Where amazing happens

Kroz ove tekstove će vam vaš „dragi autor“ donositi i iznositi vlastita mišljenja u vezi NBA košarke. Da budem precizniji, sastavit će se lista stvari koje mi se sviđaju i koje mi se ne sviđaju. Započnimo!

Like

New Orleans Pelicansi

Izgleda da moja optimistična predviđanja u pregledu sezone nisu bila uzaludna. Momčad Pelikana leti po terenu i melje protivnike. Raščetvorili su prošlogodišnje konferencijske finaliste, Rocketse te ukrcali 149 poena Kingsima. Znam da su Kingsi, ali staviti bilo kome toliko poena je podvig. Još veći podvig je što to praktički rade sa 6 igrača. Naravno da je roster dublji od toga, ali šestorica odabranih nose najveći teret. Anthony Davis izgleda kao…Anthony Davis? Izgleda kao najbolji igrač svijeta, a tek su mu 25. Ulazi u sfere Tima Duncana i Kevina Garnetta, mislim da je to dovoljan kompliment. Nikola Mirotić zato izgleda kao bacač plamena. Čovjek je u nevjerojatnoj šuterskoj formi. Znam da je uzorak izuzetno mali, ali kroz prve dvije utakmice zabija 33 poena u prosjeku i gađa 65% za tri poena. Ohladit će se kad tad, ali sve da se spusti na zemlju ne vidim načina da padne ispod 40%. Kapa dolje upravi New Orleansa  jer je Niko stvarno idealan fit uz Davisa. Isto to možemo reći za ovoljetnu akviziciju, Juliusa Randlea. U roli s klupe pokriva obje centarske pozicije i ima dosta slobode u igri. Istaknuo je ranu kandidaturu za šestog igrača godina, a njegova ekipa je must see TV! Preporučujem svima da bace oko, izuzetno zabavna i kvalitetna momčad.

Dislike

Nedostatak obrana

Trenutno svi trpaju kao na traci, dobro, većinom svi. Napadi su potentniji no ikad, ali izgleda da se malo izgubio fokus na obranu. Svi se vade na šuteve za 3 poena i dobar napad, misle da je to dovoljno za dobiti utakmicu. Posebno možemo istaknuti momčad Bullsa o kojoj sam u uvodu u sezonu rekao da će imati velikih problema na toj strani parketa. Prednjače im u tome dva najplaćenija (ne i najbolja) igrača, LaVine i Parker. S njima na parketu obrana Bullsa dopušta 132 poena na 100 posjeda, zaista nevjerojatno. Kroz ligu, 10 od 30 ekipa prima preko 120 poena po utakmici, a jedino Nuggetsi dopuštaju  manje od 100 poena. Na taj problem se osvrnuo i igrač Warriorsa, Draymond Green koji je rekao da u današnjoj košarci fokus više nije na obrani kada je govorio o problemima svoje momčadi. Pritom je spomenuo da se češće sudi svaki kontakt te da oni sami moraju početi više igrati obranu nogama, a ne rukama. Možda to možemo pripisati uvodu u sezonu,ali vidjet ćemo hoće li se taj trend nastaviti.

Like

Kemba Walker i parket Charlotte Hornetsa

Još jedan u nizu igrača koji je u sezonu ušao vruć. Fan sam Kembe još od dana Uconna gdje je lomio gležnjeve i trpao ključne šuteve za pobjedu. Sada u posljednjoj godini svog ugovora kada se sprema za free agency, Walker igra zaista sjajno i ne gine mu maksimalni ugovor iduće ljeto. Trenutno je na prosjeku od 33 koša po utakmici (106 sveukupno, vodeći u ligi), a pritom je srušio rekord po broju zabijenih trica kroz prve 3 utakmice sezone s 19 postignutih. Igra stvarno fenomenalno, a kako i ne kada mu domaći parket izgleda ovako. Prava ljepotica u srcu Sjeverne Karoline. Možda nemaju najbolju momčad, ali za najbolji parket lige zasigurno konkuriraju.

 

Dislike

Odmaranje igrača

Znam da je duga sezona i u načelu se slažem s povremenim odmaranjem udarnih igrača koji iz noći u noć nose najveći teret. Ali u drugoj utakmici sezone? Stvarno? Nakon što je 90% cijele prošle sezone prosjedio radi ozljede kvadricepsa i u naponu snage je, Leonardu izgleda treba malo odmora. Nije jedini, izgleda da je teška sapunica ala Ukleta Marijana (ili Jimmy, kako vam draže) ostavila danka na Jimmyju Butleru koji je također dobio poštedu. Vjerujem kako će sezona odmicati da će se taj trend sve više nastaviti i mogli bi biti zakinuti  za predstave najboljih igraća više no što mislimo.

Like

Small ball revolucija

Svi se polako, ali sigurno okreću u ovom smjeru. Fokus na tricu  i dobar spacing terena veći je no ikad. Dokaz za to vidimo po utakmicama ekipa koje su prošle sezone bili pri dnu po broju pokušaja za tri poena te ritmu igre. Već spomenuti Hornetsi predvode trenutno ligu po broju zabijenih trica (58). Često na parketu vidimo 5 igrača koje ne možemo klasificirati kao centre nego kao bekove i krila. Novi trener Borrego čiji se rukopis u igri prepoznaje često se odlučuje za niske petorke te je jednom prilikom čak koristio Batuma na poziciji centra. „He who dares, wins!“ rekao bi heroj Peckhama,a izgleda da to vrijedi i za novopečenog trenera Charlottea. Druga momčad koja je u vrhu lige po broju ubačenih trica su Bucksi. Budenholzer nije čekao ni minute i dao je svojim igračima do znanja da slobodno šutiraju što veći broj trica. Imaju osoblje za to i za sada se čini odličnim jer bilježe samo pobjede.Naravno, još mnoštvo ekipa lige igra na taj način, ali izdvojio sam trenutno dvije najpotentnije.

Dislike

Dubina Sixersa

Njihove probleme mogli smo vidjeti već u prvoj utakmici sezone kada se momčad Bostona poigrala s njima. Guraju na silu Fultza u početnu petorku da mu olakšaju život, ali jednostavno ne funkcionira.  Najboljeg šutera su gurnuli na klupu, a bez njega njihov napad ne diše i nema previše prostora. Fultzu bi više prijala uloga s klupe gdje bi više imao loptu u svojim rukama bez Simmonsa na parketu. Nije im trebalo dugo da shvate da bez Reddicka ne mogu konkurirati najboljim momčadima i brzo je vratio svoju minutažu. Problem je, što nakon njega? Chandler i Muscala su ozlijeđeni, a pravih igrača koji će uči s klupe i održavati ritam igre nemaju. Najbliži tome je T.J. McConnell koji  ipak nije ta klasa igrača da bi bio prvo ili drugo ime s klupe. Trenutno najkonstantniji im je rookie, Landry Shamet, ali ozbiljna momčad koja ima visoke ciljeve se ne može oslanjati na takve igrače. Na upravi Sixersa je važan zadatak da osnaže klupu i dodaju nekog igrača koji će biti u stanju nositi napad kada su udarne zvijezde van igre jer s ovakvim igračkim kadrom više su u razini Bucksa i Pacersa no Bostona i Raptorsa.

Like

Harry Giles i njegova dodavanja

Nakon što je bio srednjoškolska zvijezda i broj 1 igrač u Americi, ozljeda koljena ga je unazadila do te mjere da je dosta pao na draftu i prošle sezone uopće nije igrao ni minute. No, željan je dokazivanja i u velikoj konkurenciji igrača Kingsa se izborio za svoje mjesto, a mene je posebno impresionirao svojom vizijom igre. Odličan je u ulozi kreatora i ima taj osjećaj da podvali loptu. U videu ispod pogledajte malo njegove sjajne poteze.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype