Prije početka sezone svi su pokušavali biti proroci i predvidjeti koje će ekipe i pojedinci imati odličnu sezonu. Svima je jedna stvar zajednička, uvijek se fokusiraju na već ustanovljene zvijezde. LeBron će biti dobar!? Ma šališ se. Tema ovog teksta su igrači koji igraju vrhunski za svoje momčadi, a često ili gotovo nikad nisu u fokusu medija niti dobivaju pažnju koju zaslužuju (jednom riječju, underrated). Podijelit ću ih po konferencijama u petorke pa idemo vidjeti kako će to izgledati.
ISTOČNA KONFERENCIJA
PG: Josh Richardson (20.5 ppg, 4.2 rpg, 3.3 apg, 1.3 spg, 0.7 bpg, 43.3% fg, 42.2% 3P%)
Što kažete, tek sam počeo i već varam? Ako može igrati na poziciji organizatora igre u Miamiju, može i u mojoj imaginarnoj postavi. Josh se ove sezone prometnuo u apsolutno glavnog igrača Heata. U plejadi brojnih bekova on se najviše istaknuo i dao do znanja trenerskom osoblju da je spreman za velike stvari. Njegova najveća snaga krije se u tome što igra u oba smjera. Elitan je u obrani na perimetru i često čuva protivničke najbolje igrače. Ima mnogo blokada za jednog braniča (podsjeća na jednog momka s Marquette sveučilišta koji je izabran od strane Miamija) i stvarno ulaže veliki napor na toj strani parketa. To se znalo još i prije, ali ono što ga je lansiralo u klasu više je sposobnost zabijanja i kreiranja za ostale. Zbog učestalih ozljeda Wadea, Dragića i Johnsona, primarnu ulogu playmakera momčadi na sebe je uzeo upravo Richardson. Iako mu nije prirodna pozicija, snašao se odlično i odrađuje posao na nivou. Uz svu tu odgovornost na sebi nije zaboravio na zabijanje. Dapače, ide mu bolje no ikad. Zabija preko 20 poena po utakmici uz solidnu efikasnost. Impresivno je što zabija tri trice po susretu uz fenomenalan postotak uspješnosti, a još impresivnije je kada znamo da velik broj pokušaja za tri poena generira iz izolacija. Trenutno ga ostali suigrači ne prate baš najbolje, ali ako se trgnu iz letargije i malo poprave omjer pobjeda i poraza, Richardson bi lako mogao završiti na All Star susretu.
SG: Khris Middleton (18.9 ppg, 5.6 rpg, 4.1 apg, 1.3 spg, 0,1 bpg, 45.1% fg, 41.6% 3P%)
Giannis Antetokounmpo s razlogom uzima najveći dio zasluga za renesansu Bucksa, ali izuzetno bitan kotačić u njihovom stroju je Middleton. Da bi sustav Budenholzera funkcionirao kako treba potrebni su mu vrhunski šuteri uz Giannisa te sposobni dribleri. Bolju sporednu opciju nije mogao ni zamisliti. Khris šutira preko 40% za tri poena što je elitan učinak, a uzima gotovo 8 trica po utakmici. Odličan je i s poludistance gdje je poznat po svojim izolacijama i šutu iz okreta. Sekundarni je dribler u ekipi i često prevodi loptu te inicira napade. Kreira kroz pick&roll te napada zakašnjele rotacije. U obrani uz Giannisa na krilu čini zastrašujući tandem. Odlična je atleta s dugačkim rasponom ruku te ima brze lateralne kretnje pomoću kojih zatvara svaku prijetnju ka košu Bucksa. Pod novim trenerom je oslobođen te ima više prilika pokazati sve svoje vještine. Nažalost, to opet prolazi nezapaženo od strane brojnih medija no vjerujem da to Khrisa ne dira previše. Njegov trener i suigrači znaju od kolike je važnosti za momčad i ako nastavi igrati u ovom ritmu na kraju sezone bi mogli imati novog vladara Istočne konferencije.
SF: Bojan Bogdanović (15.5 ppg, 3.7 rbg, 1.4 apg, 0.8 spg, 53.3% fg, 52.7% 3P%)
Pitate se tko ima najbolji postotak šuta za tri poena u cijeloj ligi? Odgovor je upravo pred vama. Naš popularni Babo u sezonu je ušao fantastično i šutira stvarno nestvarno dobro. U ligi gdje je naglasak na šut jači no ikad, pored monstruma poput Curryja i Hardena, Bogdanović je najuspješniji. Šutira 53% za tricu što je teško održivo, ali svejedno hvale vrijedno. Uz Oladipa čini osovinu napada Pacersa. Njegove kretnje bez lopte su vitalne za McMillanov napadački sustav u kojem je Bojan veoma važna opcija. Nije samo prijetnja iza linije za tri poena, popravio je ulaz i sve češće završava na obruču dok mu je igra s poludistance sjajna. Koliko se popravio kao igrač i koliko je bitan momčadi Pacersa kazuje nam njegov učinak u posljednjih par utakmica u kojem su nastupali bez glavnog igrača, Victora Oladipa. Zabija 19,3 poena po utakmici uz 3 asistencije, a pazite sad, postotak šuta iz igre mu je na 63.8% dok tricu drži na „solidnih“ 56.3%. Pacersi igraju odlično, a velik udio tu ima naš reprezentativac koji igra košarku života. Usavršio je svoje najjače oružje i dao je svojoj momčadi točno ono što su najviše trebali, pouzdanu produkciju s krila. Kad tad će morati pasti na Zemlju no kada se to i dogodi svejedno će biti daleko iznad prosjeka lige.
PF: Pascal Siakam (14.8 ppg, 6.5 rbg, 2.3 apg, 1.1 spg, 0.7 bpg, 63.8% fg, 36.6% 3P%)
Dečko koji je počeo igrati košarku jer su ga prijatelji natjerali i jer je eto igrom okolnosti bio visok. Par godina kasnije, nezamjenjivi je dio rotacije momčadi s najboljim omjerom u ligi. Možemo reći da je on nekakva njihova verzija Draymonda Greena. Odličan u obrambenim zadacima, bilo da mora čuvati centre ili bekove, pomagati ili igrati presing na loptu, nema slabe točke. No, kako to biva u današnje vrijeme, neće biti zamijećen dok ne napravi iskorak u igri prema naprijed. To se ove sezone i dogodilo te Pascal oduševljava svojim potezima. Izuzetno je efikasan i većinu svojih poena postiže u tranziciji te u post up izolacijama. Pokazuje naznake šuta za 3 poena što bi mu još više otvorilo igru. Ovakav start Raptorsa nije slučajan. Naravno da dolazak igračke klase poput Leonarda pomaže, smjena trenera je također učinila svoje. Nurse često mijenja startne postave ovisno o matchupu (Kawhi još odmara sve back2back utakmice), ali kroz sezonu jedna je konstanta. To su igre Siakama koji svaku utakmicu daje sve od sebe te ga se s pravom može smatrati x factorom ove ekipe i izuzetno važnim igračem rotacije.
C: Nikola Vučević (20.8 ppg, 11.1 rpg, 3.9 apg, 1 spg, 1.1 bpg, 55.3% fg, 41% 3P%)
Imao sam dvojbu koga staviti na poziciju centra. Cijelo vrijeme sam bio fokusiran na Brooka Lopeza čiju sam važnost za igre Bucksa već opisao. No, gledajući nedavno susret Orlanda i Lakersa sam shvatio koliko je zapravo Vooch dobar i podcijenjen. Kao i većina vas, čovjek zaboravi da postoji kad igra u tako očajnoj franšizi. No, Orlando je trenutno u utrci za doigravanjem, a glavni i odgovorni za to je upravo Nikola. Prije starta sezone bilo je dosta nepoznanica. Uprava franšize na draftu je birala mladog centra, Bambu i izgledalo je da su Vučeviću dani odbrojani. Ali nešto se tu i njega moralo pitati te je svojim igrama svima dao do znanja tko je tamo najbolji igrač. Uz svoju vrhunsku leđnu tehniku, svojoj igri kao i većina centara dodao je pouzdan šut za tri poena. Često ga se koristi u pick&pop akcijama gdje nimalo ne oklijeva šutirati. Zaista nema slabe točke što se napadačke igre tiče. U obrambenom djelu igre nije toliko dominantan, ali je svejedno solidan. Odličan je skakač, a nedostatak atleticizma nadoknađuje dobrim pozicioniranjem i čitanjem igre. Sve to rezultira impozantnim brojkama ove sezone. Da vam malo to pobliže dočaram, takvu statistiku (plus TS% od 0.611) kroz povijest su imala 3 igrača: Charles Barkley, Karl Malone i Kareem Abdul Jabbar. Dovoljno rečeno.
6th man: Domantas Sabonis (15 ppg, 10.2 rbg, 3.2 apg, 0.6 spg, 0.6 bpg, 65.2% fg, 83.3% 3P%)
Dobro, ipak sam malo varao. Koristit ću 6 igrača, a naš šesti igrač i pojačanje s klupe je Domantas Sabonis. Sada se malo tko smije na onu razmjenu igrača kada je Pacerse napustio PG13. Indiana je nazad dobila dva vrhunska igrača u Oladipu i Sabonisu. Domas je tijekom ljeta promijenio prehranu i posvetio se određenim meditacijskim vježbama što mu je pomoglo da popravi svoje tijelo za NBA sezonu, a samim time i svoju igru. Za momčad Pacersa ulazi s klupe i kada je na parketu često je njihov glavni igrač. Igraju kroz njega što više moguće, bilo kroz pick&roll akciju ili u izolacijama. Stvorio je vrhunsku kemiju s Evansom i njih dvoje čine odličan pick&roll duo. Ono što bode u oči je njegov postotak za tricu, ali to moramo uzeti s rezervom s obzirom na to da uzima svega 0,3 trice po utakmici. Ali zato vrijedi istaknuti postotak šuta iz igre gdje je u samom vrhu lige. Svega 9 igrača u ligi imaju 14/9/3 prosjeke, a ako tome dodamo da moraš gađati preko 60% iz igre kroz povijest su to uspjela samo dvojica tijekom cijele sezone: Kareem Abdul Jabbar i Wilt Chamberlain. Ono što je impresivno je da Sabonis to ostvaruje u svega 24 minute provedene na parketu.
ZAPADNA KONFERENCIJA
PG: De’Aaron Fox (17.4 ppg, 4.0 rbg, 7.6 apg, 1.2 spg, 0.5 bpg, 47.1% fg, 38.5% 3P%)
Tko bi rekao na početku sezone da će Kingsi biti u borbi za doigravanje u Zapadnoj konferenciji? Apsolutno nitko. Sacramento je godinama predmet sprdnje, ali ove sezone je nešto drukčije. Igraju odličnu košarku i nikome nisu lak zalogaj, a njihov vođa i igrač koji ih vuče je mladi playmaker, De’Aaron Fox. Od one talentirane generacije prepunoj dobrih bekova što je izašla na draft, trenutno se kao najbolji pokazuje produkt Kentuckyja. Nakon rookie sezone za zaborav Fox je popravio svoju igru u svakom segmentu. Donosi bolje odluke na parketu, igra smirenije, pod kontrolom, uzima bolje šuteve. Podigao je postotak na trici za 8%, a agresivnost u igri mu donosi više prilika za lake poene s linije slobodnih bacanja. U 651 minuta igre ove sezone izveo je 116 slobodnih bacanja što je samo 79 manje od broja bacanja koje je imao cijele prošle sezone. Osmi je u ligu po potencijalnim asistencijama (dodavanjima koje vode do prilike za zabijanje). Ima 14 u prosjeku što je veći broj no što imaju LeBron James ili Kemba Walker. Njegova najveća snaga je brzina. Konstantno gura loptu u tranziciji i napada nespremne protivničke obrane, nezaustavljiv je na otvorenom terenu. Na postavljene napade često mu braniči idu ispod bloka što on lako kažnjava s poboljšanim šutom, a često probija obranu i kreira lagane situacije za suigrače. Nakon godina i godina mučenja i taborenja na dnu konferencije, Kingsi su konačno pronašli svog bisera koji će ih izvući iz blata.
SG: Jrue Holiday (20.1 ppg, 4.6 rbg, 8.9 apg, 1.7 spg, 0.8 bpg, 47.1% fg, 27.9% 3P%)
Možemo ga smjestiti u isti razred u koji se godinama stavljao Conley. Nije spominjan kao njegovi razvikaniji kolege, a neke je ponizio u prošlogodišnjem doigravanju (khm Lillard khm). Jrue je fantastičan obrambeni igrač, a svoju klasu na toj strani parketa je dokazao prošle sezone kada je apsolutno nadigrao Lillarda u metli Blazersa. Alvin Gentry ga sve češće koristi na poziciji dvojke kako bi ga malo rasteretio kreacije da bude odmorniji za obranu, ali odlaskom Ronda i sada ozljedom Paytona, ponovno je primoran biti primarni kreator momčadi. Trenutno ima 9 asistencija po utakmici što nam dovoljno govori o njegovim sposobnostima u tom segmentu igre. No, izgleda da Jrue stvarno ne voli igrati na poziciji jedinice i Gentry je postavio Fraziera kao startnog playmakera i pomaknuo Holidaya na mjesto beka šutera gdje igra fantastičnu košarku. I dalje ima dosta loptu u rukama, ali više igre bez lopte mu dosta povećava napadačku efikasnost. Napadački je iza Davisa druga opcija unutar momčadi. Šuterski je u sezonu ušao lošije no inače, ali to nadoknađuje odličnim ulazima i igrom s poludistance gdje se osjeća ugodnije nego na liniji za tri poena. Prosjeci od gotovo 20-10 po utakmici govore sami za sebe, Holiday spada u samu elitu na bekovskim pozicijama.
SF: T.J. Warren (17.7 ppg, 4.1 rbg, 1.3 apg, 1 spg, 0.8 bpg, 51.1% fg, 45% 3P%)
U pustinji Arizone sva pažnja je usmjerena na mladi dinamični duo, Devina Bookera i DeAndrea Aytona. No, jedan drugi igrač pruža konstantno dobre partije i zaslužuje da se malo više priča o njemu. Warren je oduvijek bio talentirani strijelac, ali ove sezone je to odveo na neki viši nivo. Često operira na području poludistance gdje je najjači i izoliran na laktu može birati hoće li se podići na šut ili napasti obruč. Trice je uzimao rijetko prošle godine, a sada je i to dodao u svoj napadački arsenal što ga čini izuzetno teškim za čuvanje. Šutira fenomenalnih 46% za tricu i općenito je izuzetno efikasan. Dobar je atleta i koristan igrač u obrani (jer ju netko mora igrati kraj bekovskog tandema Booker-Crawford). Izgleda da je i trener Sunsa, Igor Kokoškov shvatio da mu je on ponajbolji igrač jer mu je na početku sezone davao dosta malu minutažu nauštrb mlađim igračima. No, zadnjih 10 utakmica igra maksimalno moguće i sve do susreta s Bucksima gdje je zabio 19 poena je imao niz od 7 utakmica s 20+ poena po susretu. Možda nije svestran kao neka druga krila ove lige, ali nitko mu ne može osporiti talent za trpanjem protivničkih koševa.
PF: Tobias Harris (21.7 ppg, 8.7 rbg, 2.3 apg, 0.4 spg, 0.5 bpg, 52.8% fg, 44% 3P%)
S ovakva dva sjajna dodavača u našoj imaginarnoj postavi treba nam još jedan pravi strijelac. Tobias ove sezone igra najbolju košarku u životu. Nakon godina provedenih pod čizmom Scotta Skilesa konačno je pronašao pravi klub za svoje talente. Prvo je ime momčadi iz grada anđela i nakon raspada „lob cityja“ još uvijek ih drži konkurentnima. Harris je svestrani strijelac koji igra na poziciji krilnog centra i tu je veliki mismatch za protivnike. Ima odličnu igru licem košu, leđnu tehniku, ulaz, a posebice šut. Trica mu je na gotovo 44% dok općenito šut iz igre prelazi 50% što je za jednog igrača koji se toliko oslanja na vanjski šut zaista sjajno. Možemo slobodno reći da je uprava Clippersa odradila sjajan posao u razmijeni Griffina jer su dobili nazad sjajnog igrača na pristupačnijem ugovoru. Trenutno su u samom vrhu konferencije, a najviše zasluga za to ima upravo Tobias koji ih svojim konstantno dobrim partijama drži tu. Kompletan je napadač, igra nesebično i trudi se u obrani. Odlično gradi obrambeni skok što se vidi i po broju skokova koje uhvati po utakmici. Clippersi su iznenađujuće lagano prošli tranziciju od Paul–Griffin–Jordan ere bez nekog tankiranja i sada se mogu u potpunosti okrenuti novom smjeru predvođeni Tobiasom.
C: Montrezl Harrell (16.3 ppg, 7.2 rbg, 1.5 apg, 1 spg, 1.8 bpg, 64.9% fg, 66.2% FT%)
Petorku nam zaokružuje Harrisov suigrač iz Clippersa, Harrell koji trenutno nije starter, ali igra bolje od nekih i pitanje je vremena kada će zauzeti svoje mjesto u startnoj postavi. Završio je u Los Angelesu u razmijeni za Chrisa Paula. Svojevremeno nisu bili ni svjesni kakvog su igrača dobili, ali ove sezone uviđaju da u svojim redovima imaju pravog bisera. Harrell je izuzetno fizički moćna osoba s odličnim atleticizmom. Njegova najveća snaga je igra u obrani gdje je u stanju čuvati obruč i preuzimati sve igrače jer je dovoljno pokretan. U napadu je izuzetno efikasan jer uzima samo šuteve oko obruča, većinom lobove i zicere. „Smetlari“ i hvata otpatke svojih suigrača te tako posprema njihove promašaje. Jako ga je teško držati udaljenog od napadačkog skoka. Još je dosta mlad i možemo reći da Clippersi imaju lijepu budućnost. Jezgra od Harrella, Harrisa i Gilgeous- Alexandera je dosta potentna i možemo očekivati velike stvari od njih u budućnosti.
6th man: Joe Ingles (12.8 ppg, 4.0 rbg, 4.5 apg, 1.6 spg, 0.2 bpg, 45.4% fg%, 38.5% 3P%)
Našu listu, tj. momčad iz Zapadne konferencije zaokružuje košarkaš iz Australije koji igra za ekipu Ute Jazza. Odlaskom Haywarda prije par sezona digla se lagana panika u redovima momčadi iz Salt lake Cityja, ali sezonu nakon tog događaja igrali su nikad bolju košarku. Polučili su odličan rezultat i dogurali do polufinala doigravanja gdje su ispali od Warriorsa. Jedan od igrača koji je zaslužan za tu razinu uspjeha je upravo Ingles. Svestran košarkaš koji krpa sve rupe u njihovom sistemu. Ponajbolji im je kreator i uvijek odigrava dobre paseve za suigrače, ima odličan pregled igre. Najbolji je šuter što imaju na raspolaganju, a s obzirom na igrački kadar on im nepresušno treba. Vrhunski je tricaš i uvijek se vrti oko 40% šuta za tri poena. U obrani je dosta podcijenjen, iako izgleda kao da je upravo strusio gajbu piva i 2 bureka s mesom, Ingles je solidan u obrani na perimetru, a u obrambenim shemama trenera Snydera pliva kao riba u vodi. Neopjevani heroj je te ekipe, Mitchell je bio senzacija i nosio ih u napadu dok je Rudy Gobert pokupio sve lovorike za obrambeni dio igre. Igrač koji im krpa sve rupe i igra jednako uspješno na oba kraja parketa, takozvani glue guy je Jinglin’ Joe, ljepilo koje tu momčad drži na okupu.