.4% 3P%)
Iako izgleda kao neka porno zvijezda iz 70-ih, Dinwiddie iza sebe ima strmovit put. Prije par dana je potpisao produženje ugovora s Netsima na 3 godine i prvo što je rekao je kako će pomoću tog novca umiroviti roditelje. No, prije tog dana je prošao puno prepreka. Na sveučilištu je pretrpio tešku ozljedu ligamenata koljena koja ga je udaljila od parketa na dugo vremena. Izabran je u drugoj rundi drafta od strane Pistonsa te je nakon dvije sezone razmijenjen u Bullse. Oni su ga kasnije otpustili s rostera da naprave mjesta za R.J. Huntera (sigurno se pitate, za koga?) te je igrao većinu vremena u razvojnoj ligi. Nakon nekog vremena otvorila mu se nova šansa za NBA te je potpisao s Netsima gdje je trebao biti 4. organizator igre. No, svojim igrama se prometnuo u jednog od najboljih igrača ekipe te mu se to konačno vratilo. U zadnje vrijeme igra košarku života te postavlja rekorde karijere. Dvocifren je u 23 utakmice za redom u kojima je ulazio s klupe što je drugi najduži niz u povijesti Netsa. Postao je i drugi Net u povijesti koji je u istoj sezoni 2x zabio 30+ poena s klupe nakon Orlanda Woolridgea. Glavna značajka za njegovu kandidaturu je ipak ta da predvodi cijelu ligu po broju zabijenih poena s klupe.
Lou Williams (17.2 ppg, 2.6 rbg, 4.5 apg, 0.5 spg, 0.1 bpg, 39.8% fg, 34.4% 3P%)
Lou Williams dok god je živ je kandidat za ovu nagradu tako da ga nisam mogao preskočiti. Sweet Lou je klasični streaky strijelac koji vam je u stanju spakovati 50 poena na danu noć, ali isto tako može promašiti veliku količinu šuteva. Odličan je dribler te ima ubojite crossovere kojima lomi protivnike. Meni osobno najdraži potez je kada zaledi protivnika momentom oklijevanja i pošalje ga u krivu stranu te potom odlazi u lijevu stranu na pull up skok šut, smrtonosno. Iako kreće s klupe, Lou često završava utakmice za Clipperse te u tim trenucima ima loptu u rukama. Nema puno mudrolije oko ovog igrača, doktor za trpanje koševa, uvijek će pronaći način kako zabiti i to će raditi do kraja karijere. Ako trebate koš u gustim trenucima, znate kome se obratiti.
Derrick Rose (18.7 ppg, 2.9 rbg, 4.4 apg, 0.7 spg, 0.3 bpg, 50% fg, 48.3% 3P%)
Iako je određeni dio utakmica startao za momčad Timberwolvesa, njegova primarna uloga je da bude prvi čovjek s klupe i predvodi rezerve. Možete slobodno reći da sam navukao ovaj izbor, ali ako pratite moje tekstove znate jako dobro što mislim o ovom igraču. Rose je ove sezone uskrsnuo i igra najbolju košarku još od svoje MVP sezone u dresu Bullsa. U samom vrhu lige je po efikasnosti, gađa nestvarnih 48% za tricu što ga stavlja uz bok Curryju. Naravno da nema toliku potrošnju, ali je svejedno hvale vrijedno s obzirom na to da je kroz karijeru uvijek imao probleme s tim segmentom igre. Iz noći u noć izgleda sve pouzdanije i prometnuo se u ključnog igrača za Wolvese. Uz poboljšani šut još uvijek ima munjevitu brzinu i odličan dribling pomoću kojih prodire u srce protivničke obrane i završava oko obruča svojim poznatim polaganjima ili izbaci loptu van na otvoreni šut. Rose igra sjajnu košarku i s pravom se može nadati da će na kraju sezone svom MVP trofeju pridodati i ovaj.
DEFENSIVE PLAYER OF THE YEAR
Paul George (24.9 ppg, 7.8 rbg, 4.3 apg, 2.1 spg, 0.8 bpg, 44.3% fg, 37.7% 3P%)
PG13 je uvijek bio poznat kao elitni dvosmjerni igrač, ali ljudi su često previđali njegove obrambene sposobnosti. Oklahoma je u samom vrhu lige po obrambenom učinku ponajviše zbog Georga. Unatoč tome što im je drugi All Defense kandidat u Robersonu van pogona njihov učinak na toj strani parketa nije pao. Naravno da ostatak ekipe odradi svoje ali PG je taj koji postavlja ton. Prava je napast na krilu i ako skinete pogled s lopte na jedan trenutak on će vam je ukrasti ili skrenuti dovoljno da ju izgubite. 2. je u cijeloj ligi što se tiče ukradenih lopti po utakmici. Gotovo uvijek je zadužen za čuvanje najboljeg protivničkog vanjskog igrača i taj izazov prihvaća raširenih ruku. Trener Donovan s njim na parketu ima pravi luksuz jer može doslovno switchati svaki blok koji mu dođe i preuzeti bilo kojeg igrača na parketu. Igra presing na playmakeru, trči kroz blokove za catch&shoot šuterima, hrva se u postu s centrima te uvijek pomaže suigračima i uspješno se stigne vratiti na svoju poziciju. George je oličenje svestranosti u obrani i zbog svojih sjajnih fizičkih predispozicija je prava napast za protivnike. Često je bio član All NBA obrambenih petorki, ali ova nagrada ga je redovno zaobilazila. Mislim da je vrijeme da se to promjeni.
Robert Covington (12.4 ppg, 5.5 rbg, 1 apg, 2.1 spg, 1.4 bpg, 42.5% fg, 37.6 3P%)
RoCo ima sličnu priču kao i prije spomenuti Dinwiddie. Per aspera ad astra, svojim radom i trudom je od dna došao do vrha. U svojim počecima RoCo je bio poznat kao šuter, ali je u to vrijeme igrao za famozne Sixerse u procesu tankiranja i nitko mu nije mogao kreirati šut. Stoga mu je tada pomoćni trener Lloyd Pierce rekao da ako planira ostati u ligi da mora biti u stanju zaustaviti nekog u obrani. Iste sekunde se fokusirao na to. Obratio je veliku pozornost na obranu i počeo rigorozno gledati snimke utakmica drugih igrača kako bi naučio njihove sklonosti. Spreman je za svakog protivnika svaku noć i ima malu prednost nad ostalima jer ponekad zna što će se dogoditi pa bude ispred akcije kako bi ukrao loptu ili pomogao suigračima u obrani. Odličan pokazatelj njegovog IQ-a bio je na utakmici protiv Rocketsa kada je u 4 posjeda za redom zaustavio njihove napade. Na Gordonu, Capeli te Paulu 2x. Svoje početke imao je u G-ligi, a sada je cijenjen kao jedan od najboljih 3&D igrača lige. Na dan kada je Minnesota razmijenila Butlera u Sixerse svi su očekivali drastičan pad u produkciji, ali to se nije dogodilo. Dolaskom Covingtona njihova obrana se drastično popravila i spada u sam vrh lige, a najveći pokazatelj koliko je on zapravo dobar je statistika zvana Defensive Real Plus-Minus koja mjeri učinak igrača na toj strani parketa. Broj 1 u ligi po tome je upravo Robert Covington.
Marc Gasol (16.3 ppg, 8.7 rbg, 4.1 apg, 1.4 spg, 1.4 bpg, 44.7% fg, 38.7 3P%)
Kako je ova nagrada koja najčešće završava u rukama centara morao sam staviti jednog. U dvojbi između njega i Mylesa Turnera ipak sam se odlučio za ovu ikonu. U dobi od 34 godine postiže najbolje učinke karijere u nekoliko kategorija što je zaista impresivno. Znamo svi da je uz Conleya stup igre Memphisa, a pogotovo njihove obrane. Memphis pobjeđuje jer se vratio svojim korijenima, grit ‘n grind košarci. Igraju jako sporim ritmom uz izuzetno slabi napadački učinak, ali ono što ih dovodi do pobjeda je njihov učinak u obrani. Imaju top 5 obranu lige, a njihov vođa tu je upravo Gasol. Izvikuje upute suigračima, odlično čita akcije protivnika te autoritativno završava obrambene posjede. Ima najbolje učinke karijere u skokovima i ukradenim loptama, a drugi na onoj ljestvici spomenutoj kod Covingtona je upravo on. Ovu nagradu je već jednom uzeo, a ne bi me začudilo da ju ponovo stavi u svoje vitrine.
ROOKIE OF THE YEAR
Luka Dončić (17.8 ppg, 6.8 rbg, 4.5 apg, 1.1 spg, 0.3 bpg, 42.8% fg, 36.4 3P%)
Nema puno dileme ovdje, iako je ovo krcata klasa, glavni favorit za ovu nagradu je wunderkind iz Slovenije, Luka Dončić. Imponira lakoća kojom trenutno igra i ne doima se kao neki rookie. Preuzeo je uzde ekipe te im služi kao primarni dribler i kreator. Nemam što puno reći o ovom momku jer sve već znate. Uživajte u njegovim čarolijama.
DeAndre Ayton (15.6 ppg, 10.1 rbg, 2.5 apg, 0.6 spg, 0.9 bpg, 58.5% fg)
U nekim drugim okolnostima bi bio glavni favorit za ovu nagradu. Produkt Arizone ima sjajne brojke u tekućoj sezoni i pokazao se kao solidan izbor Sunsa. Odlično postavlja blokove, rola se iz pick&rolla te je iznimno efikasan oko obruča. Kroz prvih 20 utakmica ima 340 poena i 210 skokova, postignuće koje su prije njega ostvarili samo Blake Griffin, Shaquille O’Neal i Tim Duncan. Pokazuje naznake mekanog šuta, za sad ne uzima trice, ali kroz par sezona bi trebao biti konstantna prijetnja s linije za 3 poena. Obrana mu je trenutno najslabija točka što je razumljivo s obzirom na to da se još privikava na NBA košarku i njenu brzinu. Tu se također vidi da ima puno mjesta za napredak i možemo očekivati da će biti solidan u tom segmentu igre.
Jaren Jackson Jr. (13 ppg, 4.6 rbg, 1.2 apg, 1 spg, 1.8 bpg, 51.6% fg, 33.3 3P%)
Možda nije popularan izbor, ali Jaren je po meni ovdje sasvim zasluženo. Ima samo 19 godina, a već sada je nevjerojatno dobar obrambeni igrač. Usprkos maloj minutaži od oko 25 minuta po utakmici ostvaruje sjajne brojke i u vrhu lige je po većini naprednih obrambenih statističkih kategorija. U napadu ima onaj veoma bitan element u svojoj igri, a to je šut za tri poena. Memphis ima dosta loš napad i zato im nepresušno treba dobar šuter. Jaren nudi tu mogućnost na centarskoj poziciji. Jedina veća aman trenutno mu je konstantno ulaženje u probleme s faulovima, ali ne sumnjam da će i to doći na svoje. Ima meku ruku, fin dribling, crafty rekli bi Amerikanci te ima solidnu napadačku igru. Ima sve potrebne alate za uspjeti u današnjoj košarci i ne bi me začudilo da za 10 godina bude najbolji igrač iz ove draft klase.