Ima li netko svog “konja” za utrku sa Zadrom i Danijelom Jusupom u domaćem prvenstvu?!
Pretpostavljam da svi vi koji čitate ovaj tekst, imate pojma i znanja o našoj košarci, odnosno pratite ju pa su vam neke stvari jasne kada je u pitanju njeno stanje, ali i općenito tko kako “stoji”.
Hrvatska enciklopedija za riječ dominacija kaže slijedeće: U širem smislu, moć što ju jedna osoba, skupina ili organizacija vrši nad drugom. Iako postoji širi nastavak, skratio sam, shvatiti ćete dalje kroz tekst zašto. Nema potrebe.
Posljednje dvije titule prvaka Hrvatske osvojio je Zadar. Naravno, sa Danijelom Jusupom na klupi. Prije dvije sezone bila je to dominacija nad Splitom i “metla” od 3:0, a prošle sezone bilo je to nešto malo gušće, 3:2 na kraju u reprizi finala prije dvije godine. Isti akteri, isti ishodi. Zadar je, osim Jusupa, na terenu te dvije godine predvodio Luka Božić, za kojeg niti jedan trener nije imao obrambeni odgovor. Uz sve to, Jusup je uz njega uklopio još niz sjajnih igrača poput Marka Ramljaka, Karla Žganeca, Lovru Mazalina, Arijana Lakića i druge. Stroj je bio nevjerojatno podmazan, a forma tempirana taman da u ključnim trenucima (čitaj finale) momčad bude na optimumu, iako se vjerojatno većini nabrojanih kosa dizala na glavi kada su morali većinu vremena provoditi na terenu, razmišljajući često o malo više odmora, no pobjede i glad za istima koje im je Jusup usadio, na kraju su presudile da se davalo i preko svojih realnih mogućnosti. To je, na kraju krajeva, Zadru donosilo rezultat i pobjede pa se brzo zaboravi na umor.
Jusup je u te dvije sezone opovrgnuo sumnje u to kakav je trener. I danas, nakon svega što je napravio sa Zadrom, ima onih koji “sumnjaju” u njega i to je njemu ok, on se ne opterećuje sa time. Iako, ako gledam i kao potpisnik ovog teksta i kao trener, košarkaški gledajući, sumnju u njega može plasirati samo netko tko je ljubomoran ili nema pojma o košarci. Sve neke druge priče i teme koje su se motale oko njega me, u ovom trenutku, ne zanimaju. Bit je košarka.
Bilo je dosta skepse oko toga kakav će biti život Zadra nakon Luke Božića, odnosno nakon njegovog odlaska sa Višnjika. Čekalo se dugo može li Jusup naći njegovu zamjenu, no znalo se odmah da to nije realno jer takav profil igrača ne postoji u copy-paste varijanti. Momčad je doživjela neke igračke promjene, no koncept kojim je Jusup osvojio posljednja dva naslova je ostao isti. Barem je ideja bila da ostane isti. Početak sezone je u domaćem prvenstvu bio očekivano dominantan, no u ABA ligi je to sve skupa malo “štekalo” i uključile su se odmah ljubomorne duše, konačno dočekajući svojih pet minuta da se plasiraju naslovi da bez Božića to ne ide, da ništa ne valja i slične negativnosti.
Dovođenjem Vladimira Mihailovića, momčad je dobila dimenziju više. Iako je i on bio dočekan sa puno skepse, kako je vrijeme odmicalo i on je opravdao svoje dovođenje, pokazalo se to i u Premijerki, ali i ABA ligi. Nažalost, ozljede su u posljednjih mjesec i nešto više itekako napale Zadar. Amar Gegić je već dugo odsutan, praktički kada je gurnuo sa svojom reprezentacijom Hrvatsku u novi ponor, ne pojavljuje se na terenu. Lovro Mazalin, Mate Kalajžić i Marko Ramljak su također bili, neki su još uvijek, van stoja, no Zadar je recimo i takav pobjeđivao na terenima gdje su mnogi očekivali da će pasti. I u takvim okolnostima Jusup je pronašao neke unutarnje rezerve i rezultat nije previše trpio niti u ABA ligi, gdje je Zadar povezao pet pobjeda i nalazi se trenutno na 8.mjestu, sa 9/7 omjerom. Da, imali su dva kiksa, ne planirana, u domaćem prvenstvu gdje su doživjeli poraze od Dubrave i Osijeka, no sve je to usko povezano sa kratkim rosterom, umorom, ali i suludim rasporedom, koji više nije samo ne normalan, nego i krajnje ne prihvatljiv, a netko ga očito podržava.
I opet su tu najveće zasluge Danijela Jusupa. Utrke za Zadrom sada su se tako uhvatili bivši i sadašnji izbornici, Veljko Mršić na klupi Splita i Josip Sesar na klupi Cibone, dok će Dino Repeša iz Cedevitinig redova vrebati potajno, ne bi li pomrsio račune u borbi za naslov prvaka. Možda Cedevita nema momčad za najveći domet, na kraju krajeva nije tako ni koncipirana, no trenutno je u najboljoj formi u domaćem prvenstvu sa šest uzastopnih pobjeda (među njima Cibona i Split) i sigurno da ima neke svoje planove pa i kada je Zadar u pitanju.
Dojma sam da se Zadar i Danijela Jusupa može eventualno uhvatiti “na spavanju” do kraja sezone, no na duže staze, teško. Što konkurenciji treba? Splitu treba vremena da uhvati sve Mršićeve ideje i želje. Ciboni treba širina kadra, odnosno pojačanja, a žetoni za iste su potrošeni. Cedeviti treba malo “mišića” da bi se upustila u pravi fajt sa Zadrom.
Sve to upućuje da bismo vrlo lako mogli vidjeti ponovno dominaciju Zadra i Jusupa, pogotovo kada se oporave svi igrači koji nedostaju…