Kraj je 2021. godine pa ćemo kratko rezimirati učinjeno od strane Cibone u ovih nekoliko mjeseci ove godine, sa kratkim viđenjem onog što je pred Vukovima.
Cibona je ovu kalendarsku godinu završila na 3.mjestu Premijer lige, sa omjerom 11 pobjeda i 4 poraza. Neosporno je da od ta četiri poraza jako bode u oko onaj od Alkara na domaćem terenu, koji je bio i ostao nedopustiv. Naravno, kao i za svaki poraz, bilo je tu i objektivnih i subjektivnih razloga, kao primjerice činjenica da je trener Vladimir Jovanović na treninzima pred tu utakmicu na raspolaganju imao samo 6 igrača, dok je ostatak momčadi bio po reprezentativnim akcijama, no realno, Cibona je to morala dobiti i bez trenera. No, nije i to će sigurno ostati jedna velika mrlja. Neke su persone odmah zazivale smjenu trenera jer se to smatra jednim sramotnim porazom, što u suštini i je, no Cibona trenutno nije u situaciji da uručuje otkaz treneru, samo da bi netko dokazao nekakvu moć ili da bi potkrijepio ranije otkaze trenerima koji su gubili od Hermes Analitice i sličnih. Zašto? Zato što i dalje primjerice plaća Ivana Velića, platila bi raskid ugovora Jovanoviću, a na treću plaću bi sjeo i budući trener. Želje pojedinaca tako su brzo pale u vodu i to na radost velike većine pravih Ciboninih navijača, koji unatoč tom porazu i dalje drže palac gore aktualnom treneru. Ono što također nije ugodno, ali se već pomalo i zaboravilo, su tri poraza u derbijima. Dva je Cibona gubila na svom terenu (Cedevita, Zadar) te jednom u Splitu, no priliku će imati u popravnim ispitima u drugom dijelu, koji je već krenuo. No, ova je momčad ove sezone pokazala nekoliko svojih lica pa ne treba već sada sumnjati da oni ne mogu uzeti gostujuće pobjede, kako u Zadru, tako i kod Cedevite. Motiva sigurno neće nedostajati…
Realno, poraz je to koji ionako ne mijenja puno na stvari, s obzirom da se dogodio u drugom dijelu sezone i nije uzdrmao nikakve temelje, iako su to neki uporno zazivali i htjeli unijeti malo nemira u svlačionicu. Što se tiče ABA lige, Cibona je tu na stabilnom 7.mjestu, sa omjerom 5 pobjeda i 8 poraza. Omjer je to koji bi da je nekome ponuđen prije početka sezone, bio nerealan, ali Jovanović i ekipa su ga ostvarili. Uvodnih 3/0 bili su gotovo pa nestvarni, na početku je to stvarno izgledalo impresivno, lepršavo i upravo onako kako se i najavljivalo prije početka sezone, pogotovo nakon uspješno odrađenog turnira u Opatiji. Ipak, kako je vrijeme odmicalo i Cibona je malo padala, što je bilo i za očekivati. Ovo je i dalje jedna mlada momčad, pred kojom je još puno oscilacija, vidjelo se to već prije nekoliko dana na domaćoj utakmici protiv Cedevite Olimpije, kada su početničke greške radili mladi igrači u samoj završnici utakmice. Dobra škola definitivno. Treba reći i da su u dva poraza Cibosi bili na jednom napadu (Split 76:77, FMP 66:69) i da su se stvari mogle prilično okrenuti da su se tu izvukle pobjede.
Gledajući prema naprijed, pred Cibonom je sada dosta upitnika. Roko Prkačin je upitan za ovu sezonu, pred njim je tek faza rehabilitacije i pitanje je kada će i hoće li moći participirati ove sezone, no da ne budem pesimističan, reći ću i sam da ga još očekujem na parketu ove sezone. Nathan Reuvers je zaradio ozlijedu ramena u utorak, no prema nekim informacijama, nije tako ozbiljno kako se činilo na prvu, no današnja magnetna rezonanca će dati precizniju sliku. Jose Vildoza se vratio na parket, odigrao jednu sasvim solidnu utakmicu protiv Olimpije u utorak, no pokazao je i ono svoje drugo lice u prvom poluvremenu, kada je sa previše siljenja u organizaciji igre, navlačio bijes i navijača, ali i trenera, no ipak je popravio dojam u drugom dijelu. Onaj posljednji out i općenito posljednju situaciju je morao bolje odraditi.
U dublje igračke analize neću ovaj puta, iako je iz aviona vidljivo, a to znaju i u Ciboni, da ekipi nedostaje klasični šuter ili scorer, koji će povući u kriznim trenucima, igrač koji je u stanju inkasirati 20-ak poena i biti prva opcija u napadu. U ovom trenutku, Cibona nema igrača takvog profila u momčadi, bez obzira na povremene napadačke bljeskove nekih igrača, no osobno, nitko me nije uvjerio da je u stanju ubacivati 20-ak i više poena po utakmici u kontinuitetu. Naših igrača tok kalibra, a da su dostupni, ovdje mislim na sve parametre (ugovor i ostalo) koje si Cibona može trenutno priušititi, tako da je opcija jedino nekakav stranac, Amerikanac koji će povezati redove, iako ne mislim suštinski ovdje da je povezivanje redova potrebno, ali shvatit ćete me. Vidjelo se uprao u utorak na primjeru Cedevite Olimpije što znači jedan Jaka Blažič ili Jacob Pullen. Naravno, Cibona si ne može u ovo trenutku priušiti igrače njihovog kalibra, niti ih platiti koliko je ovaj dvojac plaćen, no sigurno je da na tražištu postoje jeftinije i dostupnije opcije, koje će još oplemeniti igru momčadi. Na kraju krajeva, Cibona u ABA ligi ne puca na vrh pa joj ekstra visoki ugovori i nisu potrebni, ali tu je Premijerka, u kojoj se treba itekako potući sa Zadrom i Splitom, koji se i dalje pojačavaju…
Na kraju svega, Vladimir Jovanović odrađuje vrlo dobar posao sa ekipom koju ima. Poraza je bilo, poraza će i biti, no u ovoj situaciji kada je posložio sam momčad, doduše ne možda kako je htio, nego u okvirima mogućnosti. Trenutni omjeri u oba natjecanja su zadovoljavajući, da su mogli biti bolji, mogli su, no mogli su biti i gori. Njegova se smjena u jednom trenutku toliko uporno tražila, da je to postalo degutantno i bezobrazno, no nekim čudom i to se primirilo. Podršku vodstva kluba očito ima i tu ima mir u vođenju momčadi, što je u ovom trenutku za njega i Cibonu najbitnije. Problem koji ima pred sobom vezan je za ranije spomenute dvije činjenice, a to su ozlijede Prkačina i Reuversa, praktički dvije jedine prave četvorke pa će biti zanimljivo vidjeti što slijedeći dani nose te što je ovaj mladi trener smislio za nastavak sezone.
